Nepregledna zelena polja i tamo negdje u daljini raskošan i graciozan konj u punom trku! Baš takav je bio i Nikola. Jak, elegantan, moćan i ono što najviše izluđuje nas žene - nepredvidljiv. Njegova pojava u daljini ostavila me bez riječi. Dok sam bezbrižno jahala svoju kobilu MoonCloud i otkrivala čari tzv. najplemenitijih životinja, Nikola se pojavio niotkuda i pokazao mi da još uvijek postoje mjesta gdje je sve moguće. Netaknute krošnje, čist potok i šum istog – sve nešto što sam u gradskoj vrevi potpuno zaboravila. Istina, nekoliko sekundi kasnije pojavio se i lokalni rančer iz Gospića u potrazi za svojim pastuhom. Zauzdao ga je u času, ali u Nikolinim očima vidjela sam divljinu koja je jednostavno bila neukrotiva. Živjeti u skladu s prirodom, osjetiti svu njezinu moć i snagu, nije li to osjećaj kojem težimo svi a opet smo ga putem potpuno zaboravili? Biti istodobno slobodan i neobuzdan - i ono najvažnije živjeti u skladu s prirodom nešto je što svi na kraju dana sanjamo!
Ne, ovo nije početak nekog ljubavnog romana između pastuha Nikole i moje kobile zvane Mjesec na oblaku već zanimljiva dogodovština s vikend avanture koju, sigurna sam nikada neću zaboraviti! Obožavam putovati. To već znaju i ptice na grani, prvenstveno jer se vodim mišlju da bih se mogla vratiti, moram negdje prvo i otići. Gdje god krenem, stvaram priču. U ovoj priči, likova je možda malo, ali sama njihova priča na mene je utjecala poput najboljeg visokobudžetnog holivudskog spektakla! Možda baš zato ne znam ni kako krenuti jer ovo mjesto ima posebnu energiju i vjerujte mi stvara posebnu uspomenu. Je li lički raj zvan Linden tree ranč smješten na nekim drugačijim podzemnim energijama koje su smirile moju dušu ili je jednostavno njihova ponuda ono što nam svima zapravo treba - još uvijek nisam odgonetnula, no nadam se da sam barem na pola puta. Da skratim, možda je misterij ovog nevjerojatnog mjesta odavno zapisan u zvijezdama, ali u mojoj sudbini upisao se kao nezaboravan!
Velika Plana, maleno pitoreskno mjesto udaljeno svega dvadesetak minuta od Gospića posljednjih 9 godina dom je dvoje rijetko toplih, prijateljski nastrojenih i rekla bi izrazito spiritualnih ljudi imena Bruce i Megi. Kako život oduvijek piše priče, rijetko posebnu napisao je i za njih dvoje. Da se razumijemo, u životu sam se nagledala svakakvih ljepota i to na nekoliko kontinenata pa nije baš da puštam suzu kad vidim čist potok, no ovaj put dogodilo se nešto posebno. Baš nešto drukčije. Shvatila sam to već na ulazu. Nakon što smo parkirali naš automobil, dočekao nas je predivan tornjak Lenny. Ok, imamo psa no gdje su ljudi? Nastavljamo potragu, ali nigdje nikoga. S puta prema nama se zatrči najsmiješniji i definitivno najrazigraniji maleni tornjak Wonder za kojeg se ispostavilo da je potomak Lennya i susjede mješanke. Nisam šaptač psima, ali na ovo veselo klupko ne možete ostati ravnodušni. Baš kao što njegovo ime kaže, čudesan je! Polako shvaćam da ovdje vlada takav mir da su jednostavno svi dobro došli. Vrata su otvorena sa svih strana jer na ovom mjestu nepovjerenje nema gdje spavati!
Ok, noćit ću praktički u nacionalnom parku Velebit, počinjem se pitati izgleda li ovako kaubojski raj? Srećemo vlasnicu i domaćicu Megi koja nas smješta u predivnu Casitu. Upravo su njezine delicije zaslužne da danima nakon povratka s ranča ne prestajemo razmišljati o hrani i da poput ambasadora dobre volje u svakodnevnom životu barem deset puta spomenem kako nam je bilo predivno na ovom mjestu!
Naša Casita kao da je napravljena po mjeri, uz kamin smjestila se fotelja, a tik do nje najudobniji krevet s baldahinom. Dočekali su nas i ogrtači i drva kako bi se dodatno ugrijali. Sve je prekrasno i misli se na svaki detalj. Doslovno shvaćate da ovi ljudi ne rade ovaj posao, već ga žive.
Ne moramo se lagati, ali jednako koliko mi je važan smještaj na odmoru, toliko mi je važna i hrana! A ovdje definitivno nije riječ o pukoj hrani. Linden tree stvara hranu za dušu, doslovno. U malenoj kuhinjici Megi i njezina draga prijateljica stvaraju takva jela da ti pamet stane! Ta nevjerojatna fuzija ličkih i mediteranskih jela s internacionalnim štihom po mom skromnom želudcu zaslužuje svjetsko priznanje. Bilo da se radi o doručku, ručku ili večeri, ovdje se svi specijaliteti svježe pripremaju i to uz korištenje najboljih sastojaka. A da ne kažem da imaju u vidu i vegane i vegetarijance što ja naravno nisam pa sam logično jela i janjetinu koja je bila famozna! Štoviše, proizvode i vlastito pivo! I to ne ono klasično muško pivo jer ovdje postoji i verzija za žene. Tko je kumovao tome nego Megi, nevjerojatno simpatična i topla Bruceova supruga! I baš tu dolazimo do odgovora kako je ovo čarobno mjesto uopće nastalo!
Bruce Yerković, Amerikanac dalmatinskih korijena većinu svog života proveo je preko bare gdje je i doktorirao kvantnu fiziku. Radio je za velike korporacije, ostvario sve o čemu je sanjao, ali jednostavno nije bio sretan. Shvatio je da je trčanje za ambicijom i novcem isprazno i odlučio se na radikalan potez, krenuti na put u nepoznato. Dok je putovao svijetom, cijelo vrijeme je uz sebe imao bilježnicu u kojoj je crtao planine, rijeke i šumu. Očito je to bio neki znak. Kako je bilo vrijeme odmora, sletio je u Zagreb i krenuo na put prema Žrnovnici obići rodbinu, no putem je iz vjerojatno nepoznatog razloga jednostavno zaokrenuo prema Velebitu. Upravo na njemu Bruce je pronašao svoj današnji dom! Da stvar bude još luđa, sve je stvorio sam.
S obzirom na to da je ovo prekrasno imanje nekada bilo posve zapušteno, radio je i do 15 sati dnevno. Čupao, lupao i sadio. Nakon što je sagradio svoj dom iz snova, pridružila mu se i njegova Megi. A onda je ovo mjesto jednostavno postalo preveliko za njih pa su srećom za nas, Linden tree otvorili za goste. Mjesto je to koje prima svega dvadeset ljudi jer ovdje se osjećate kao kod kuće. Upravo je taj osjećaj vjerojatno presudan da u Veliku Planu dolaze ljudi sa svih strana svijeta. Statistički iz preko 150 zemalja svijeta. Tijekom našeg boravka u ovom pustolovnom raju, potrefilo nas je divno društvo. Uz Brucea i Megi, imali smo prilike družiti se njemačkom spisateljica Saskijom i njezinom kćeri Marlom koja je odavno zaljubljena u konje pa je zapravo to bio njihov razlog posjeta. Njihova priča jednako je inspirativna jer su prije nekoliko godina bučne ulice Berlina, zamjenili mirnim putevima bračkog Sutivana! S obzirom na to da je Saskijina posljednja knjiga Tag fur Tag s radnjom smještenom u Hrvatskoj osvojila prestižnu nagradu, preslatka Marla je na poklon dobila ovu nezaboravnu konjičku avanturu u kaubojskom raju okružena predivnim domaćinima.
Zapravo, dosta je teško i prepričati koliki utjecaj na vaš doživljaj imaju Bruce i Megi. Prvo ste malo skeptični jer ovi ljudi žive posve drugačije od svih nas. Naša svakodnevica je brza, puna konzumerizma i lova za nečim što ne znamo ni sami objasniti, a njihova je tako jednostavna i mirna okružena konjima, predivnim bićima s kojima smo kroz godine i zaboravili komunicirati. Prije odlaska na moje prvo jahanje slušam Brucea kako nam tihim i umirujućim glasom govori nešto što zapravo i znam, ali sam posve smetnula s uma. Moć sporazumijevanja smo sveli na jezik koji smo toliko usavršili a opet smo zaboravili na govor tijela, jedini jezik koji životinje razumiju. Uči nas kako svi pokreti dolaze iz dubine trbuha i polako shvaćam da konje ne možeš prevariti. Oni osjećaju tvoj strah, nemir i nepovjerenje. Slijede te samo ako ti vjeruju i ako ti vjeruješ njima.
Moram priznati da sam bila u blagom strahu, jednostavno, konj je veći od mene bar triput i nisam toliko sigurna u svoje znanje, ali vrijedi probati. Za pola sata osjećam se kao Indijanka. Zovite me Oblak koji sjedi, prelazim potoke, galopiram i dirigiram ovu avanturu. Nevjerojatno, ali ovi su konji kao stvoreni za nejahače. Naravno, taj dio sam prije odlaska na prvo jahanje dobro proučila i istražila. Jednostavno, ovi konji ne samo da su smireni već se vidi da se prema njima odnose ljudi s poštovanjem. I sada se vraćamo na famozni početak jer tamo negdje u daljini dok smo jahali ličkim potocima pojavio se i izvjesni Nikola. Susjedov konj koji se zaputio u svoju avanturu i vjerojatno je samo tražio ekipu za provod. Da, priroda je ponekad doista nestvarna. Osjećam se kao da sam u paralelnom svemiru. Srećom, dok smo shvatili što se događa, Nikola već odlazi put svoje staje a tako se i mi vraćamo na svoj ranč mira gdje nas čeka odmor po svačijoj mjeri! Okružena osobom koju volim i divnim ljudima koje sam upoznala, u trenirci po kojoj se nazire blato, bez ikakve šminke, sita i nasmijana jer sam doživjela neponovljivo iskustvo - shvaćam koliko je čovjeku zapravo potrebno malo za potpunu sreću!
No, njima je i nakon takvog dana uspjelo podići ljestvicu više. Večer je bila rezervirana za drvenu kupelj pod vedrim zvjezdanim ličkim nebom. I ne, to nije jedino s prefiksom naj na ovom mjestu. Prepoznali su to mnogi pa je odavno ovaj kamo prozvan i jednim od deset najljepših i najluksuznijih mjesta na našem starom kontinentu. Da, san jednog doktora kvantne biofizike koji je samo slijedio svoje snove i osluškivao srce stvorio je priču zbog koje je lička Velika Plana na turističkoj karti svijeta upisana velikim slovima.
A kako i ne bi jer kada vam kažem da u ponudu ulazi buđenje bez alarma; doručak, ručak i večera od najzdravijih namirnica koje je Megi vjerno skupljala i pripremila, a nakon toga nezaboravno jahanje ili duga šetnja po divljini i još kupanje pod zvijezdama. Osluškivati prirodu dok jedino što čujete je pucketanje vatre pored kamina opet mi potvrđuje da je ljepota u malim stvarima! Jer i ja, tipična gradska djevojka kojoj ormar puca po šavovima se ponekad vratim na tvorničke postavke i shvatim da samo želim mir! Moram li uopće napomenuti da se jedva čekam ovdje vratiti? I to u sva godišnja doba jer ovo mjesto je i više nego magično!