Jeste li znali da u Omišu tri dana prođu u tri minute? Jeste? A jeste li znali da nakon ta tri dana – četvrti žalite što niste mogli ostati barem još tri dana! Dobro znani hrvatski recept sunca i mora, u ovom je gradu doživio apsolutni stupanj više pa tako svim ljubiteljima adrenalina i onima koji će to tek postati savjetujem da čim prije krenu s pakiranjem kovčega!
Da se razumijemo, u Omišu nisam bila nikad prije. Ne znam kako, ali put me uvijek odveo u nekom drugom smjeru. Još kada uzmemo u obzir da se ovaj grad doslovno sakrio iza Splita, jednostavno nisam imala ni prilike istražiti ga jer uvijek sam išla u smjeru grada pod Marjanom. No, tek kada sam kročila na omiško tlo – sve sam shvatila. Sakrio se jer nudi previše, a nije tipičan dalmatinski galeb da se gura u prvi plan! U mom malom dnevniku – veliki plus! Možda malen brojem stanovnika i površinom, ali vjerujte mi na riječ – Omiš ima veliku dušu! Pa zato predlažem da stavimo činjenice na stol!
Ljeto je službeno počelo, a dalmatinska obala jednostavno nema konkurenciju. Iz ove perspektive, možda vam se godišnji odmor čini kao daleka i neostvariva avantura, ali razloga za kratak vikend odmor ima mali milijun! A evo i zašto! Za početak, maknut ćete se od dosadne svakodnevice, napunit ćete davno ispražnjene baterije i zaboravit ćete da ste na dijeti. Da, vikend je sinonim za sindrom „Jedi, pij, moli, voli“. Bilo da volite aktivan odmor, romantiku u dvoje ili pak duge šetnje pješčanim plažama – Omiš je mjesto u kojem trebate provesti slijedeći vikend, pa i onaj iza njega. I tako unedogled.
Jedno od najčešćih pitanja koje me ljudi pitaju kada vide vikende u mojoj režiji je: „Je li uživo stvarno tako lijepo kao i na slikama?“ Mislim, to je posve legitimno pitanje jer kada pogledate slike na kojima sam „slučajno tegana“ jasno vam je kao dan da sam i ja čovjek od krvi i mesa i naravno viška kilograma. Ali vjerujte mi riječ, Omiš ne laže. O ne, on se ne koristi jeftinim trikovima skupljanja lajkova na nerealnim slikama. On je doista lijep. I odmarati u njemu je doista poseban doživljaj. Pogotovo kada utoneš u san u Nestosu.
Za sve poznavatelje grčkog jezika, jasno je da je to zapravo drugi naziv za Omiš koji seže u daleku povijest, točnije u 4. stoljeće prije nove ere kada je u ovom kraju živjelo ilirsko pleme Nesti. I ako se pitate kako do Omiša? Isto kao i do Splita jer ovaj se ljepotan smjestio svega 25 kilometara dalje. A očito s vrlo dobrim razlogom. Destinacija je to u kojoj ćete se odmoriti i umoriti dok ćete testirati svoju izdržljivost na brojnim adrenalinskim sportovima kao što su rafting i zipline! No, o tome nešto kasnije.
Ok, stigli smo. Automobilom jer tako nam je najpraktičnije. Već s ceste osmjehnuo nam se dobro znani logotip Bluesun hotela. Sunce polako zalazi, a petak je! Ne samo da nije kasno za posjet, nego je uvijek pravo vrijeme.
Da je Omiš Indijanac, ovo bi mu definitivno bilo drugo ime. I opet se vraćamo na početak. Dođoh, vidjeh najnoviju utvrdu Bluesuna ( njihov prvi boutique hotel ) i kako se to popularno kaže, sve ostalo je povijest. Nakon što sam se zaljubila u vanjski bazen i u glavi vizualizirala kako će me moja bolja polovica fotografirati na istom, kucnuo je čas za večeru! Znam, i ovoga puta slijedi stara priča jer i dalje nisam na dijeti i jedem sve. Srećom, život me pomazio kada je gastronomija u pitanju pa maštoviti meni temeljen na lokalnoj gastronomiji koji je osmislio šef kuhinje Bluesuna, Tomislav Kožić priča isti jezik kao i ja. Kužimo se, najbolji smo prijatelji već na predjelu. Hrana je prekrasna, od raznih sireva preko domaćeg kruha i maslinovog ulja pa sve do najboljeg brancina ili tune. Znam, zvučim kao da nabrajam potencijalne kandidate na izboru ljepote, ali to vam je jednostavno tako. Vrlo profesionalno i ljubazno osoblje mi nije zamjerilo nakon što sam se nasukala - pa sam veselo „potrčala“ natrag u sobu gdje me čekao pogled na slavnu pješčanu plažu ovog kraja, poznatiju kao Duće. Sutra me čeka adrenalinska bomba! Moram se naspavati!
Zamislite da se probudite i prvo što ujutro vidite je osoba koju volite. Zvuči super, znam. Zamislite nakon toga ugledati nepreglednog plavo prostranstvo Jadrana i brodice koje kreću put Brača…Znam, zvuči još luđe i nerealno lijepo – ali tako je. Baš poput omiških gusara, brzo se spremamo jer krećemo put avanture! Odličan dio boravka u Nestosu je također što ne morate brinuti o ničemu. Oni jednostavno brinu o svemu, pa vam tako u dogovoru s njima osiguraju i dodatan sadržaj.
Prva stanica? Rafting. Ispred hotel nas čeka Duje, naš vodič koji je svojom pozitivnom energijom i predanošću poslu kojim se bavi – svakako naveo mnoge da se vrate na Cetinu. Nakon vožnje od nekih 20ak minuta, spajamo se s ostalima i krećemo! U čamcu nas je devet s Dujom na čelu, stavljamo kacige i zaštitne prsluke i slušamo upute prije nego što se uputimo u đir. Da se razumijemo, ovo je adrenalinska vožnja na koju mogu i mala djeca tako da nemate od čega strahovati. Naravno, ja strahujem jer sam tipično žensko i standardno moram zanovijetati, ali ubrzo shvaćam da nemam zašto.
Stvarno je iskustvo koje ćete pamtiti čitav život, još ako vam se dogodi odličan vodič kao nama – zabava vam je zagarantirana. I bez brige, nema straha od gusara. Rafting na Cetini koja je inače najduža rijeka u Dalmaciji definitivno je s razlogom mnogima omiljena rekreacija jer to nije samo „veslanje u čamcu“, bude tu i kupanja i smijeha i sunčanja. Lagani pa umjereni pa nešto brži brzaci tri sata vašeg života učinit će itekako zabavnim! Sportska odjeća i kupaći kostim su kako se popularno kaže must have!
Da, veslala sam, a kad sam došla na svijet sam puzala pa hodala pa naučila voziti bicikl pa role…Vozila sam se u Red Bull avionu, pa helikopteru i tako unedogled, ali nikada nisam letjela sto na sat zakačena za sajlu! Nakon raftinga, vratili smo se u Nestos po dozu odmora za oči i dušu da bi nas za nekoliko sati opet čekao vodič s novim izazovom. Zipline. Da se razumijemo, nije mi dobro, ali moja bolja polovica me ucjenjuje onim starim trikovima da ne smijem bit kukavica što naravno u meni budi samo gnjev i veći poriv da što prije probam. Nije da se dam nagovoriti na sve, ali ovo je bilo za potrebe priče – i vjerujte mi – isplatilo se. Da me sada pitate kako želiš ići na posao, odgovorila bi ziplineom.
Nova avantura, nova ekipa. David i Ivan, student programiranja i profesor informatike svjesno preuzimaju naš život u ruke i sve nam objašnjavaju tako ležerno da imam dojam da se idem spustiti niz stepenicu. Mislim si: „Ajde vozila si se i na luđim stvarima i ne bojiš se visine, ne možeš sada odustati“. I ok, za sada mi ta mantra prilično dobro ide. Idem se malo informirati. Ukupna duljina sajli je 2100 metara od kojih najduža ima 700 metara i nalazi se 150 metara iznad zemlje. Prije nego smo krenuli, ovi zaljubljenici u kompjutere koji su očito svoj spas pronašli u prirodi nam na sajli duljine 25 metara objašnjavaju proces. Postajem sve hrabrija. Pojedem zipline za doručak mi je nova parola života.
Uspinjemo se i idemo do prve točke gdje nas zapravo čeka prvi zipline. Momentalna promjena raspoloženja. Nije mi dobro, ali ovi momci tako dobro rade svoj posao da ne smijem oklijevati. S nama u društvu je jedna američka obitelj, muž i žena od nekih pedesetak godina s dva sina. Opet u meni radi dobri stari inat jer ako može gospođa od 50 – što ne bi mogla i ja. Na trećoj sajli već se osjećam kao ptica, a na zadnjoj mi dođe da pustim suzu jer je svemu došao kraj.
Ljudi moji, ako nešto trebate raditi na odmoru – onda je ovo svakako to! Sretna, ali premorena vraćam se u naše gnijezdo gdje me opet čeka fenomenalna večera koja će mi vratiti svu energiju koju sam potrošila. A da se ne lažemo, zna se kako se vraća energija – u wellnessu. Na ovom čarobnom mjestu su mislili i na taj detalj. Nakon masaže – bila sam spremna za još jednu avanturu – ali vikend je proletio. Nedjelja je značila samo jedno – moram smisliti kako i kada ću se ovdje čim prije vratiti. Standardno, vratila sam se s osam tisuća fotografija i vrlo vjerojatno sam zaboravila na nešto što je užasno bitno. Ali to sam ja. Da, lijepo je. Čak je i ljepše nego na slikama. I žao mi je da ponekad fotografija ne može prenijeti sav taj dojam. Ne znam znate li kakav je osjećaj kada vas dotakne ljubav? E pa, ako se još uvijek pitate – znate što vam je činiti. Pravac Omiš – grad idealan za vikend iz snova, medeni mjesec, bračno putovanje, razvodno putovanje pa čak i prijateljski maturalac, da ne kažem teambuilding!
Realno, tko ne sanja putovanje na kojem dobro spavaš, još bolje jedeš i pritom se zabaviš kao nikad do sad!
Sve to opijeni mirisom ljeta!
