Vjenčanica za mnoge žene nije samo haljina. Ona je simbol jednog od najvažnijih dana u životu, simbol velikih emocija, očekivanja i uspomena koje se pamte. Neke je čuvaju kao dragocjeni suvenir, druge je s vremenom prerastu - emocionalno ili doslovno - dok treće bez imalo nostalgije zatvaraju to poglavlje i idu dalje. Upravo zato nas je zanimalo: što se zapravo događa s vjenčanicama nakon što prođe veliki dan?

Na Facebook stranici Žena.hr pitali smo čitateljice čuvaju li svoju vjenčanicu, odnosno što su napravile s njom nakon vjenčanja. Odgovori su bili iskreni, duhoviti, emotivni i - baš kao i same žene - potpuno različiti.

Neke vjenčanice ostaju čuvane s posebnom nježnošću. Moana Slopšek piše: “Čuvam ju. Napravila ju je moja baka, posebno za mene.” Ivana Pajković dodaje da vjenčanica ima posebno mjesto u ormaru, a jednako je romantična i priča Martine Tinči koja otkiva: “Daaaaa! Prekrasna je haljina, a i muž mi je pun pogodak tako da ju s ljubavlju čuvam!”

Neke žene bile su brutalno i skrene i bez dlake na jeziku. Suza je bez razmišljanja napisala: “Neeeeee... i da ju imam, spalila bih ju.” A Gordana Kirinčić je spremno odgovorila: “Prodala za veće novce.” I mi kažemo, nema tu mjesta za sram - život je jedan, a ormar je mali.

Pexels

S druge strane, bilo je i onih koji su haljinu pretvorili u novu priču. "Ja imala haljinu i poslije ju kćerki prekrojila za Krizmu", kaže Danijela Grgić. Ana Kiuk odlučila je da njezina posebna haljina zaslužuje novi dom: “Ja sam svoju zajedno s cipelama, velom i rukavicama dala u Caritas. Nadam se da je nekome dobro došla.”

S druge strane, Matea Matejka pragmatično priznaje: “Ne, iznajmila sam ju. I iznajmljena je koštala previše. Da mi je ova pamet i ono vrijeme, kupila bih najobičniju haljinu.”

I dok su neke vjenčanice čuvane kao obiteljska relikvija, poput Anice Lovaković koja kaže: “Ja ju čuvam već 55 godina u ormaru”, druge su imale potpuno drugačiji plan. Danica Škorjanec je napisala: “Pofarbala ju za par dana u crno.” A Željka Jurčić sve nas je nasmijala kad je dodala kako ju čuva, ali za 'posebnu priliku': “Naravno... Za maškare, danas, sutra.”

Tu je, naravno, i onaj odgovor koji nas je podsjetio koliko smo mi žene praktične. Anamarija Sajko tako piše kako je svoju vjenčanicu sačuvala, ali ne toliko iz sentimentalnih razloga, nego: "... Jer je mala nećakinja rekla da ju ona želi, a dok će se ona udavati, sigurno neće biti in.”

Odgovori naših čitateljica pokazuju da vjenčanica može biti sve: uspomena, naše malo blago, materijal za preinake pa čak i kostim za maškare. Ali jedno je sigurno - ova vrlo posebna haljina uvijek nosi neku svoju zanimljivu priču.