Ekološki proizvod, biološki proizvod i organski proizvod zapravo su sinonimi. Prvi naziv službeni je u Hrvatskoj, drugi se često koristi u Njemačkoj dok je treći naziv međunarodni. Predstavnica Biovege Anita Bočkor koja intenzivno surađuje s domaćim ekopoljoprivrednicima u cijelom procesu od proizvodnje do distribucije ekoproizvoda na police i Damir Rosipal, jedan od vodećih ekopoljoprivrednika iz Slavonije objasnili su na predavanju održanom u zagrebačkoj Makronovi što su to ekoproizvodi te cijeli put od polja do stola.
Kako prijeći na ekološki uzgoj?
Konvencionalna proizvodnja najviše je zastupljena u Hrvatskoj, a odlikuje ju korištenje mineralnih gnojiva, pesticida, herbicida te upotreba tretiranog sjemena. Da bi netko s konvencionalne prešao na ekoproizvodnju prvo se mora obratiti nadzornoj stanici, ovlaštenom tijelu Ministarstva poljoprivrede koje će nakon pregleda zemlje definirati prijelazno razdoblje u kojem se zemlja treba očistiti od tragova sintetskih tvari. Proizvod u ovom vremenu uzgoja na deklaraciji ne smije koristiti ekoznak jer se takav proizvod ne tretira kao potpun ekološki proizvod, bez obzira što je proizveden od netretiranog sjemena i u potpunosti slijedi ekološki način uzgoja. U ekouzgoju može se koristiti samo ekološko sjeme koje je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede i nadzorne stanice. Trenutačno se takvo sjeme za veće površine ne može pronaći u Hrvatskoj pa se uvozi iz Nizozemske i drugih zemalja EU dok ljudi ekosjeme za osobne potrebe mogu pronaći u nekoj od sjemenarni ili ga sami uzgojiti.
Nakon prijelaznog razdoblja koje može trajati od tri do pet godina može se započeti s ekouzgojem pri čemu se ne koriste mineralna gnojiva, niti sintetski herbicidi, pesticidi i slično te isključivo ekološko sjeme ili sadnice. Da bi neki proizvod bio ekološki treba biti označen ekoznakom, a ekopoljoprivrednik za svoje kulture mora posjedovati potvrdnicu s brojem upisnika. U današnje vrijeme često dolazi do zlouporabe potvrdnica ako su javno izložene – npr prekupci prepisuju tuđe podatke i stoga kupujete li neki proizvod i želite provjeriti je li doista ekoproizvod trebate zatražiti samo broj potvrdnice i naziv nadzorne stanice gdje se lako može provjeriti je li navedeni proizvod iz ekološkog uzgoja. Ukoliko se utvrdi daneki proizvod nije ekološki, a takvim se predstavlja, kazne su i do 100.000 kuna.
Na slici je naveden put kojeg prolaze konvencionalni poljoprivrednici da bi prešli na ekološki uzgoj.
Pravci u ekopoljoprivredi
Zanimljivo je napomenuti da postoji nekoliko pravaca u ekopoljoprivredi koji se potvrđuju osobnim oznakama a slijede vlastita pravila uzgoja, zajedničko im je da ne koriste tretirano sjeme, mineralna gnojiva i kemijska sredstva kod zašite bilja.
Najpoznatija su:
• Biološko dinamička poljoprivreda – najstariji je pravac koji se temelji na antropozofskim postavkama, začetnik Rudolf Steiner - DEMETER –udruženje utemeljeno 1924.g. Za njega je karakterističan uzgoj sukladno mjesečevim mijenama, položaju sunca i mjeseca i slično, a u biodinamici polje je jedan zatvoreni sustav.
• Organsko – biološko ratarstvo i povrćarstvo – utemeljitelj agrarni političar i botaničar Mueller. Najpoznatije udruženje BIOLAND koje djeluje od 1971.g., koristi se na manjim površinama, uglavnom za osobne potrebe, bez upotrebe kemijskih sredstava
• Amiška poljoprivreda –najstariji je oblik koji se već 400 godina počeo primjenjivati prvo u Francuskoj, a zatim u Švicarskoj. Najnapredniji farmeri u 17. i 18. stoljeću u Europi. Nakon toga i u SAD-u (Wisconsin i Pensilvanija). Ne upotrebljavaju nikakvu mehanizaciju već zemlju obrađuju isključivo ručno.
• Održiva poljoprivreda – nezamislivo odvajanje stoke od uzgoja bilja, jer posjed čini jedinstven organizam. (primjer iz prakse – Rosipal – uzgoj stoke i ostalih kultura kao što su žitarice, voće i povrće )
Što je u stvari ekoproizvod?
Ekoproizvod je proizvod sa 95% ili više ekoloških sastojaka. Ovih 5% ostavlja se za slučaj onečišćenja iz atmosfere poput kiselih kiša ili pesticida donešenih vjetrom sa susjednog imanja i slično. Točno je definirano što sve ulazi u ovih 5% pa tako npr nije moguće marmeladu zaslađivati bijelim rafiniranim šećerom jer se onda gubi dosljednost već to moraju biti prirodni sastojci ali koji ne posjeduju certifikat kao npr; voda koju je nemoguće certificirati, a točan popis dozvoljenih proizvoda koji se mogu staviti u u tih 5% propisan je od strane ministarstva . Ako proizvod ima od 70 do 95% ekosastojaka, svi sastojci moraju biti navedeni na etiketi , uglavnom se ovdje radi o prerađevinama.
Hrvatski ekoznak naveden na hrvatskim ekoproizvodima
Postoje i mnogi međunarodni certifikati kao što je BDIH certifikat prirodne kozmetike, zatim organic farming kojeg će u srpnju zamijeniti novi certifikat namijenjen članicama EU, Demeter certifikat kao oznaka biodinamičkog uzgoja, USDA američki certifikat, AB francuski certifikat i mnogi drugi.
Ovo je novi ekoznak koji će se primjenjivati od srpnja 2010. godine.
Zašto ekološka poljoprivreda?
Damir Rosipal naglasio je kako je prešao s konvencionalne na ekološku poljoprivredu jer se u ovoj nije više vidio, a želio je napraviti nešto dobro za svoje i zdravlje svoje obitelji, no i za dobrobit svoje lokalne zajednice. Posjeduje 105 ha površina u slavonskom selu Deževci, a bavi se održivom ekopoljoprivredom za koju je karakterističan zatvoreni ciklus što znači da na imanju uzgaja i životinje čiji gnoj koristi za kompost. One slobodno pasu na ograđenim pašnjacima a uzgaja ovce, svinje, konje, kokoši, patke... 52 ha su oranice, 12 ha voćnjaci, na 7 ha je posađeno povrće, a ostalo su šume i pašnjaci. Na oranicama uzgaja zob, proso, kukuruz, pšenicu, heljdu, korjenasto povrće, krumpir, pastrnjak i mnoge druge, a u voćnjacima su prisutne četiri kulture; jabuke, šljive, breskve i kajsije.
Strojevi u ekološkoj poljoprivredi
Strojevi koji se upotrebljavaju u konvencionalnoj proizvodnji koriste se i u ekološkoj, no uz manje preinake koje ekopoljoprivrednici sami rade budući da za ekopoljoprivredu nema serijske proizvodnje strojeva. Budući da je dozvoljeno korištenje samo biljnih preparata voćke se zaštićuju od štetnika preparatom na bazi cimeta, šećera i vode…U ekopoljoprivredi je prisutna samo preventivna zaštita, protiv kiše, nepogoda i slično, jer kad neka bolest napadne kulture jedino što se može napraviti je preorati polje i kasnije zasaditi neku drugu kulturu, budući da se kulture ne tretiraju sintetskim pripravcima koji bi bolest spriječili.
Izgled ekoproizvoda – ružniji ali zdraviji?
G. Rosipalu je žao što kupci imaju predrasude prema ekološkim kulturama koje ne izgledaju tako atraktivno kao konvencionalne. Naime u inozemstvu je proces puno moderniji, razvijeniji pa je moguće dobiti isto tako lijepe proizvode kao u konvencionalnom uzgoju. Kod nas to još nije tako, ali ekoproizvodi su puno zdraviji od konvencionalnih. Ekoproizvodi imaju manje vode u plodovima pa brže dehidriraju a i brže propadaju jer nisu zaštićeni kem. tvarima koje im osiguravaju trajnost pa je jako važno osigurati savršeno usklađenu koordinaciju od polja do pakirnice.
O deklaracijama
Anita iz Biovege je objasnila koje sve podatke treba sadržavati deklaracija ekoproizvoda i da nisu jednake za uvozni i domaći proizvod. Jeste li znali da na voću i povrću ne treba pisati rok trajanja? Ponekad su na deklaraciji izvoznik i zemlja podrijetla različiti, što znači da se kultura proizvede u jednoj zemlji, a distribuira ju druga. To se događa jer postoje sabirni centri za ekoproizvode savršeno opremljeni potrebnim hladnjačama skladištima i slično odakle ekoproizvodi odlaze na mnoge destinacije.
Trenutačno stanje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj trenutno ima 817 poljoprivrednika i 14 193 ha površina, od čega je 30% površina dobilo ekostatus, a 70% je u prijelaznom razdoblju. Od županija u Hrvatskoj najveći broj površina pod ekonadzorom ima Osječko baranjska županija sa 3693 ha i 116 poljoprivrednika, a druga je Sisačko moslavačka županija sa 2525 ha i 123 poljoprivrednika.
Često se u medijima spominje da se većina ekoproizvoda uvozi , a i sama Biovega uvozi kulture zimi i početkom proljeća jer u Hrvatskoj ih nema dovoljno raspoloživih . Naime dok u inozemstvu država podupire ekoproizvodnju i nabavku moderne mehanizacije naši ekopoljoprivrednici raspolažu vrlo skromnim sredstvima, nemaju dovoljno plastenika, staklenika, a i veliki je problem skladištenje.
Dok u inozemstvu države dosta ulažu u samu promociju ekoproizvoda kod nas nećete u medijima vidjeti promociju znaka ili osoba koje se bave ekouzgojem, a to je zapravo prilika za edukaciju kupaca o ekoproizvodima te podršku ekopoljoprivrednicima. Problem s ekopoljoprivredom je što ju je potrebno dosta unaprijed planirati jer se kulture isporučuju odmah čim dozriju, a ne čuva ih se u skladištima ili hladnjačama mjesecima.
Ekoproizvodi su u prosjeku 30% skuplji od konvencionalnih i zato što ih nema dovoljno, kad bi proizvodnja bila masovna i cijene bi sigurno bile niže. Donedavno ste ekoproizvode mogli pronaći samo u specijaliziranim trgovinama kao što je bio&bio, no zadnjih godina distribucija se širi iako još uvijek nedovoljno. Naime zakinuti su stanovnici manjih mjesta. Biovega je stoga osim bio&bio trgovina aktivirala i bio&bio web shop kako bi proizvodi bili što dostupnij i lani je lansirala prvi hrvatski ekološki brand EKOZONU koja se nalazi na policama Konzuma.
No zašto ljudi ne kupuju više ekoproizvoda? Tumačenja su različita, no jedan od osnovnih razloga osim cijene je nedostatak informacija o ekoproizvodima, nepoznavanje certifikata i nevjerovanje u njih, a i nedostupnost ekoproizvoda.
A zašto bismo trebali kupovati ekoproizvode?
• Osim što čuvaju zdravlje i okoliš, ekoproizvodi imaju i konkretne pokazatelje kao rezultat 41 provedene studije, naime sadrže 27% više vitamina C, 22,1% više željeza, 29,3% magnezija, 13,6% fosfora, 15% manje štetnih nitrata, a ne zaboravimo i bogatiji i izvoran okus jer ne sadrže aditive, konzervanse i pesticide.