Kada se žena i muškarac odluče za brak, moraju donijeti još nekoliko važnih odluka koje će nositi kroz život. Jedna od njih je i obiteljsko prezime. Tradicionalno u našoj zemlji žene mijenjaju prezime; najčešće se žene odlučuju samo za muževo prezime ili uz svoje dodaju suprugovo. No mogućnosti ima puno više. Prema Obiteljskom zakonu, prilikom sklapanja braka, partneri se dogovaraju oko prezimena. Svatko može zadržati svoje prezime, mogu kao obiteljsko prezime uzeti jedno od njihovih ili oba, ili jedno od njih dvoje može svome prezimenu dodati prezime bračnog druga.

Identitet i novo prezime

 .

No, danas je sve češća pojava da oko sebe susrećemo i muškarce s dva prezimena odnosno one koje su se odlučili uz svoje dodati i ženino prezime. Često ima puno reakcija na takvu odluku jer se radi o osobi koja izlazi iz standardnih okvira. Upravo o tome smo odlučili razgovarati s jednim muškarcem. 

Jedan takav nalazi se i u našoj redakciji - Matej Sabo Matičević odlučio je uzeti ženino prezime odnosno ponosno nositi svoje i njezino prezime. Matej nam je otkrio kako se odlučio na tu odluku, kakve su bile reakcije okoline te kako se nosio s tim reakcijama.

Zašto si se odlučio nakon vjenčanja uz svoje dodati i ženino prezime?

Romantična priča. Mi smo highschool sweethearts, zbog nje sam krenuo u Zagreb na faks iako nisam imao šanse. Krivo vrijeme, kraj one proklete krize 2008. Barbara me kroz užasne trenutke, i to tako da su to sad lijepe uspomene. Pred kraj studija je otišla na Erasmus u Španjolsku, proveo sam 6 mjeseci raspadajući se bez nje i počeo sam birati prsten. Tamo sam je posjetio jednom i zaneseno je komentirala da joj je super kako Španjolci kombiniraju prezimena u niz i kako joj je žao što će ona izgubiti svoje jer je jedna od tri kćeri. Nisam joj ništa rekao do svadbe, godinama kasnije. Matičarka je pitala kako ćete se prezivati i ja sam rekao naše. Nasmiješila se, pa skoro kao na ovoj fotki nakon prvog plesa.

Privatna Arhiva

Kako su drugi reagirali na tvoju odluku? Kako je reagirala ženina obitelj, jesi li postao omiljeni zet?

Trenutno sam jedini zet, nadam se ne zadugo. Svega smo se naslušali s obje strane obitelji i prijatelja. Nisam na to nikoga upozorio, pa ni nju. U mojoj glavi to nije bila neka drama. Na skali svega što bih učinio za nju, ili već jesam, ovo je poprilično benigno. Kad su shvatili odakle to polazi, ljudi su polako prihvatili. Trebalo im je objasniti. Ljudi uvijek sumnjaju u tvoju iskrenost. Kako starim, ne mogu ih ni kriviti.

Privatna Arhiva

Koje su bile najčešće provokacije, jesu li dolazile od mlađih ili starijih?

Nije imalo veze s godinama, prijateljstvima i neprijateljstvima, najviše komentara je bilo na varijantu papučar, tko nosi hlače i tako dalje. Kako je tko imao potrebu iznositi svoje mišljenje tako sam ga morao slušati. Ima jedna super pjesma od Johnnyja Casha, A boy named Sue, s kojom sam se poistovjetio zbog mog prezimena. Nekoć mi je bilo strašno stalo da ljudi o meni imaju pozitivan dojam, a nakon što godinama slušaš gluposti, koža neminovno zadeblja. Jedna njena prijateljica je to dobro opisala – njeno prezime je učvrstilo moj identitet.

Privatna Arhiva

Uzimanje ženina prezimena mnogim muškarcima predstavlja 'kršenje normi', što misliš o tome?

Fućkaš norme. Život je prekompleksan za tuđe kriterije. Nosim njeno prezime, na putovanjima ona nikad ne nosi prtljagu, rublje si perem sam, ona nikad ne mora misliti o popravcima u kućanstvu. Ona kuha za nas dvoje, a ja kada imamo 10 gostiju. Moj nadimak za nju je Princeza i dok je uz mene ja imam nepresušnu životnu energiju. Najveći potencijal imamo u ravnopravnom partnerstvu. U stvarnosti to znači da ona i ja čuvamo jedno drugo i pomažemo si doseći razine na kojima nikad ne bismo bili sami.

Privatna Arhiva

Dodat ću još jednu stvar. Ja sam njeno prezime stavio pred svoje, tako da je naše sada Sabo Matičević. Primjerice u hotelima i kod doktora vas ljudi uvijek prozivaju po prvom. Naučio sam da te to na jedan čudan način dislocira od identiteta, kad te netko prozove, a ne čuješ prezime koje nosiš desetljećima. To se ženama kod nas događa gotovo uvijek.