Bez obzira u kojem desetljeću smo odrastali svatko se voli prisjećati svog djetinjstva, a naravno svaka generacija tvrdi da je njihovo djetinjstvo bilo najljepše. Najbolji crtići, najbolje dječje igre i glazba - sve je uvijek najbolje kada se sjećamo naših dječjih dana.
No, činjenica je da su generacije koje su odrastale u osamdesetima prošlog stoljeća imale potpuno drukčije djetinjstvo. No, nisu djeca bila drugačija nego je to vrijeme imalo svoja pravila, a roditeljstvo je bilo drugačije od današnjeg. U ova moderna vremena tehnologija je zavladala našim životima, pa i životima mališana, a današnji roditelji u odnosu na svoje roditelje puno su manje opušteniji. Barem se tako čini iz današnje perspektive. Naravno, život i odrastanje u svakom vremenu ima svoje prednosti i nedostatke, tek će buduće generacije presuditi što je loše u današnjom vremenu.
No, dok čekamo presudu da vidimo kakvo je današnje odrastanje, prisjetili smo se djetinjstva ljudi koji su odrastali u osamdesetima. Bilo je dobrih i loših stvari. Puno razbijenih koljena dok se učio voziti bicikl, crtići u isto vrijeme, ali i svijet u kojem su svi pušili i nije se koristila zaštita za sunce. U nastavku pročitaj i prisjeti kako je bilo odrastati u osamdesetima, ali i koje su roditeljske metode bile najvažnije.
Najvažnija roditeljska rečenica: "Samo idi van i igraj se!"
Svakom roditelju djeca nekad idu na živce? No, roditelji u 80-ima imali su vrlo jednostavno rješenje. Sve što su trebali učiniti, ako djeca kod kuće rade nered ili im je dosadno, bilo je reći im da napuste kuću i učine nešto na svježem zraku. Nije bilo potrebno uzimati telefone, tablete ili daljinski.
Bicikl je za djecu značio slobodu
Današnja djeca mogu sate provesti na internetu ako se žele izgubiti. No, djeca 80-ih godina su imala bicikle kao sredstvo za bijeg. Bilo je normalno da djeca sjednu na bicikle i da ih nema satima, istraživanje svog i susjednih kvartova bilo je posve normalno.
Djeca se nisu morala stalno javljati roditeljima
Roditeljima u 80-ima prošlog stoljeća moglo je proći cijelo poslijepodne da točno ne znaju gdje su im djeca. Jesu li kod prijateljica u susjedstvu? Ili se negdje voze biciklom? Nije bilo toliko važno, posebno ako se radilo o većoj djeci. Što god da su radili, vjerojatno su bili dobro.
Roditelji su znali što djeca slušaju ili čitaju
Nije bilo potrebe pretraživati ničiju povijest na kompjuteru ili stavljati zabrane na televizor. Ako su roditelji poželjeli saznati pojedinosti o tome što dijete čita bilo je dovoljno provjeriti što ima na polici ili provjeriti ispod madraca.
Svi u obitelji dijelili su jedan telefon
Samo zbog logistike, bilo je nemoguće da dijete telefonira cijeli dan. Jedan telefon u obitelji bio je na vidnom mjesto i imao je žicu. I samo jedna osoba ga je mogla koristiti, a kako je obično bio smješten u centralnom dijelu prostora bilo je nemoguće razgovarati a da netko drugi ne čuje.
Sigurnost u prometu
Posebne sjedalice za djecu tijekom vožnje bile su nešto nezamislivo. Najsigurnije mjesto za djecu bilo je na stražnjem sjedalu, a djeca su često "virila" naprijed između prvih sjedala.
Rođendani su se slavili kod kuće
Planiranje rođendanskih zabava nije bila velika stvar, a rijetko je uključivalo više truda od torte i svjećica. Dijete bi jednostavno je pozvalo malu grupu prijatelja u svoj dom i onda bi se igrali i puhali svjećice. Cijela je proslava trajala najviše dva sata i nikad nije puno koštala.