Pandemija je na sve nas utjecala različito. Dok se neki osjećaju baš kao da se ništa nije dogodilo, moj se život potpuno okrenuo naopako. Od dana kada sam gotovo 90% vremena provodila izvan doma, na poslu ili s društvom, moj se život zatvorio u četiri zida stana.
'Novo normalno', kako ga često nazivaju, za mene je postao moj dom. Dnevna soba postala je ured i mjesto za tjelovježbu, spavaća soba mjesto za hobije, a terasa omiljeni kafić iz susjedstva. Tako velika promjena jako je narušila moje mentalno zdravlje, a bijeg od monotonog načina života pružile su mi četiri čupave šapice.
U jeku pandemije odlučila sam udomiti mačku, a kasnije je i ona dobila mlađu sestru. Iako se na prvu ovakav potez može činiti nepromišljen i nagao, moja povijest s kućnim ljubimcima zbilja je duga i ne mogu zamisliti život bez njih.
Početkom godine, taman prije nego što je korona došla te prije strahova od potresa, ostala sam bez svoje 17 godina stare mace. Svatko tko je imao kućnog ljubimca zna koliko je to težak gubitak, pogotovo kada uz njega odrastate. Bila sam sigurna da novu macu neću dovesti u dom idućih nekoliko godina, ali sudbina je odlučila drugačije.
Nakon što sam isprobala 200 različitih savjeta kako se družiti s ljudima na siguran način, započela mnoštvo novih hobija i odgledala sve one serije i filmove koje sam odgađala godinama, i dalje sam se osjećala kao da mi nedostaje važan dio života. Na kraju se ispostavilo da je taj dio nešto čupaviji, hoda na četiri noge i glasno prede kada je sretan. U moj dom ponovno je došlo zaigrano klupko pod imenom Matilda.
Matilda je samo jedna od mnogih mačića koje su bešćutni ljudi izbacili na ulicu sa nepunih mjesec dana. Briga o njoj potpuno mi je promijenila svakodnevni život jer tako mali mačići zahtijevaju cjelodnevnu brigu. Odjednom moj um više nije lutao brojkama zaraženih, nisam treperila na svaki mali podrhtaj zemlje i dan mi je ponovno dobio strukturu. Nešto kasnije odlučila sam Matildi dovesti još jednu macu kako bi i njezin život bio ispunjen mačjim društvom.
A da su kućni ljubimci dobri ne samo za zabavu dokazala su brojna istraživanja. Predenje mačke snižava krvni tlak kao i razinu stresa u tijelu, a upravo je to ono što nam ovih dana treba. I dok me strah od potresa na trenutke obuzima, kada mace legnu uz mene i počnu presti, imam osjećaj kao da je sve u redu i moj se um polako opušta.
Važno je napomenuti da to ne znači da će mačke ili drugi kućni ljubimci riješiti sve naše probleme u životu, ali svakako nam mogu pomoći. Postoji mnogo maca koje trebaju našu pomoć, pogotovo iz potresom pogođenih područja. No prije nego što se odlučiš udomiti mačku, psa, hrčka ili ribicu, dobro razmisli hoćeš li se moći o njima brinuti i jednom kada pandemija prođe i kada se svi vratimo svojim užurbanim životima.
Ako si i dalje sigurna da je ljubimac ono što ti treba u ovo nezahvalno vrijeme, postoji mnogo udruga kojima se možeš javiti. Čak i ako nisi sigurna da ćeš se s macom ili psom moći baviti idućih 10, 15 ili 20 godina koliko žive, uvijek možeš pomoći udrugama tako što životinje privremeno smjestiš u svoj dom. Tako ćeš pomoći njima u pronalasku svog zauvijek doma, a ti ćeš dobiti priliku družiti se s urnebesnim i maznim ljubimcima.
Udruga iz koje je došla moja druga maca Vilma je Prava šapa, samo jedna od brojnih udruga koje spašavaju mace s ulice i pronalaze im domove. Udruge poput njih možemo pronaći diljem cijele zemlje, a ljubimci koje udomljavaju su zbilja raznoliki, od maca i pasa, do zečeva, hrčaka i gmazova. Ako i ti želiš novog četveronožnog (ili plivaćeg) prijatelja, raspitaj se u svom mjestu koje su sve opcije i koje udruge djeluju na tom području. Sigurna sam kako nećeš požaliti i kako će ti pravi ljubimac oplemeniti svakodnevicu i maknuti um od ružnih stvari koje se događaju oko nas.