Pokrenuti vlastiti teatar nije samo profesionalni iskorak — to je hrabra odluka koja traži viziju, povjerenje i veliku ljubav prema umjetnosti. Upravo s tom kombinacijom entuzijazma i bezrezervne predanosti, glumački tandem i dugogodišnji prijatelji Katarina Baban i Matko Knešaurek zakoračili su u novu fazu svojih karijera i osnovali Nexstage teatar. Ideja koja je prošlog proljeća bila tek spontani razgovor, ubrzo je postala stvarnost, a njihova prva kazališna premijera — predstava "Ljudina" — već je pokazala da su na pravom putu.

„Ljudina“ je humorna, emotivna i iznimno ljudska priča koja otvara važno, ali rijetko obrađivano pitanje predrasuda prema osobama niskog rasta. Riječ je o projektu koji je nastao prirodno, gotovo intuitivno, a u njega su utkane i Matkova i Katarinina osobna iskustva, vrijednosti i želja da kazalište ponovno postane mjesto istine, empatije i iskrenog smijeha.

U razgovoru za Žena.hr, Matko i Katarina otkrivaju kako je izgledao njihov ulazak u producentske vode, koliko se prijateljstvo pokazalo ključnim u cijelom procesu, u kakvoj je atmosferi nastajala „Ljudina“, te koje ambicije i nade imaju za svoj novi kazališni dom. Govore i o trenucima koji su ih iznenadili, temama koje su ih osobno dotaknule te o tome što žele da publika ponese iz dvorane — osim dobrog smijeha.

Promo

Otvaranje vlastitog kazališta veliki je korak. Kada ste prvi put osjetili da ste spremni zakoračiti u producentske vode i pokrenuti Nexstage teatar?

K: Prošlog proljeća je ideja brzo prešla u stvarnost. Nismo ju dugo promišljali i propitkivali. Ideja je momentalno postala plan koji krećemo ostvarivati.

M: Pa to je ja bih rekao uvijek nekako bilo provučeno kroz naše razgovore o poslu kada bismo se družili, ali nekako uvijek kao '' pa da bilo bi fora'', dok to bilo bi fora nije postalo, ajmo sad za ozbiljno i eto pokrenuli smo jednu priču za koju mogu reći da sam jako sretan da sam ju pokrenuo sa Katom.

Dugogodišnji ste prijatelji, kolege i kumovi – kako se to povjerenje i bliskost odrazilo na proces stvaranja vašeg prvog zajedničkog projekta?    

K: Baš zbog toga nam je bilo iznimno jednostavno i prirodno. Došlo je kao ideja “Kako nam to već nije palo na pamet??”

M: Kate i ja smo u svemu otvoreni, nema tajni nema figa u džepu, sve si kažemo jer takvi smo bili i jesmo kao prijatelji a sada i kao poslovni partneri i mislim da je to jedini način kako bi ljudi trebali i funkcionirati u zajedničkom stvaranju.

Promo

Što je za vas osobno bio najveći izazov, a što najveće uzbuđenje u pokretanju jednog potpuno novog teatra?

K: Imam već iskustva s pokretanjem vlastitog biznisa zbog svog modnog brenda tako da me ništa u ovom procesu nije plašilo niti se činilo nemogućim. Baš suprotno- osjećala sam se kao da plivam u poznatim vodama i da sve ide vrlo glatko. Najviše smo uzbuđeni zbog svih novih projekata i ideja koje želimo izrealizirati. Uzbuđujuće je pokrenuti nešto iz nule s lijepom vizijom i idejom, jedva čekaš vidjeti reakcije publike te kako će se sve razviti!

M: Za mene to da sam ušao u nešto o čemu nisam imao pojma s ove strane kao producent, kao glumac već dugi niz godina kao i Kate, ali producentski posao potpuna nepoznanica, ali plivamo za sada rekao bih jako dobro, što i jest na kraju stvorilo to da smo jako sretni što nam je u teatru prva dramska premijera Ljudina i jako sam ponosan što smo to uspjeli izgurat:)

Vaša prva predstava 'Ljudina' otvara važnu društvenu temu predrasuda prema osobama niskog rasta. Zašto ste odlučili upravo time započeti kazališnu priču Nexstagea?

K: Matko i Antun su se upoznali prije par godina i otada Matko ne prestaje pričati o njemu; kako je profesionalan i divan za raditi pa im je spontano došla ideja da zajedno naprave predstavu. U glumačkom svijetu se često čuje rečenica “Joj mi bismo trebali skupa napraviti neku predstavu!” Da sam svaki put napravila predstavu kad sam to čula dosad bih ih imala valjda stotinu. U devedeset devet posto slučajeva to ostane samo tako na ideji, nikad se ne ostvari. No ovog puta nismo željeli da se to dogodi i s ovom idejom. Smatramo da je tema predstave bitna i da ju treba izložiti publici na jedan nenametljivi duhoviti način. Publika danas najčešće poseže za komedijom jer je svima dosta vlastitih drama i problema pa s kazalištem žele napraviti odmak od svog života te se opustiti  na sat vremena. Bez obzira na to, smatram da se i uz smijeh može progovoriti o bitnim društveno korisnim temama. Kazalište je tu da nasmije, ali i da poduči te osvijesti.

M: Zapravo ta tema je nekako pronašla nas, nismo je mi tražili, jer Antun Brzak, glumac u predstavi, i ja smo i glumački partneri u jednom Cabaretu, te tokom proba i razgovora zaključili smo da bi bilo dobro da mi napravimo predstavu, temu sam predložio Katarini i nekako se sve odvilo samo po sebi po nekom logičnom slijedu.

Promo

U kakvoj atmosferi nastaje 'Ljudina' i što biste voljeli da publika ponese sa sobom?

K: Voljeli bismo da o ovoj predstavi razmišljaju još dugo nakon što je pogledaju. I da idući put kad sretnu osobu niskog rasta drukčije razmisle o osobi ispred sebe.

M: Prvo im želim da se dobro zajedno s nama ismiju do suza a onda volio bih da samo malo zastanu i razmisle što su dobili od nas osim smijeha i neka svatko ponese kući nešto lijepo i pozitivno, ako će netko reći bilo nam je super odmorio sam se, pustio mozak na pašu, ja ću bit presretan.

Kazalište opisujete kao mjesto istine, smijeha i prepoznavanja. Što je za vas osobno ‘dobra predstava’ i koje vrijednosti želite da postanu zaštitni znak Nexstage teatra?

K: Najdraže predstave su mi one gdje se smijem od srca sve dok najednom ne osjetim knedlu u grlu. Smatram to maestralnim!  Jer i sam život je jedan  rollercoaster emocija; u sekundi se iz smijeha okrene na suze, ali i obrnuto! Volim predstave koje me tjeraju na razmišljanje te koje dugo nosim u glavi, ali i u srcu.

M: Za mene je dobra predstava ona koja me dirne u srce, i o kojoj imam potrebu promislit, isto kao što pamtite film koji vam se urezao u sjećanje iz bilo kojeg razloga, pamtite ga jer vam je bitan zbog osjećaja koji je stvorio u vama. Zaštitni znak Nexstage-a? altruizam i empatija, naravno kroz foru teatra, bili to smjeh ili suze, ali empatija i altruizam.

Kako izgleda vaš dan dok balansirate glumu, produkciju, kreativne odluke, ali i praktične detalje otvaranja kazališta? Jeste li se u nečemu posebno iznenadili?

K: Poznajemo se skoro 20 godina pa se može reći da se poznajemo u dušu. Zasad nismo imali nikakvih iznenenađenja, neka tako i ostane!

M: Iznenadio sam se koliko dan ima malo minuta pa na kraju dana se pitam, opa već je večer a nisam se niti okrenuo:)

Predstava je i emotivna i humorna, a govori o prihvaćanju i ljudskosti. Je li vas rad na „Ljudini“ osobno promijenio ili otvorio neka nova pitanja?

K: Je. Svi smo mi zaokupljeni vlastitim problemima i uvijek nam se naši problemi čine najgorima i nerješivima. Posramila sam se same sebe kad sam od Antuna saznala neke stvari koje nisam znala o osobama niskog rasta. Zapitala sam se kako je moguće da to nisam znala i pomislila da vjerojatno velika većina ljudi to ne zna. Uzimamo puno toga zdravo za gotovo, a ne zapitamo se uistinu kako je nekome nasuprot nas.

M: Rad na ''Ljudini '' je zaista bio baš pravi gušt i zbog Antuna koji je zaista fenomenalan prvo čovjek onda glumac, a i zahvalio bih redateljici Tihani Strmečki koja se zaista potpuno dala u ovaj projekt i pridonjela jako puno, ali posebna hvala ide mojoj, našoj prijateljici i kolegici Petri Cicvarić koja je napisala cijelu "Ljudinu" i prihvačala sugestije i ideje od Antuna i mene te stvarno napravila fantastičan kreativan posao.

Promo

Publika vas poznaje kao glumački tandem s jakom kemijom na sceni. Kako izgleda vaša suradnja iza scene – donositi velike odluke, dijeliti odgovornost i zajedničku viziju?

K: Odličan smo Tim. Zezamo se da smo “štemerica I gleterica” jer imamo drukčije pristupe poslu. Matko je izrazito direktan bez okolišanja, a ja sam diplomatski nastrojena. Mislim da se super upotpunjujemo zbog toga jer ponekad treba jedan, a ponekad drugi pristup.

M: Prijateljstvo prije svega, tak smo se dogovorili, da niti jedan posao nije važniji od našeg odnosa kao prijatelja, a ujedno mi je Kate i vjenčana kuma tako da  mislim da su to zdravi temelji za bilo kakve daljnje poslovne pothvate, prvo biti čovjek a onda sve ostalo.

Što priželjkujete za Nexstage teatar u budućnosti? Vidite li ga kao prostor novih autora, društveno odgovornih tema ili možda potpuno neočekivanih kazališnih eksperimenata?

K&M: Vidimo ga kao prostor kreativnosti, rasta, ugodnih suradnji i kvalitetnih projekata!