Put do zvijezda
Scenski rad Jane Fonde potkraj 1950-ih postavio je temelje njenoj filmskoj karijeri 1960-ih. Tijekom cijelog desetljeća bilježila je po dva filma godišnje, počevši od 1960. godine s filmom Tall Story, u kojem je ekranizirala jednu od svojih brodvejskih uloga. Njezin proboj dogodio se s filmom Cat Ballou iz 1965., u kojem je glumila školarku koja postaje "odmetnik". Ova western komedija dobila je pet nominacija za Oscara i bila je jedan od deset najboljih filmova u toj godini na kino blagajnama, a mnogi su smatrali da je to film koji je Fondu doveo do titule zvijezde.
1968. odigrala je glavnu ulogu u filmu Barbarella, koji joj je donio status seks simbola, a 1969., uloga u filmu I konje ubijaju, zar ne? donijela joj je kritičko priznanje i označila prekretnicu u karijeri. Za svoj je nastup u ovom filmu osvojila nagradu New York Film Critics Circle za najbolju glumicu i zaradila prvu nominaciju za Oscara za najbolju glumicu. Film Klute iz 1972. donio joj je prvog Oscara za najbolju glavnu glumicu, kao i film Povratak Veterana iz 1979., a nominacije za Oscara "zaradila" je zahvaljujući filmovima Jutro poslije, Ljetnikovac na zlatnom jezeru, Kineski sindrom i Julia.
Devedesetih se pojavila u filmu Stanley i Iris, koji joj je bio posljednji, sve do 2005., kada smo ju ponovno mogli vidjeti u ulozi opake svekrve u filmu Za sve je kriva svekrva. Klub zadovoljnih žena, Sad te ostavljam i Živjeti zajedno još su samo neki od filmova po kojima ju pamtimo posljednjih nekoliko godina, kao i serija Grace i Frankie.