Oboje su iz roda Thymus, timijan punim imenom Thymus vulgaris, a majčina dušica Thymus serpyllum. Naoko vidljiva razlika između timijana i majčine dušica jest to što timijan raste uspravno, a majčina dušica puže.
Majčina dušica začinska je biljka koja dobro pristaje uz ribu i razne vrste mesa, kojima daje snažan, pikantan okus. Nije samo poznata kao nezaobilazni začin u kulinarstvu, nego i kao omiljeni lijek u narodnoj medicini. Sadrži eterična ulja, i zbog toga je ljekovitost majčine dušice posebice dokazana kod tegoba dišnoga sustava. Ublažava kašalj, te djeluje antiseptički, pa je često sastojak zubnih pasta i vodica za ispiranje. Kod nas se majčina dušica upotrebljava i kao lijek za liječenje probavnih tegoba.
Treba voditi računa da se ljekoviti sastojci nalaze jedino u listu i cvijetu majčine dušice i da majčinu dušicu treba pažljivo brati. Nikako se ne smije čupati, jer se time biljka uništava. Treba odsjecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u cvijetu i to škarama. Bere se u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu. Majčina dušica i timijan imaju ista svojstva, s tim da su ona u timijana nešto izraženija. Srodna je s majoranom, origanom, bosiljkom, metvicom, ružmarinom i kaduljom.
Ljekovito djelovanje
Majčina dušica poznata je i u biljnoj medicini kao ljekovita biljka i koristi se za pripremanje ljekovitih pripravaka. Suvremena znanost dokazala je prisutnost niza ljekovitih tvari koje opravdavaju upotrebu majčine dušice. Među njima su najvažnija eterična ulja, timol, karvakrol, gorke tvari, flavoni. Nadzemni dio biljke se tijekom cijele godine može koristiti za pripremanje čajeva i napitaka.
Majčinu dušicu možete i inhalirati (udisati), što će dovesti do još boljih rezultata u terapiji, jer se tako postižu dva glavna uvjeta za iskašljavanje: dobra hidratacija organizma i vodena para, koja sadrži ljekovite sastojke majčine dušice, uspješno razrjeđuju sekret u bronhijima. Majčina dušica sadrži, naime, ljekovite sastojke koji lako isparavaju. Kuhanjem u otvorenoj posudi oni ispare, pa onda tako pripremljen čaj nema ljekovita svojstva. Čaj pripremljen s nedovoljnom količinom biljke također nema ljekovita svojstva. Dakle, kako biste skuhali dobar čaj, uzmite jušnu žlicu majčine dušice, prelijte s 200 g kipuće vode, poklopite i nakon pola sata procijedite, zasladite medom i pijte tri do četiri šalice čaja na dan.
Omiljeni začin
Koristi se u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Stavlja se često u začinsku mješavinu provansalske trave. Majčina dušica ima vrlo pikantan, blago gorak okus. Sadržaj eteričnog ulja ovisi o porijeklu, klimi, vremenu branja i vrsti skladištenja. Pri tome je sušena majčina dušica bitno intenzivnija u djelovanju od svježe.
U kuhinji se upotrebljava za mediteranska jela s mesom, pogotovo janjetinu, divljač, zečetinu i perad, variva, paštete, terine i kobasice, za jela s jetricom i jetrenu paštetu, za krepka jela s ribom, gljive, za jela s krumpirima, za posipanje mediteranskih kruhova, često zajedno s mravincem, za mahunarke i jela s povrćem, primjerice, za rajčice, patlidžane, papriku, tikvice i luk, za juhe i umake, za kiseljenje krastavaca i maslina i za aromatiziranje octa, kao sastojak provansalskih trava i začinskog buketa, za latinoamerička jela, pogotovo s grahom.
Timijan nezamjenjiv u kućnoj ljekarni
Timijan je biljka koju bi svi trebali imati, kako u kućnoj ljekarni, tako i u kuhinji, jer su njegova ljekovitost i hranjivost poznate od davnina. Timijan je mala biljka intenzivnog okusa i mirisa. Poznat je i pod nazivima - prava majčina dušica, vrtna majčina dušica, babja dušica i vrisak. Tradicionalno se upotrebljava za liječenje anemije, groznice, probavnih smetnji, mamurluka. Smatra se da je učinkovit protiv svih vrsta grčeva i da ublažava tegobe tijekom PMS-a. Timijan snaži pluća i čisti ih od sluzi. Djeluje protiv svih vrsta grčeva, kašlja, bronhitisa, astme i otežanog disanja. Umiruje živce, ali ne uspavljuje. Timijan ima blagotvorno djelovanje na želudac, preporuka je da ga koriste oni koji pate od napetosti, uzrujanosti, nesanice, noćnih mora i glavobolja.
Timijanov čaj pomaže kod kašlja i bronhitisa i djeluje antiseptički pa ga grgljajte kod upale grla. Pijte ga u vrijeme prehlada kao preventivu. Za pripremu čaja stavite jednu grančicu timijana u šalicu vruće vode. Kao vanjsko sredstvo možete ga koristiti za dezinfekciju rana, kod čireva i opekotina, za liječenje uganuća, modrica, reume te zubobolje. Dokazano je kako je tinktura timijana vrlo djelotvorna za liječenje akni. Pokazala se učinkovitom i u uništavanju bakterija, a pritom ne izaziva neugodno peckanje i žarenje. Može se primjenjivati u obliku zavoja, obloga i losiona. Na manje rane stavite mješavinu meda i timijana da biste spriječili infekciju. Kupelji s timijanom preporučuju se za rahitičnu djecu, kod slabih živaca, reume, oteklina i iščašenja.
Eterična ulja timijana
Postoji više vrsta eteričnih ulja timijana koja se razlikuju po kemijskom sastavu i djelovanju. Svima je zajednička velika ljekovitost. Kemotip timol (vrsta ulja u kojem prevladava timol) ima moćno antiseptičko djelovanje. Odstranjuje viruse i bakterije. Kapsule s timolom vrlo su djelotvorne kod urinarnih i dišnih infekcija. Zbog jakog djelovanja može iritirati kožu i sluznicu pa se koristi razrijeđeno. Kemotip linalol ima jako antimikrobno i antigljivično djelovanje. Koristi se kod dišnih i urinarnih infekcija te problema s aknama. Puno je blaži od timola. Kemotip geraniol učinkovit je protiv gljivica, koristi se u liječenju gljivičnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta. Kemotip p-cimen ima moćno analgetičko i protuupalno djelovanje, pa je odlično sredstvo za bolove u mišićima.
Pikantan u jelima
Timijan se odlično slaže s češnjakom, rajčicom, maslinama i vinom i tako čini idealnu podlogu za mediteransku kuhinju. Koristi se u pripremi juha, salata, jela od povrća, marinada i umaka. Posebna prednost je što mu ne smeta dugo kuhanje, te se svježi listovi timijana koriste prilikom kuhanje junetine, janjetine, divljači i gljiva. Ne treba pretjerati s njime u upotrebi, jer timijan ima jak miris i gorko-ljutkasti okus. Dodaje se, također, marinadama, umacima, jelima od povrća i ribi, a posebice kao začin jelima spremljenim na roštilju. Sitno isjeckani listovi dodaju se salatama, pizzama, jajima. Jelu daje pikantan ukus a istovremeno neutralizira masnoću. Ovaj začin ne gubi aromu pri sušenju, pa se koristi i zimi, a obavezan je dodatak i trajnim suhomesnatim proizvodima.
(M.G.)
Foto: © dream79 - Fotolia.com
© Scisetti Alfio - Fotolia.com