U vrijeme ove krize koja nas je sve zadesila, važno je stres držati pod kontrolom. Naše tijelo inače svakodnevno luči hormon stresa, kortizol. On nam je važan jer nam daje potrebnu energiju kako bi se mogli suočiti s izazovima koje nam dan donosi. U jutro je njegova razina najviša, a kako dan odmiče, ona se sve više smanjuje.
Međutim, pogođeni korona virusom i nedavnim potresom, mnogima je razina kortizola visoka po cijele dane. A kada se tako nešto dogodi, to utječe na naše cjelokupno psihofizičko stanje. Dolazi do napetosti i anksioznosti koju utječu na san i kod mnogih uzrokuju nesanicu. Stres dovodi i do manjka koncentracije, bezvoljnosti i povećane iritabilnosti. Naravno, da raspoloženje pojedinca utječe i na raspoloženje svih ukućana i može pozitivno ili negativno utjecati na cijelu obiteljsku atmosferu.
A kada smo zatvoreni u četiri zida i kretanje nam je itekako ograničeno, iznimno je važno da se dobro slažemo sa svojim ukućanima i da se dobro osjećamo. U tome nam može pomoći obavljanje jednostavnih kućanskih poslova (peglanje, kuhanje, slaganje rublja, pranje posuđa, spremanje kreveta...). Njihovo obavljanje nam daje osjećaj kontrole. Iako ne možemo kontrolirati krizu u kojoj se nalazimo, možemo kontrolirati (barem donekle) kako nam izgleda dom. Uostalom, čist i uredan dom, nam pruža i mentalni mir. Osjećamo se bolje, organiziranije i uspješnije.
Međutim, važno je ne pretjerivati. Treba voditi računa da su sada svi ukućani kod kuće i da dom ne može biti možda uredan i čist kao inače. Pogotovo ako imate malu djecu. Probajte pronaći sredinu koja će zadovoljiti vašu potrebu za urednim domom, a da vam to ne donosi dodatno opterećenje. Recimo, držite dnevni boravak urednim, ali se nemojte previše zamarati neredom u dječjoj sobi. Neka se dijete samo snalazi u neredu koji je napravilo. Tko zna, možda na kraju i shvati da je bolje da ju pospremi jer će mu biti lakše pronaći svoje stvari.
Iva Brčić, mag.soc/phil., je praktičar terapijskih vještina i tehnika Instituta D.O.M. i europske krovne udruge za dječju i adolescentnu psihoterapiju, . Mama je devetogodišnjaka na kojem je isprobala sve tehnike dr. Karpa i kada je vidjela kako odlično funkcioniraju, odlučila je pomoći i drugim roditeljima. Kroz svoj rad pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju. Već godinama provodi edukaciju roditelja o odgoju i o nenasilnoj komunikaciji s djecom, te s djecom provodi radionice Reci NE bullyingu koje im pomažu u socijalizaciji i razvoju emocionalne inteligencije. Surađuje s Učiteljskom akademijom, Dramskom Akademijom i Fakultetom političkih znanosti, te vrtićima i školama na kojima održava predavanja na temu odgoja, prevencije obiteljskog i međuvršnjačkog nasilja, utjecaja medija.