Konačno je zatoplilo i vrijeme je za kratke rukave, bose noge, kreme sa zaštitnim faktorom i cjelodnevne uživancije u vrtu i na plaži. Kad smo kod vrta, toplo ti preporučamo da u njega posadiš amarilis, biljku golemih prekrasnih cvjetova nalik na trube, koja izvorno raste u Južnoj Americi, rođakinja je narcisa, latinsko joj je ime Hippeastrum, a u Europu je stigla 1918. godine.
Sadi se iz lukovice koje se u zemlju polaže ujesen, a ukoliko amarilis imaš u kući (ovaj cvijet čest je božićni poklon, baš kao i božićna zvijezda), pričekaj da završi s cvatnjom, ocvale cvjetove odreži iznad lukovice i u proljeće premjesti zajedno s teglom u vrt.
Sadnja amarilisa
Sadnja lukovica odvija se od studenog do siječnja. Treba ih posaditi u dobro dreniranu zemlju, po jednu lukovicu u posudu te ostaviti gornji dio lukovice vani. Nakon sadnje lukovice nemoj zalijevati kako ne bi počele truliti. Zalij ih prvi put nakon tjedan dana. Drži ih na hladnom mjestu, a kada krene cvasti preseli ga na svjetlo i češće počni zalijevati, ali i prihranjivati (jednom u mjesec dana). Kad zatopli pronađi im neko lijepo, polusjenovito mjesto vani i tamo pozicioniraj tegle. Amarilis voli gužvu i skučen prostor.
Ako ga sadiš direktno u vrt, lukovice idu u zemlju u kasnu jesen i preko zime se ne zalijevaju. Ova biljka u vrtu se može saditi ako živiš u toplijim krajevima. Vrlo je otporna i preživjet će ako ju zaboraviš zaliti. Kad bude cvala prihranjuj je kako bi cvjetovi bili bogatiji, a ona zdravija.
Ako mudro tempiraš (posadiš ga u teglu početkom studenog i držiš u kući), tvoj amarilis cvast će i za Božić.