Amarilis je prekrasan predstavnik tropske flore, poznat po svojim velikim, zvonastim cvjetovima jarkih boja, može postati prava zvijezda tvog interijera u vrijeme kada većina biljaka miruje. U ovo predblagdansko vrijeme možda si ga vidjela u nekim cvjećarnicama i zapeo ti je za oko. On je jedna od najpopularnijih sobnih biljaka kod nas, a mnogi ga u ranu jesen sade i u vrtovima.
Zanimljivosti o amarilisu
Amarilisi dolaze u raznim bojama – crvenoj, bijeloj, ružičastoj, pa čak i dvobojnoj, što je idealno za stvaranje božićne palete boja. Crveni amarilis, primjerice, odlično se uklapa u božićne dekoracije, a bijeli daje zimsku, snježnu eleganciju.
Iako ga mnogi povezuju s tropskim klimama, pravi amarilis (Amaryllis belladonna) potječe iz Južne Afrike. Međutim, hibridi koje danas uzgajamo, najčešće pripadaju rodu Hippeastrum, koji potječe iz Južne Amerike.
Također, amarilis je vrlo popularan u hortikulturi zbog svoje ljepote i jednostavnosti uzgoja. Dapače, čest je izbor u cvjetnim aranžmanima, posebno za zimske svečanosti, jer dodaje sofisticiranost i eleganciju svakom prostoru.
Uzgoj amarilisa
Ako dosad još nisi uzgajala cvijeće, krenimo od početka. Za amarilis kojeg uzgajaš od lukovice, bitno je odabrati najveću lukovicu (velike lukovice daju više cvjetova) koja izgleda zdravo. Zdrava lukovica je čvrsta i suha bez znakova plijesni ili truleži. Također je bitno uzimati lukovicu kod provjerenih dobavljača. Nakon što odabereš lukovicu, uz nju trebaš imati i popratnu opremu - lopaticu, rukavice i škare za vrtlarenje, kao i teglu s drenažom i zemlju za sobne biljke. Za teglu je bitno da je svega 2-3 centimetra šira od lukovice, a kada ćeš ju početi saditi bitno je prvo staviti zemlju, zatim lukovicu (pripazi da trećine lukovicu viri iznad površine zemlje) i tek onda dodaš ostatak zemlje i lagano pritisneš. Zaliješ ju i staviš na toplo mjesto u svom mogu do kojeg dolazi sunčeva svjetlost.
Nakon što amarilis ocvate ulazi u period mirovanja. Tijekom tog perioda od 8-10 tjedana bitno je da ga pripremiš za iduću godinu ako i dalje želiš imati prekrasne lijepe cvjetove. To ćeš napraviti tako da smanjih učestalost zalijevanja i biljku premjestiš na tamnije i hladnije mjesto kako bi mogla odmoriti.
Kako razmnožiti amarilis?
Jedan od najbržih načina za razmnožavanje amarilisa je odvajanje manjih lukovica od one glavne. Najjednostavnije je dijeliti velike lukovice svake 3-4 godine prilikom presađivanja. To ćeš napraviti tako da pažljivo odvojiš manje lukovica koje su izrasle iz velike. Moraš paziti da svaka odvojena lukovica ima dovoljno korijena i zdravog tkiva kako bi mogla samostalno rasti.
Drugi način je sadnja malih lukovica koje se razvijaju uz glavnu lukovicu. Kada dosegnu veličinu od otprilike 5-6 cm u promjeru, mogu se pažljivo odvojiti i zasaditi zasebno. Zadnja i možda najzanimljivija metoda je sijanje sjemena. Ova metoda zahtijeva više vremena i truda, ali može biti vrlo zanimljiva za entuzijaste koji žele pratiti cijeli životni ciklus biljke.
Zašto moj amarilis ne cvate?
Vrati se na prvi korak - ako je lukovica premala, to može biti glavni razlog manjka cvjetova. Drugi razlog je nešto očitiji. Tvoj amarilis mora imati dovoljno svijetla kako bi lijepo rastao, ali i tu trebaš pripaziti jer mu ni previsoke temperature ne odgovaraju. Nakon što propupa, amarilis trebaš premjestiti da nešto hladnije mjesto u stanu ili kući, idealno na temperaturi od 15-18 stupnjeva Celzijusa. Također, ako ovo nije prva godina što imaš amarilis, možda si ga zaboravila pripremiti za period mirovanja.
Zadnji, ali i ne najmanji moguć razlog zašto amarilis ne cvate je nedostatak kvalitetne prihrane. Kao i druge biljke, i amarilisu ponekad treba malo više ljubavi i pažnje u obliku posebnog tla. Nedostatak ključnih hranjivih tvari, posebno fosfora i kalija, može značajno utjecati na sposobnost biljke da proizvede cvjetove. Stoga je važno koristiti kvalitetno gnojivo za cvjetajuće biljke tijekom aktivnog razdoblja rasta, obično svakih 2-3 tjedna.
