Svakog 4. prosinca u Hrvatskoj se čestita imendan Barbarama, a taj je dan u katoličkom kalendaru posvećen svetoj Barbari, djevici i mučenici. Tradicija slavljenja imendana duboko je ukorijenjena u hrvatskoj kulturi. Iako je rođendan osobniji blagdan, imendan je prilika koju koristi širi krug poznanika za upućivanje čestitki, budući da je ime, za razliku od datuma rođenja, svima poznato. Ime Barbara, jedno od najprepoznatljivijih i povijesno najznačajnijih, nosi sa sobom bogatu priču o porijeklu, vjeri i običajima.

Značenje imena: Priča o 'barbarima'

Ime Barbara potječe iz grčkog i latinskog jezika. Njegov korijen nalazimo u grčkoj riječi "barbaros" (Βάρβαρος) te latinskoj "barbarus", što u prijevodu znači "tuđinka", "strankinja" ili "ona koja ne govori grčki". U antičko doba, Grci i Rimljani su ovim izrazom opisivali sve narode koji nisu pripadali njihovoj civilizaciji, a čiji im je jezik zvučao kao nerazumljivo mrmljanje "bar-bar".

Iako izvorno značenje može asocirati na nešto divlje ili neukroćeno, ime Barbara se kroz stoljeća transformiralo. Danas se više ne povezuje s negativnim konotacijama, već simbolizira snagu, neovisnost i osobu otvorenu prema novim iskustvima, onu koja se ne boji biti drugačija.

Sveta Barbara: Legenda o hrabrosti i vjeri

Popularnost imena u kršćanskom svijetu neraskidivo je vezana uz lik svete Barbare, koja je živjela u 3. stoljeću u Nikomediji, na području današnje Turske. Prema predaji, bila je kći bogatog poganina Dioskura koji ju je, zbog njezine iznimne ljepote, zatvorio u toranj kako bi je sačuvao od prosaca. Tijekom boravka u tornju, Barbara se potajno obratila na kršćanstvo. Kada je otac to saznao, podvrgnuo ju je teškom mučenju, no ona je ostala postojana u svojoj vjeri. Legenda kaže da joj je na kraju vlastiti otac odrubio glavu, a odmah potom ga je pogodila munja i usmrtila. Zbog svoje žrtve i čvrste vjere, sveta Barbara postala je jedna od najštovanijih svetica, a ubraja se i među Četrnaest svetih pomoćnika u nevoljama, kojima se vjernici utječu u teškim životnim situacijama.

Zaštitnica u opasnosti i vjesnica Božića

Zbog dramatičnih okolnosti njezine smrti, sveta Barbara postala je zaštitnica svih onih koji se u svom poslu suočavaju s iznenadnim i opasnim situacijama. Zazivaju je rudari, topnici, vatrogasci, arhitekti i zatvorenici. Smatra se zaštitnicom od groma, vatre, eksplozija i iznenadne smrti, zbog čega se moli i za "dobru smrt".

U Hrvatskoj je njezin spomendan, 4. prosinca, posebno važan jer označava početak priprema za Božić. Upravo na dan svete Barbare u mnogim se domovima tradicionalno sije božićna pšenica, simbol plodnosti i novog života, koja ukrašava obiteljske stolove tijekom blagdana. Zanimljiv je i običaj u Češkoj, gdje djevojke na taj dan režu grančice trešnje, takozvane "barborke". Ako grančica procvjeta do Badnjaka, vjeruje se da će se djevojka iduće godine udati.

Rasprostranjenost i popularnost u Hrvatskoj

Ime Barbara jedno je od najčešćih i najdugovječnijih ženskih imena u Hrvatskoj. Povijesni izvori bilježe ga na hrvatskom području još od 11. stoljeća. Ime je posebno popularno u sjevernim i središnjim dijelovima zemlje, s najvećom koncentracijom u Zagrebu i okolici. Kroz povijest su ga nosile i znamenite ličnosti, poput Barbare Celjske, supruge ugarsko-hrvatskog kralja Žigmunda Luksemburškog, u narodu poznatije kao "Crna Kraljica". Ime koje je nekoć označavalo strankinju postalo je simbolom duboke ukorijenjenosti u hrvatsku kulturu i vjeru. Od drevne legende do živih božićnih običaja, priča o Barbari nastavlja živjeti kroz generacije, podsjećajući nas na snagu vjere, hrabrosti i tradicije.