Krivljenje partnera za vlastite emocije
Situacija:
Recimo da imaš loš dan, a tvoj partner ne pokazuje prevelike znakove podrške – cijeli dan visi na telefonu ili to radi za objedom, distanciran je kad ga zagrliš i slično. Ti naravno nakon nekog vremena postaneš nezadovoljna i počneš ga doživljvati bešćutnim. Zapravo, nisi ga ni pitala da ti pomogne, ali očekuješ da on predosjeti da se osjećaš loše i zna točno što napraviti kako bi te oraspoložio.
Što je tu toksično?
Krivljenje partnera za vlastite emocije je suptilna forma sebičnosti. Ako počnemo kriviti partnera za svoje emocije i obrnuto, razvit će se nešto što se zove codependent tendencies, odnosno situacija u kojoj partneri postaju međusobno ovisni jedno o drugome. Odjednom, niti on, niti ti, više nećete moći planirati bilo što jer ćete se morati prvo posavjetovati. Odjednom, svaka će akcija, pa i obično čitanje knjige ili ostanak doma ispred televizije, morati biti predmet pregovaranja i kompromisa.
Što bi trebalo napraviti umjesto toga?
Budite oboje odgovorni za svoje emocije. Tanka je granica između davanja potpore partneru i osjećanja da potporu moraš dati. Svaka žrtva bi trebala biti produkt autonomne odluke, a ne nekog očekivanja ili emocionalne manipulacije.
