Svi smo još u osnovnoj školi na satovima biologije učili razlike između bakterija i virusa, no čini se da kod podosta tadašnjih učenika, a danas odraslih osoba, to je znanje „isparilo“ ili su jednostavno sjedili na ušima, pa nisu nikada niti naučili. No, bilo kako bilo, mnoge osobe nerijetko shvaćaju ta dva pojma kao ista jer i virusi i bakterije u brojnim bolestima izazivaju jednake simptome – bol u grlu, curenje nosa, glavobolja, povraćanje, proljev, razni upalni procesi, povišena tjelesna temperatura, grčevi i tako dalje, a nerijetko se prenose jednakim načinom - kapljičnim putem (slina i sluz), hranom, vodom, životinjama.Isto tako, i bakterije i virusi nazivaju se mikrobima, te mogu biti jednako smrtonosni.
Možda vam se nakon ovih činjenica neće činiti važnim imate li virusnu ili bakterijsku upalu, no ono što je za današnju perspektivu liječenja lijekovima vrlo važno je da se bakterijske upale mogu liječiti antibioticima, dok protiv virusnih upala nema lijeka, osim što postoje cjepiva i, naravno, vaš imunitet.
Razlika između bakterija i virusa
Iako su i virusi i bakterije mikrobi, znanstvenici bi vam njihovu različitost opisali ovako: „Različiti su poput žirafe i zlatne ribice.“ Bakterije su jednostanični organizmi, relativno kompleksni. Neke se razmnožavaju diobom, neke posebnim načinom spolnog razmnožavanja, a neke i još nekim drugim načinima dijeljenja. Najstarija su živa bića na planeti zemlji, te su vrlo prilagodljiva ekstremnim uvjetima na zemlji – hladnoćama, vrućinama, radijaciji, mogu živjeti unutar živih bića i izvan njih i, naravno, pritom se razmnožavati i hibernirati. Isto tako, potrebno je spomenuti da je 99 posto bakterija bezazleno, odnosno čak i korisno, kada je u pitanju normalno funkcioniranje probave i slično, te „samo“ onih jedan posto bakterija zadaje nam probleme, odnosno uzročnik je bolesti.
Virusi su pak najmanji oblici života poznati na zemlji, manji su od bakterija čak od 10 do 100 puta. Neki znanstvenici čak smatraju da virusi nisu živi organizmi, nego da se radi o DNA i RNA informacijama koje s prenose „nasilnim“ putem s jedne stanice na drugu. Virusi nisu jednostanični organizmi poput bakterije, nego su nestanični organizmi, jer imaju samo proteinski omotač i jezgru koja nosi genetski materijal, DNA ili RNA.
Za razliku od bakterija, virusi ne mogu preživjeti izvan svojih domaćina (nekog drugog živog organizma), jer se razmnožavaju na način da se vežu za živu stanicu. U većini slučajeva, virusi injektiraju svoj genetski materijal u stanicu te je reprogramiraju kako bi proizveli nove viruse, dok se stanica s novim virusima ne rasprši i umire. U nekim slučajevima, neki virusi pretvaraju zdrave stanice u maligne stanice raka.
Također, za razliku od bakterija, nema dobrih virusa, oni uvijek mogu izazvati teže ili lakše bolesti. Virusi su vrlo izbirljivi oko stanica koje napadaju. Primjerice, neki virusi napadaju samo stanice jetre, neke respiratorni sustav, a neke krvne stanice. Ponekad virusi napadaju bakterije.
Kako se otkrivaju?
U mnogim slučajevima vrlo je teško kod „standardnih“ prehlada i bolesti respiratornog sustava odrediti imate li virusnu ili bakterijsku infekciju, ali se za takve vrste infekcija najčešće ne rade detaljnije pretrage, nego liječnik sam procjenjuje kakvu vam terapiju treba prepisati. No, kada nije moguće utvrditi uzrok određenih zdravstvenih problema kao što su upala pluća, meningitis ili jači oblici proljeva, uzrok je potrebno utvrditi dodatnim mikrobiološkim pretragama – stolica, urin, krv. U određenim slučajevima bit će potrebna biopsija tkiva.
Iako je otkriće antibiotika najveće otkriće u povijesti medicine, njihova pretjerana upotreba dovela je do raznih mutacija postojećih bakterija, koje su, nažalost, postale otporne na bilo koje vrste antibiotika. Nijedni antibiotici ne djeluju protiv virusa, te se zbog toga ne smiju piti tako dugo dok se ne otkrije pravi uzrok bolesti, jer oni samo mogu narušiti imunitet, što pak olakšava i drugim bakterijama i virusima prekomjerni razvoj.
Liječenje virusnih i bakterijskih upala
Ipak, nasreću, ljudi nisu baš do kraja prepušteni na milost i nemilost virusima koji haraju svijetom, barem ne svima. Naime, početkom 20. stoljeća proizvedena su brojna cjepiva protiv opasnih virusnih oboljenja kao što je dječja paraliza, ospice i vodene kozice. Također, proizvedena su cjepiva protiv gripe, hepatitisa A i B, HPV-a i tako dalje.
Znanstvenici neprestano rade na otkriću lijekova protiv raznih virusa, no nerijetko farmaceutske kompanije otkupom prava na njihovu proizvodnju zapravo zataškavaju nove lijekove, jer im se više isplati proizvoditi lijekove i cjepiva koja ne djeluju u potpunosti, od lijekova koji bi, primjerice, u potpunosti izliječili HIV i slične sada neizlječive bolesti. Do onda, svi se moramo liječiti standardnim lijekovima koji su nam raspolaganju.
(vam)