Nakon što si u našoj seriji članaka mogla saznati kako se Hrvati i Hrvatice koji žive u Njemačkoj, Indiji, Kanadi, Japanu, SAD-u, Belgiji i Islandu snalaze za vrijeme pandemije koronavirusa, sada imaš priliku čuti i kakva je situacija u Italiji.
Italija je najviše nastradala od europskih država od kada je počela pandemija koronavirusa i ima više od 25.000 preminulih od posljedica COVID-19. Nakon više od mjesec dana karantene, kriza u Italiji uzima danak i u društvenom smislu i sve više ljudi pati od stresa. Dobre vijesti su da je ovaj tjedan, prvi put od početka pandemije, broj 'aktivnih slučajeva' u Italiji pao. 36-godišnja Viktorija Jandrečić, koja u Italiji živi s obitelji, ispričala nam je kakva je trenutna situacija u zemlji i kako se ona nosi s pandemijom.
Viktorija živi u Miglianicu, malenom gradiću u pokrajini Abruzzo, na jugu Italije. Doselila se u Italiju odmah nakon diplome, u prosincu 2010. godine kao rezultat dugogodišnje veze s Talijanom, njenim sadašnjim suprugom. Danilo je rodom iz Miglianica, ali su godinu i pol prije preseljenja živjeli u Bresci, u Lombardiji, jer je on tamo dobio posao. Roditelji su dvije prekrasne djevojčice, šestogodišnje Nike i trogodišnje Meri.
Kad se preselila u Italiju, odmah je primijetila razlike u mentalitetu Talijana i Hrvata, koje se sada u pandemiji još izraženije. "Talijani su srdačniji i društveniji, pogotovo oni s juga zemlje gdje mi živimo. Nekako pozitivnije gledaju na život, više uživaju u njemu, iako je i tu već godinama velika ekonomska i politička kriza kao i u Hrvatskoj."
Kad je počela pandemija, Viktorija kaže da, kao i većina Talijana, nije mogla ni zamisliti da bi sve moglo poprimiti ovakve razmjere. "Razmišljalo se na način da je to sve nekako daleko, da se nas ne tiče, ipak je to u Kini. Onda je buknulo u Lombardiji i tek tada smo postali svjesni što se zapravo događa", objašnjava nastavljajući da su po novinskim naslovima vidjeli kako su i u ostalim zemljama tako razmišljali.
"Nažalost, ako se ne reagira odmah, posljedice su strašne. Imamo prijatelje u Lombardiji i ne moram ni reći koliko smo zabrinuti zbog njih. Mnogi od njih su u ovoj pandemiji izgubili bar jednog člana obitelji uz kojeg nisu uspjeli biti na samrti. Teško je zamisliti takvu situaciju".
Atmosferu u državi opisuje kao tešku - stižu novčane pomoći obiteljima, ali to nikako nije dovoljno da uspije preživjeti netko tko u ovom periodu ne uspijeva raditi. "Smatramo sretnima one koji mogu nastaviti svoj posao putem Smart Workinga, odnosno rada od kuće. Moj muž, eto, radi od kuće, kao i većina naših prijatelja. Govore kako nam se sprema kriza gora od one iz 2008. godine, iz koje se zapravo nismo ni potpuno bili oporavili. Vlada je odlučila da će se početi s postupnim otvaranjem tvrtki 4. svibnja, ali je još upitno hoće li to biti baš na taj dan, ovisi kakva će biti situacija sa širenjem zaraze do tada. Što se tiče škola, najvjerojatnije će se krenuti od 9.mjeseca, ali ni to još nije sigurno."
Cijela Italija se polako priprema na suživot s koronavirusom
Morat će i dalje nositi maske kada se izlazi iz kuće i prakticirati socijalno distanciranje i to sve dok se ne nađe cjepivo. Viktorija kaže kako ova situacija jako utječe na mentalitet Talijana jer, društveni kakvi jesu, jako se teško nose s distanciranjem. "Svi jedva čekaju da se mogu zagrliti i izljubiti, kako je to inače bio običaj u Italiji."
Viktorijin dan u karanteni je više-manje isti kao prije jer prije pandemije nije radila i bila je kod kuće s mlađom kćeri koja tek treba krenuti u vrtić, tako da se njoj nije ništa drastično promijenilo. "Moja djeca ne osjete ozbiljnost cijele ove situacije jer starija ne voli ići u vrtić pa joj je super što može biti doma. Mislim, razumiju da se ne smijemo družiti s drugim ljudima, ali ne pate zbog svega toga. Mislim da je teže nama odraslima. Ne idemo nikamo, imamo sreću što imamo privatno dvorište pa djeca mogu biti vani kada žele. Jednom tjednom idem u trgovinu po namirnice i to je to."
U njihovom gradiću od 5000 stanovnika za sada je 8 zaraženih, ali je najveći problem što se ne pridržavaju svi preporuka. Neki koriste kao izgovor za izlazak kupnju namirnica pa odlaze u trgovinu i dva puta dnevno. "U lokalnom dućanu imamo mogućnost narudžbe namirnica pa ih moramo samo doći pokupiti i platiti, bez da moramo čekati u redu. Ima čak i ljudi koji nesmetano posjećuju prijatelje i obitelj s kojom ne žive, iako je to zabranjeno u ovom periodu. Ne razumiju da time riskiraju ne samo da se oni zaraze, već i zdravlje drugih ljudi."
(Foto: Privatni album)
Jedina osoba iz obitelji koju Viktorija posjećuje je djed njezinog supruga kojem jednom tjedno odnese namirnice, i to isključivo s maskom na licu i ostavi ih na kućnom pragu, nikada mu se ne približava. "On je upravo navršio 89 godina i samim time je u visoko rizičnoj skupini, i nikada ne bih išla ugrožavati njegov život svojim neodgovornim ponašanjem. Ni za blagdane nismo bili s roditeljima mog muža, koji žive ispod nas. S njima se vidimo samo preko terase."
Viktoriji se čini da sada ima nekako manje slobodnog vremena nego prije karantene. "Iskreno, ne znam kako je to moguće. Više od pola dana provedem u kuhinji. Kruh, svježa tjestenina, kolači, stalno se nešto novo kuha i isprobava. Tako da kad završi karantena, sigurno otvaram nešto, ili pekaru ili slastičarnicu ili trgovinu s tjesteninom", kaže nam simpatična Viktorija za kraj. A mi joj želimo svu sreću u tome, šalila se ona ili ne :).