Bolesnik, kao i njegova okolina, bolest prihvaćaju kao sastavni dio njegova bića i života, pasivno trpeći i očekujući po navici i društveno prihvaćenom ponašanju da im pomogne netko drugi. Ukoliko se bolesti ne može riješiti nerijetko se prema njoj odnosi kao prema nepoznatom dijelu sebe, sa strahopoštovanjem, poklanjajući bolesti samoj umjesto sebi posebnu brigu i trajnu njegu. Kao da se radi o jačem partneru koji se 'od nikuda' 'i nepozvan pojavio tražeći svoj dio njegovog života. Najčešće ga pak smatra podstanarom kuće s kojim je najbolje ne komunicirati dok ne pravi preveliku buku ili se na njega jednostavno naviknuti i nastojati zaboraviti njegovu prisutnost.
Nisu nas podučili drugačijem načinu shvaćanja i razmišljanja o bolesti i smetnjama. Nisu nas podučili kako da im se sami suprotstavimo a kamo li kako da proniknemo njene izvore i shvatimo uzroke njihove pojave.
A upravo je takav pristup potreban. Jedino on može dovesti do znanja o sebi kojim ne raspolaže nijedna službena i napredna znanost. Svakom pojedincu treba znanje kojim ćemo razriješili sukob u nama samima i vratili zdravlje, tjelesnu i umnu snagu, uživanje u životu i svijetu oko sebe. A to znanje je u našem tijelu oduvijek prisutno, iako javno negirano i ne sagledano, kako bi sustav mogao nama vladati.
Pojam ''traumatska iskustva'' neka bude prihvatljivo polazište u daljnjem razmatranju uzroka pojave smetnji i potom bolesti.
Kako nastaju?
Tijelo u svakom svom dijelu kao i cjelina pamti! Tijelo pamti svoj izvorni ustroj i funkcije. To pamćenje savršenog zdravlja ne mijenja se tijekom cijelog života. Ono je pokretač svakog pravog i potpunog ozdravljenja. No nitko nas dosada nije podučavao kako da osluškujemo, poštujemo i koristimo tu savršenu prirodnu Volju i iskonsko Znanje tijela. Malo je tko ovog znanja svjestan. No potreba za njegovim prepoznavanjem svakim se danom pokazuje sve većom u istoj mjeri u kojoj nas civilizacija udaljava od prirode.
Povrh tog izvornog znanja o zdravlju, tijekom života talože se pamćenja onih iskustava tijela i uma koja su tom izvornom znanju tijela suprotstavljena. To su sva ona iskustva u kojima se narušava idealno stanje harmonije u osobi i njenog odnosa sa okolinom, stanja u kojima se ne potvrđuju principi neuvjetovane ljubavi, poštovanja i jedinstva sa svime u prirodi postojećem.
Možemo ih podijeliti u dvije grupe:
- Veći dio tih iskustava nije dostupan našem sjećanju i moći razumijevanja njihove štetnosti po naše zdravlje. To su na primjer iskustva duha prije začeća, nasljedne memorije po roditeljima, iskustva ploda u majčinoj utrobi, utjecaj običaja a često i utjecaji hrane i okoliša.
- Druga grupa iskustava dostupna je našem sjećanju: ponašanje roditelja i bliskih osoba, odnos sa drugim osobama iz našeg okruženja, način našeg razmišljanja, osobne odluke, ponašanje, navike, ovisnosti i postupci.
No u svim tim iskustvima rijetko tražimo uzrok smetnji i bolesti. Ne razmišljamo o njihovoj svrsi, ne pokušavamo ih razumjeti i sebi objasniti. Skloni smo donositi sud, izražavamo emocije a ako su iskustva neugodna nastojimo ih zaboraviti. Često postajemo žrtve naših iluzija i želja.
Kakve tragove ostavljaju u našem tijelu i umu?
Terapijsko iskustvo ukazuje na činjenicu da tijelo pamti samo one doživljaje i događanja koja su za njega štetna, koja ugrožavaju fizičku ili umnu osobnu cjelovitost. Sva ta iskustva ostaju upamćena u tijelu, umu i duhu osobe, vremenom stvarajući sve veće opterećenje. Govoreći o tijelu čije stradanje najčešće primjećujemo, važno je opisati taj proces.
Pojedini organi, tkiva i tekućine smanjuju svoju funkciju potrebnu tijelu za razvoj ili održavanje zdravlja.
Većina pojava poremećaja započinje akutnom upalom (prenaglašenom funkcijom organa i nerijetko povećanim volumenom pogođenog tkiva). Takvo stanje traje dok ugroženi organ zbog povećanog napora ne izgubi svoje najfinije dijelove i pređe u fazu kronične upale. U tom stanju organ smanjuje svoju funkciju a smanjuje se i njegov volumen. On više ne služi cjelini tijela. Medicinske pretrage ukazuju tada na nedostatak njegovih izlučevina ili višak otpadnih tvari i taložina u tkivima, krvi, krvnim žilama, mokraći i drugdje. Liječnik tada propisuje lijekove koji će ublažiti posljedice ili ih učiniti podnošljivijim. Kronično bolestan i neaktivan organ ili tkivo polako prestaje funkcionirati, iz sebe prestaje izbacivati otpad koji je rezultat njegove stanične prehrane. Tada kronično stanje postepeno prelazi u degenerativno, pojavljuju se razni oblici izraslina i tumora, strani izvornoj građi tijela i organa. Mijenja se sastav tjelesnih tkiva i tekućina.
Opisani je proces neminovan i njegovi uzroci nerazrješivi ako osoba ne poznaje ili zanemari izvorno Znanje tijela o zdravlju koje je u samom tijelu pohranjeno. Svaka trauma tijela istovremeno i na umnom i duševnom planu ima svoj odjek to jest traumatsku promjenu. Možemo postaviti pitanje sa kojeg je nivoa trauma započeta: uma, tijela ili duha. No ljudsko je biće jedno i doživljaj svakog od dijelova prenosi se na druge.
Kako nas izvorni um tijela upozorava i poziva na akciju?
Bol ili smetnja koju osjećate je govor povrijeđenog savršenog JA - tjelesnog Uma. To je poziv upomoć onog dijela vašeg bića čija je iskonska Volja za zdravljem ugrožena. To je poziv da u sebi prepoznamo Volju Savršenog Uma koji prožima cijelo naše biće a kojeg nismo bili svjesni ili smo ga do sada zanemarivali. Potrebno je odazvati se. Bez obzira na stupanj oštećenja tkiva, organi pamte svoju savršenu građu i ulogu potrebnu zdravom biću. Iskonski UM tijela prisutan u svakom najsitnijem djeliću tijela strpljivo čeka da bude prepoznat kao jedini pravi iscjelitelj. Sposoban je tijelo obnoviti od svake bolesti. Um tijela prisutan je i tamo gdje je organ operacijom odstranjen ili nesretnim slučajem izgubljen. Kako bi inače osakaćena osoba osjećala bolove u ruci ili nozi koju više nema? Povratak zdravlju i spoznajni napredak moguć je u svakoj situaciji.
Kako se razrješava nastali sukob? Kako se ozdravlja?!
Ne postoje 'dobra' i 'loša' iskustva. Sva su pojedinačna iskustva osobi potrebna. Podjednako su važan poticaj sazrijevanja osobnosti. Ako ih tako ocjenjujemo otvaramo put razrješenju uzroka smetnji i bolesti. Ta traumatska iskustva koja su suprotstavljena vašoj urođenoj težnji za zdravljem, potječu iz vaše daleke ili pak bliske prošlosti, aktivna su sada u vrijeme vašeg trpljenja i čekaju da budu spoznata i vašim trudom razriješena. Nasuprot umu osobe koji je sklon zaboraviti neugodne doživljaje, tijelo ta iskustva pamti trajno. Ostaju zabilježena dok ih sami na prepoznamo. Terapijsko iskustvu govori da tjelesno pamćenje doživljaja može biti oslobođeno traumatskog učinka. Pri tome je potrebno:
- Utvrditi uzroke odstupanja vitaliteta u odnosu na stanje savršenog zdravlja. Samo tijelo nam u tome pomaže jer sadrži obje informacije – memoriju zdravlja i sve koje su njoj suprotstavljene i to za sva tjelesna tkiva, tekućine i sve organe.
- Analizom utvrđeno stanje oblikovati u sredstvo samo –ozdravljanja. To sredstvo nije nikakav preparat ili materijalna tvorevina, lijek. Ako smo usvojili istinu o tjelesnom pamćenju i težnji tjelesnog Uma da vrati i održi zdravlje, ako smo stekli znanje o tome što mu je naškodilo onda je dovoljno da mu tu svoju spoznaju izložimo. Kako? Kroz dijalog sa tim savršenim i sveznajućim JA. Vaše će novo znanje, prepoznavanje i očitovanje o uzrocima koji su štetu uzrokovali izazvati trenutni prestanak djelovanja svih uzroka bolesti i smetnji. Tijelo kao i psiha će vam raznim osjetilnim doživljajima odmah dati do znanja da prihvaća vašu spoznaju i volju za ozdravljenjem. Povratak u zdravlje time je započet.
Izgleda nevjerojatno, no u stvari je toliko jednostavno da je do sada upravo zbog jednostavnosti postupanja ostalo nedostupno. Samo-izgradnja svih dijelova tijela kao i promjene na doživljajnom planu glamurozan je, redovito iznenađujući proces popraćen oduševljenjem i novim, svima toliko potrebnim povjerenjem u sebe i vlastite snage.
Druge činiti odgovornima za svoje zdravlje jednako je odricanju od napretka i od samoga sebe. Potrebno je usvojiti znanje koje će vam pružiti mogućnost da taj povratak zdravlju tijela ili psihičkoj stabilnosti ostvarite samostalno jer to je jedini ispravan i plodonosan put. Spoznati svoje posebnosti je put neizbježan. On je i svrha našeg postojanja i razlog osobnog opstanka. To je jedini put kojega i vaš duh od vas očekuje kako u vašoj budućnosti ili nekom drugom postojanju ne bi morao ponavljati ista iskustva. Potražite stoga savjet i poduku o postupanju kako to izvorno i savršeno znanje u sebi prepoznati i kako ga koristiti sada.
Holistički savjetnik i terapijski pratitelj
/© Sva prava pridržana/
www.zdravljeuvama.info
e-mail kontakt:
Boris Cyprýn