Nakon što si u našoj seriji članaka mogla saznati kako se Hrvati i Hrvatice koji žive u Kanadi, Japanu, SAD-u, Belgiji i Islandu snalaze za vrijeme pandemije koronavirusa, sada imaš priliku čuti i kakva je situacija u Indiji.
Indija je, nakon Kine, druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, a u našim medijima rijetko čujemo kakva je u njoj situacija s COVID-19. Teško je zamisliti kako se ta zemlja s 1.3 milijarde stanovnika bori protiv virusa za koji je "najbolji lijek" socijalna distanca. Tena Pick, Zagrepčanka s indijskom adresom koja više od dvije godine živi u Bangaloreu, nam je opisala kako se ta vesela zemlja pune šarenih boja i začina, ali i mnoštva ljudi na jednom mjestu nosi s neočekivanom novonastalom situacijom.
Nakon što je završila preddiplomski studij na VERN-u u Zagrebu, otišla je studirati u London na Hult International Business School. Ondje je završila master program iz društvenog poduzetništva, i upoznala svog supruga Josha koji je podrijetlom iz Indije, ali je rođen i odrastao u Dubaiju. Zajedno su se preselili u njegov rodni grad, gdje su živjeli i radili šest godina. “Pokrenuli smo konzultantsku tvrtku koja se fokusirala na društveno odgovorno poslovanje i osnaživanje žena kroz poduzetništvo i koja me je provela kroz cijeli Bliski Istok. Nakon šest godina, bilo je vrijeme za promjenu i ja sam doslovce "nažicala" svog muža Indijca da se preselimo u Bangalore! S obzirom na to da ja i dalje radim u područjima roda, spola i razvojne ekonomije, Indija je imala najviše smisla za idući korak”, ispričala nam je Tena kako je završila u dalekoj Indiji.
Tena sa suprugom Joshom
Odlučili su se za grad Bangalore, poznat kao "garden city" zbog zelenila i odlične klime. Puno je opušteniji od Mumbaija i Delhija, a i dalje je kozmopolitski grad. "Bangalore ima više stanovnika od dvije Hrvatske i to mi je definitivno bio najveći šok, čak i nakon Londona i Dubaija. Ima jako živu kulturnu scenu, tako da sam u normalnim uvjetima svaku večer negdje, na predstavi ili koncertu. Restorani su odlični i nudi se izbor svih mogućih svjetskih kuhinja. Najveći problem je promet koji je i službeno najgori na svijetu. Za preći 5-10 km često treba preko sat vremena", Tenin je opis kako u normalnim okolnostima izgleda život u gradu koji broji preko 8 milijuna stanovnika.
"Indiju uglavnom ljudi ili obožavaju ili ne mogu podnijeti, nema sredine. Meni je bilo, naravno, puno lakše prilagoditi se jer imamo tu obitelj. Po onome što su mi govorili prijatelji i obitelj koji dolaze u posjet, promet, buka i sama količina ljudi svima su najveći početni šok. Ja uvijek inzistiram na tome da je Bangalore čišći od ostalih velikih Indijskih gradova, ali nisam sigurna koliko se drugi slažu sa mnom."
Indija je jako kompleksna zemlja, kako religijski, tako i kulturološki i tradicijski, pa Tena kaže da bi mogla provesti cijeli život u njoj i i dalje ostati fascinirana nečim novim svaki dan. "Prošle godine smo bili pozvani na proslavu prve menstruacije u susjednoj državi, za što do tada ni ja niti moj suprug nismo nikada čuli!", opisala je samo jedan neobičan događaj koji je doživjela od kada tamo živi.
No, sada su takva okupljanja stvar prošlosti dok ne prođe pandemija koronavirusa. U Indiji se prvi puta u veljači ove godine počelo pričati o koroni i uslijedilo je lagano uvođenje mjera i restrikcija. Prvo su zatvorene neke zračne linije, prema Kini, Japanu i Singapuru, pa polako cijeli međunarodni zračni promet. Prvi slučajevi su zabilježeni u Kerali i Rajasthanu, koje su vrlo popularne turističke destinacije.
"Kerala je odlično podnijela koronu i trenutno imaju najmanje aktivnih slučajeva. Ostale države su manje-više donosile svoje mjere, od zatvaranja klubova i pubova, do zatvaranja graničnih prijelaza. Početkom ožujka je prestalo izdavanje svih novih viza za strance. 19.3 je bilo prvo obraćanje naciji premijera Modija, koji je zatražio da 22.3. svi ostanemo u svojim kućama od 7 ujutro do 9 navečer. To je bio tzv. Janata policijski sat i služio je tome da vlast vidi je li moguće staviti u karantenu milijardu i pol ljudi. 24.3. je u osam navečer premijer Modi objavio da od ponoći počinje potpuna karantena koja je inicijalno trajala tri tjedna, a sada je produžena za naredna tri tjedna. To znači da nitko, osim radnika koji imaju posebnu dozvolu, ne smije izlaziti iz kuće, osim do dućana koji se mora nalaziti u krugu od jednog kilometra. Da bi se spriječilo ljude da izlaze bez potrebe, policija zapljenjuje privatna vozila bez propusnica".
Tena također sada smije ići samo do dućana i u bolnicu, što je nužno zbog velikog broja stanovnika. "Indija ima ogroman problem s klasnim razlikama i najava od 4 sata prije prve karantene je značila da milijuni radnika koji ovise o dnevnim poslovima u velikim gradovima su ostali bez ikakvih prihoda i krova nad glavom. U prvom tjednu je bio masovni egzodus iz velikih gradova prema selima, ljudi su hodali do 800 km da bi se vratili kućama. Veliki je problem ogroman broj netočnih i paničarskih informacija koje se šire društvenim mrežama i naravno najviše stradavaju najranjiviji. Sada se nakon tri tjedna situacija stabilizirala, hrane ima (osim mesa), sve dostave su opet u pogonu i ljudi su se organizirali da pomognu onima kojima pomoć najviše treba. Svi pakiraju višak hrane za one koji nemaju dovoljno, mi smo se u kvartu organizirali da budemo sigurno da naši ulični psi imaju dovoljno za jesti, moje prijateljice šivaju maske za ljude u okolnim ... Kao i uvijek kad je najteže, iz ljudi izađe i najbolje i najgore!"
Vlasti trenutno ne daju nikakve prognoze. Mumbai ima veliki problem jer se korona proširila u Dharaviju, najvećem slumu (koji je posato svjetski poznat zbog filma Milijunaš s ulice). "Imamo oko 11 i pol tisuća potvrđenih slučajeva i ispod 400 smrti, što je za sada odličan broj. Pitanje je naravno koliko su brojevi stvarni jer je testiranje i dalje problem, kao i atribucija smrti. Indija ima ogroman broj smrtnih slučajeva od tuberkuloze i upale pluća, pa je pitanje od čega ljudi zapravo umiru. Veliko religijsko okupljanje u ožujku je izazvalo ogroman broj novih slučajeva, ali to je sada pod kontrolom. Područja s više zaraženih su potpuno izolirana i ljudi ne smiju čak ni do dućana, svakodnevno ih obilaze liječnici. Mjere su stroge, ali to je jedini način da izbjegnemo najgori scenarij u ovako gusto naseljenoj zemlji."
Indija će sada lagano početi micati restrikcije za najpotrebnije industrije, tipa poljoprivrede. Tena objašnjava kako, po njezinom mišljenju, ni jedna ekonomija ne može izaći iz ove duge karantene neoštećena, a pogotovo ne Indija, jer je glad je veći ubojica od korone. No, ona tu vidi i jednu pozitivnu priču u nastajanju. "Ako se restrikcije budu micale na pametan i strateški način, imamo šanse izvući najbolje iz ove situacije. Naravno, kad imate toliko ljudi na jednom mjestu, socijalno distanciranje znači nešto sasvim drugo, tako da promjene u načinu života osjećaju samo srednja i viša klasa. Ono što je jako lijepo vidjeti je ogroman broj malih poduzetnika koji stalno dolaze na nove ideje. Sada jedemo kruh koji radi domaći pekar, voće s lokalne farme i povrće od farmera koji svaki dan donosi svježe namirnice u kvart. Nadam se da to označava povratak OPG-ovima i malim farmama i da se nećemo vratiti davati novac globalnim lancima koji ne plaćaju svoje dostavljače adekvatne plaće."
Tena je prije dvije godine pokrenula Project Kal (Kal na hindiju znači i jučer i sutra) koji je nastao iz njezine osobne frustracije kada se radi o ravnopravnosti spolova, jer smatra da je viđenje društva da muškarci nemaju spol i nema ih potrebe uključiti u širi diskurs o ravnopravnosti. "Fokusiramo se na pozitivni maskulinitet i nove paradigme maskuliniteta kroz radionice sa školama, ashramima i ostalim centrima gdje se okupljaju mladi . Uglavnom radimo s mladim muškarcima između 14 i 18 godina i s velikim korporacijama na osnaživanju njihove radne snage." Pošto rade u grupama, ali i radionice u školama, korona ih je prislila na nagli prestanak svih aktivnosti.
Iskorištava ovo vrijeme da se fokusira na neke stvari koje prije nije stigla, poput redizajna web stranice, mentoriranja mladih socijalnih poduzetnika i ostale stvari koje može raditi online. "Ja ionako ove godine moram završiti svoj magistarski rad za drugi master koji radim online na SOAS-u u Londonu, tako da sad stvarno nemam isprike! I naravno, kao i svi u karanteni, pečem ogromne količine kolača. Moram priznati da uopće ne vježbam jer mi nikad nije bio gust vježbati sama. Fali mi moj yoga studio i teretana, ali bit će vremena za sve."