Virginia Woolf
Woolf je prvi put imala depresiju u dobi od 15 godina i borila se s njom cijeli život. 1904. godine bila je hospitalizirana radi liječenja, a u dvadesetima je imala živčane slomove. Smatralo se da ih je uzrokovala trauma seksualnog zlostavljanja iz njezina djetinjstva. Njezina je kreativnost često bila ugrožena povremenim promjenama raspoloženja, nesanicom, migrenama te halucinacijama. Nakon što je završila svoj posljednji roman, Wolf je pala u ozbiljnu depresiju. Gubitak doma u Londonu tijekom Drugog svjetskog rata pridonio je njezinoj depresiji, a 1941. napunila je džepove kamenjem i ušla u rijeku u blizini svoje kuće i utopila se.
Tekst se nastavlja ispod oglasa