Demencija i njezin najznačajniji tip – Alzheimerova bolest – značajan su i rastući uzrok smanjene pokretljivosti i sposobnosti starijih ljudi, uslijed čega su zdravstveni sustav i društvo u cjelini pod velikim pritiskom da pronađu način za smanjenje učestalosti te bolesti. Novi znanstveni dokazi pokazuju da promjene u stilu života mogu usporiti pojavu i razvoj Alzheimerove bolesti. Zapravo, longitudinalna istraživanja koja su pratila pacijente tijekom pet ili sedam godina pokazala su da aktivni ljudi imaju između 20 i 50 posto manji rizik za razvoj demencije u usporedbi s manje aktivnima.
U sklopu 20. Međunarodnog kongresa o prehrani (IUNS 20th International Congress of Nutrition) koji se od 15. do 20. rujna održava u Granadi, održan je sastanak stručnjaka na temu tjelesne aktivnosti i njene uloge u sprečavanju kognitivnih oštećenja i Alzheimerove bolesti. Jedan od predsjedavajućih stručnjaka bio je Jonatan Ruiz, profesor na katedri za tjelesni odgoj i sport Škole za znanost u sportu na Sveučilištu u Granadi (Department of Physical Education and Sport, School of Sport Sciences, University of Granada), koji je istaknuo: „Navedene su studije pokazale kako petomjesečni program aerobnih vježbi usporava gomilanje proteina amyloida B i poboljšava učenje. Tjelesna aktivnost zapravo povećava plastičnost mozga kroz olakšane procese obnavljanja, koji su prilagodljivi i imaju funkciju zaštite zahvaljujući posredovanju neurotrofičnih čimbenika.“
Epidemiološka istraživanja pokazuju da se Alzheimerova bolest sastoji od više čimbenika i ima nekoliko faktora rizika koji se mogu mijenjati. Prethodni pokusi u kojima su promatrani pojedinačni uzročnici među starijima i osobama s kognitivnim oštećenjima dali su razočaravajuće rezultate. Na sastanku u sklopu kongresa predstavljeni su rezultati finske studije FINGER (Finnish Geriatric Intervention Study to Prevent Cognitive Impairment and Disability), usmjerene na sprečavanje Alzheimerove bolesti kroz pristup usredotočen na više različitih područja. Promatranje je započelo u rujnu 2009. i trajat će do početka 2014. godine, a u njemu sudjeluje 1260 ispitanika s rizikom od kognitivnih oštećenja, koji su već ranije sudjelovali u neinterventnim istraživanjima. Među njima su uočeni faktori rizika krvožilnog sustava i čimbenici povezani s nezdravim stilom života, koji otvaraju prostor za različite mogućnosti poboljšanja.
„Za tretiranje Alzheimerove bolesti potrebna je cjeloživotna perspektiva. Studija FINGER u prvim je redovima međunarodnih zajedničkih nastojanja u rješavanju problema u javnom zdravstvu kroz razvoj strategija usmjerenih za sprečavanje ili odgodu kognitivnih oštećenja i demencije“, istaknula je Tiia Ngandu iz finskog Nacionalnog instituta za zdravstvo i socijalnu skrb (National Institute of Health and Welfare, Helsinki, Finland).
Pristupe prepisivanja tjelovježbe u kliničkoj praksi istraživao je Noël C. Barengo iz Jedinice za nezarazne bolesti Uprave za promociju zdravlja i prevenciju u Ministarstvu zdravstva i socijalne zaštite Kolumbije (Unit of Non-Communicable Diseases, Department of Prevention and Health Promotion, Ministry of Health and Social Protection of Colombia). Ostale dokaze o povezanosti aktivnog životnog stila i sprečavanja demencije analizirao je Jaakko O. Tuomilehto s Katedre za prevenciju krvožilnih bolesti Sveučilišta Danube u Austriji (Department of Vascular Prevention, Danube-University, Austria).
Jose Alejandro Luchsinger, profesor s Medicinskog centra Sveučilišta u Kolumbiji, SAD (Columbia University Medical Center, USA), godinama je istraživao učinke dehidracije na kognitivne funkcije čovjeka te ulogu tirozina u sprečavanju značajnog slabljenja različitih kognitivnih funkcija koje se povezuje s brojnim oblicima akutnog stresa.
„Stručnjaci ne raspolažu metodama uz pomoć kojih mogu objektivno sagledati razinu tjelesne aktivnosti svojih pacijenata. Kad uzmemo u obzir progresivnu prirodu bolesti, jasno je da je potrebno što ranije u životu pacijenta primijeniti različite terapije, uključujući i tjelesnu aktivnost“, istaknuo je Ruiz.
Aktivni ljudi imaju između 20 i 50 posto manji rizik za razvoj demencije u usporedbi s manje aktivnima