Svima nam je barem jednom ispala hrana na pod, bio to komad pizze, kreker ili voće, a i dalje smo to htjeli pojesti - a možda i jesmo pojeli, pozivajući se na poznato pravilo pet sekundi.
Ali je li zapravo u redu jesti hranu koja je jednom dotaknula tlo? Je li taj 'sveti' komad pizze zapravo zaštićen tih pet sekundi ili je sve jedna velika laž u koju volimo vjerovati?
"Zapravo ne volim ljudima govoriti što da rade", rekao je Don Schaffner, stručnjak za hranu i ugledni profesor na odjelu za znanost o hrani na Sveučilištu Rutgers. "Volim pričati ljudima o znanosti i pustiti ih da sami odluče. Ipak, ako nešto ispustiš na tlo, može doći u kontakt s bakterijama, a ako te bakterije pojedeš, mogu ti naštetiti."
Bilo da je pravilo 5 sekundi - ili pravilo 10 ili 3 sekunde, kako god ga nazvala - istinito, stvari su puno kompliciranije, kažu stručnjaci. Ovisi o nekoliko varijabli, uključujući vrstu hrane, vrstu poda i čime je ta površina potencijalno kontaminirana. Evo zašto.
Kako je nastalo pravilo pet sekundi?
Nitko nije siguran odakle potječe ideja o pravilu pet sekundi, ali se često pripisuje mongolskom vladaru Džingis-kanu iz 13. stoljeća, za kojeg se kaže da je imao pravilo da je hrana koja padne na pod sigurna za upotrebu ako i dalje izgleda dobro.
"Postojali su neki povijesni citati iz Džingis-kana o jedenju hrane s poda u stilu 'ako je bilo dovoljno dobro za njega, onda je sigurno za sve'", rekao je Paul Dawson, profesor znanosti o hrani na Sveučilištu Clemson.
Međutim, ljudima tog doba nedostajalo je znanje o mikroorganizmima i o tome kako oni mogu uzrokovati bolesti, tako da jedenje hrane s poda možda tada i nije bila velika stvar, prema knjizi 'Jeste li upravo to pojeli?' koju su napisali Dawson i Brian Sheldon.
Još jedna referenca na mit dolazi iz netočne priče o kuharici Juliji Child, u kojoj se gledatelji navodno sjećaju kako je ispustila komad mesa i podigla ga, rekavši da ako ste sami u kuhinji, nitko neće vidjeti ako vam ispadne hrana. No, prema Dawsonu, ova priča nije istinita.
"Nismo mogli točno utvrditi kada je počeo ovaj trend", rekao je. "Mislim da je to samo jedan od onih društvenih mitova koji su na neki način počeli i zadržali se jer su ga ljudi nastavili propagirati."
Što se događa kada hrana padne na pod?
I Dawson i Schaffner proučavali su pravilo pet sekundi i što se događa kada različita hrana dođe u dodir s različitim površinama.
U studiji iz 2006. objavljenoj u Journal of Applied Microbiology, Dawson i drugi istraživači ispitali su utječe li duljina vremena koje je hrana bila u kontaktu s kontaminiranom površinom na prijenos bakterija u hranu. Testirali su tri vrste poda - pločice, drvo i tepih - kontaminirane salmonelom, te dvije vrste hrane: salamu i kruh.
Istraživanje je pokazalo da su najvažnija razina onečišćenja poda i vrsta površine. Tepih je dulje sadržavao više bakterija, ali se nije toliko prenosio na hranu; Porozna površina tepiha omogućila je bakterijama da uđu i ne stoje toliko na površini, rekao je Dawson.
Bakterije mogu živjeti na suhim površinama i do nekoliko tjedana, tako da je potencijal kontaminacije velik, objasnio je.
Schaffner je 2016. bio koautor studije objavljene u Applied and Environmental Microbiology Journalu koja je testirala lubenicu, kruh, kruh s maslacem i gumene bombone koji su padali na kontaminirani nehrđajući čelik, pločice, drvo i površine tepiha za manje od sekunde, pet sekundi, 30 sekundi i 300 sekundi. Istraživanje je pokazalo da se najviše bakterija prenosi na lubenicu, a najmanje na gumene bombone. Dulja izloženost bila je glavni čimbenik, ali kontaminacija se dogodila čak i u djeliću sekunde.
"Naše istraživanje je pokazalo da su u svakom pojedinom stanju – bez obzira na površinu, hraniu ili vrijeme – uvijek postojali eksperimentalni pokusi u kojima smo vidjeli prijenos nekih bakterija," rekao je Schaffner. "Nije bilo sigurnog vremena u kojem nikada nismo vidjeli prijenos bakterija."
Ima li barem malo istine u pravilu 5 sekundi?
"To je prilično velik mit", rekao je Dawson. "Zaista ovisi o tome što je na tlu i gdje hrana pada."
Hrana će odmah pokupiti bakterije, "tako da se samo kockate ako je pojedete, a niste sigurni što je na toj površini", objasnio je. Bolesti koje se prenose hranom, od salmonele i drugih bakterija, mogu uzrokovati mučninu, povraćanje ili proljev, a mogu biti čak i smrtonosne.
"Brinem se zbog patogenih bakterija i patogenih virusa poput norovirusa koji mogu uzrokovati bolest", rekao je Schaffner, dodajući da "pravilo pet sekundi nije točno".
"Ne postoji 'sigurno' vrijeme kada se nijedna bakterija neće prenijeti", naglasio je i time zaključio ovu raspravu jednom zauvijek.
