Za većinu sportaša amatera otrčati maraton je najveće postignuće, no za nekolicinu, tih 42,195 km su tek početak. Riječ je o ultramaratoncima, posebnoj sorti ljudi. U čemu je tajna? Što je to što im, osim vrhunske forme, omogućuje da istrče čak i stotinu kilometara u danu, svojevoljno trpe bolove u kostima i mišićima, goleme žuljeve, pomanjaknje sna, mentalni i fizički umor?
Naravno, odgovor se krije u glavi. Nova studija objavljena u časopisu Australian Journal of Psychology pozabavila se ovom temom.
Profesor Gregory Roebuck sa Sveučilišta Monash i njegovi kolege proveli su istraživanje na 20 ultramaratonaca i 20 volontera koji su činili kontrolnu grupu. Svi ispitanici bili su u dobi od 18 do 70 godina.
(FOTO: Pexels)
Ultramaratonci su po dobi i spolu bili upareni s ispitanicima u kontrolnoj skupini. Svima su postavljena pitanja o navikama vezanim za vježbanje, a potom su morali na skali od jedan do 25 ocijeniti koliko se slažu s određenim izjavama poput: "Mogu se prilagoditi svakoj situaciji". Nakon toga postavljena su im pitanja o tome kako reagiraju na stres, jesu li agresivni, o njihovom postignućima i psihičkom zdravlju.
Ultramaratonci su postigli značajno bolje rezultate u pitanjima koja se odnose na izdržljivost i otpornost te su u definiranju svojih emocija koristili pozitivno preispitivanje, drugim riječima bili su u stanju da situaciju sagledaju s pozitivne strane, da u svemu vide dobro. Kod ultramaratonaca je čaša češće polupuna, nego kod ostalih ljudi.
To znači da ultramartonci mogu postići visoku razinu motivacije koja je potrebna za ekstremne treninge i utrke te negativnim događajima dati pozitivno značenje i na taj način svladati prepreke.
(FOTO: Pexels)
Znanstvenici su također primijetili i razlike u emocionalnoj reakciji ultramaratonaca i ostalih ispitanika. Pokazivane su im uznemirujuće slike, no pritom kod ultramaratonaca nije došlo do ubrzanog rada srca, što je bio slučaj kod ostalih.
Ipak, u jednom mjerenju ultramaratonci su pokazali niže rezultate od kontrolne skupine, a to je njihova društvenost. Ispostavilo se da su manje od ostalih zainteresirani za druženje s ljudima.
Na temelju rezultata, znanstvenici su zaključili da su ultramaratonci u većini stvari slični svima nama, no s nekoliko ključnih razlika. Otporniji su od ostalih i koriste drugačije strategije regulacije emocija. No, zasad nije jasno čine li ih treninzi takvima, odnos hoćeš li postati otporna, jaka i izdržljiva pripremajući se za ultramaraton ili ćeš se upustiti u ove zahtjevne pripreme jer si već takva.
Bilo bi zanimljivo istražiti kako se ultramaratonci motiviraju kada satima trpe bolove, žuljeve i golemi umor te u čemu pronalaze snagu. Jer iako većina nas nikada neće pretrčati odjednom 100 kilometara (možda to niti ne želiš), naučiti podnositi bol i nositi se s fizičkim i psihičkim umorom lekcija je koja ti može koristiti na brojnim drugim poljima u životu.
