Jeste li tipičan primjer čovjeka koji uvijek misli jedno, a radi nešto potpuno drugo? Kao, „Ne,ova krafna mi je zadnja“, a nedugo nakon što ste je smazali već tamanite nešto drugo?! Svi smo mi u biti hrpa kontradikcija, a posebno kada se radi o stvarima koje bismo trebali i nekako uvijek planiramo napraviti, ali ih opet nikako ne ostvarujemo. O čemu se tu zapravo radi?
Neurolog Paul MacLean kaže da je to zbog toga što, imamo ne jedan, već, zamislite, tri mozga. Oni su međusobno povezani, iako djeluju sasvim neovisno i vrlo često potpuno suprotno jedan drugome. Onaj najstariji je mozak „reptila“. On jednostavno ponavlja radnje ispočetka.
Zatim slijedi „limbički sistem“, koji je ustvari naš emocionalni mozak, zadužen za osjećaje, instinkte, hranjenje, borbu i seksualno ponašanje. Ovdje mi odlučujemo o tome je li nam neka ideja dobra ili nije. Emocionalni mozak nije baš pametan. Razumije samo je li nam nešto ugodno ili nas boli, djeluje li nam sigurno ili opasno, obrasci koje smo naučili prepoznavati još kao vrlo mali. Mogli bismo to nazvati „zečji“ mozak jer ga dijelimo sa svim sisavcima. Usmjerava nas prema užitku, a dalje od boli. Kadgod osjeti opasnost, pošalje tijelo u borbu ili bijeg. Mišići nam se učvrste, krvne žile napnu i kako se pripremamo za borbu ili neki brzi bijeg, tijelo nam preplave hormoni stresa.
Treći je mozak neokorteks, misleći mozak koji razlikuje ljude od životinja. Taj je dio našeg mozga odgovoran za proces mišljenja.
I kakve to sad ima veze s realiziranjem naše namjere s početka? Svakakve. U našem se mislećem mozgu stvara odluka o tome da nešto želimo učiniti. Ali ovisno o tome što je to i od čega se sastoji naša povijest i što smo sve učinili, naš emocionalni mozak možda će odbiti suradnju.Sjetite se za pto nam on služi – skenira užitak i sigurnost. Zbog toga često sami sebe „sabotiramo“ – naš emocionalni mozak preskače odluku mislećeg mozga u korist neposrednog užitka ili privida sigurnosti.
Zato se u namjeri ostvarenja trajnog uspjeha morate pozabaviti time da pridobijete emocije na svoju stranu.
Ne mijenjamo se zbog toga jer nam to iz perspektive našeg mišljenja ima smisla (zbilja moram krenuti na fitnes), već zbog osjećaja - jer ćemo se tako osjećati bolje (bit će senzacionalno konačno biti mršaviji). Ako se promjena čini prestrašnom, preteška ili nezanimljiva, vaš će emocionalni mozak raditi protiv nje.
Pokušajte: Što bi u vezi realizacije te nove odluke moglo biti jednostavno, zabavno, novo i drukčije ? Na primjer, kako bi se veća zaposlenost i životna ravnoteža pozitivno reflektirala na vas?(Više vremena za prijatelje? Konačno ćete u miru u krevetu pročitati one silne romane?) Rješavanje minusa na računu? (Općenito mir čitavog uma i duha? Osjećaj slobode?) Pronalazak predivnog partnera? (Osjećaj da ste s nekim povezanii? Imate nekog s kime uživate u životu?) Jednom kad ste shvatili razlog emocije, stvorite neku mentalnu asocijaciju na taj osjećaj ili simbol kojeg postavite po cijelom stanu, kako bi vas podsjetio na ono što stvarno želite!
Jer „zečji“ mozak nema dugoročno pamćenje!