Kontaktne leće su napravljene u svrhu korekcije vida. Stanja koja možemo ispraviti uporabom kontaktnih leća su miopija (kratkovidnost), hipermetropija (dalekovidnost), astigmatizam i prezbiopija. Njihova je velika prednost što pružaju slobodu kretanja, nošenje sunčanih naočala, neovisnost o pomagalu i mogućnost bavljenja svakodnevnim poslovima, sportom i rekreacijom nemjerljivom lakoćom.
Vrste leća
Sferične kontaktne leće su one koje ispravljaju sferična odstupanja. Torične leće su pak za ljude koji imaju astigmatizam - dakle, korigiraju i sferična i cilindrična odstupanja. Ako jedno oko ima astigmatizam, a drugo ne, pacijent može na jednom oku nositi toričnu leću, a na drugom sferičnu. Torične leće su izrađene od istih materijala kao i ostale meke leće. Često su leće deblje na dnu i taj dio pri treptanju gornja vjeđa gura prema dolje, te tako omogućuje leći da se smjesti i da zadrži svoj pravilan položaj. Prve torične leće predstavio je Vistakon 2000. godine.
Multifokalne kontaktne leće su leće koje mogu, kao i naočale, imati jedno ili više žarišta za korekciju vida i na daljinu i na blizinu. Alternativno, osoba može nositi leće za korekciju kratkovidnosti, a naočale za dalekovidnost. Često su ove leće dizajnirane tako da se korekcija kratkovidnosti vrši centralnim dijelom leće, a korekcija dalekovidnosti perifernim dijelom leće, ili obrnuto.
Nadalje, postoje kozmetičke kontaktne leće koje su dizajnirane za promjenu izgleda odnosno boje oka. Terapeutske kontaktne leće su leće koje se često koriste i u liječenju ne-refraktornih poremećaja oka, štite bolesnu ili oštećenu rožnicu kod stanja bulozne keratopatije, ulkusa i erozije rožnice od neprestanog podražaja od strane vjeđe, dopuštajući tako oporavak rožnice.
Povijest kontaktnih leća
Prve generacije kontaktnih leća bile su izrađene od stakla i uzrokovale su iritaciju očiju te se samim time nisu mogle dugo nositi. Wiliam Feinbloom predstavio je tzv. tvrde leće, leće konstruirane od polymethyl methacrylate (PMMA or Perspex/Plexiglass), koje su bile puno prikladnije iako su imale svoje nedostatak - nemogućnost propuštanja kisika do rožnice što je moglo u nekim slučajevima uzrokovati kliničke poremećaje.
Naknadno su proizvedene leće od polimera koji su bili dovoljno otporni, a propuštali su kisik. Nazvani su 'RGP' (rigid gas permeable) materijali ili leće. Jedna od prednosti tvrdih leća jest da zbog svoje građe ne apsorbiraju pare ni kemikalije što je značajno kod nekih zanimanja (brodogradnja, stolari…). Tvrde leće nude brojne jedinstvene osobine. Primjerice, sposobne su nadomjestiti prirodni oblik rožnice s novom refrakternom površinom. U praksi to znači da ove leće mogu pružiti izvrsnu korekciju vida u ljudi koji imaju astigmatizam ili poremećeni oblik rožnice (npr. keratokonus).
Otto Wichterle je omogućio lansiranje prve mekane (hidrogelske) kontaktne leće u nekim državama SAD-a, 1960-ih godina. Polimeri za izradu su u zadnjih 30 godina poboljšavani, pogotovo u vidu permeabilnosti za kisik. 1999. godine na tržište su došli silikonski hidrogelovi. Oni objedinjuju kako ekstremno visoku propusnost za kisik te visoku udobnost tako i kliničke performanse.
Leće prema trajanju
Meke kontaktne leće se dijele i prema vremenu zamjene. Najkraće se koriste dnevne leće koje se bacaju svake noći te sutradan zamijene novima. One najbolje odgovaraju pacijentima s alergijama jer ograničavaju odlaganje antigena i proteina te su korisne kod ljudi koji leće nose neredovito (npr. sportske aktivnosti). Češće se nose tzv. dvotjedne ili mjesečne koje se nakon tog perioda zamijene novima. Uvijek treba uzeti u obzir da se taj rok računa od otvaranja leće, dakle dva tjedna odnosno mjesec dana bez obzira nosite li leću svaki dan.
Tromjesečne i godišnje leće su se prije češće koristile, no sad su izgubile značaj. Tvrde plinopropusne i PMMA tvrde leće su vrlo dugotrajne te mogu trajati i par godina bez potrebe za zamjenom.
Komplikacije zbog korištenja kontaktnih leća su razne vrste konjunktivitisa (najčešći uzročnici Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus i epidermidis te Streptococcus), keratitisa, abrazije rožnice, erozije rožnice, ulkus rožnice, hipoksija itd. Prekomjerno korištenje kontaktnih leća, posebice preko noći te nepravovremene zamjene 'stare' leće s 'novom' povezani su s najviše sigurnosnih problema.
Kako pravilno staviti leću?
Važna je spremnost pacijenta na suradnju i praćenje uputstava. Razlog se krije u tome što neposlušnost pacijenata često rezultira kontaminacijom leća i/ili njihove kutijice za pohranu. Prije diranja kontaktnih leća ili očiju, važno je temeljito oprati i isprati ruke sapunom. Dugi nokti mogu oštetiti leću, stoga je potreban oprez. Tehnika za uklanjanje ili umetanje kontaktne leće neznatno se razlikuje ovisno o tome je li leća mekana ili tvrda.
Kontaktne leće se obično umeću u oko stavljanjem leća na kažiprst s konkavnom stranom gore i podizanjem do dodira s rožnicom. Druga ruka drži oko otvoreno. Kada leća dođe u dodir s okom, može doći do kratkog perioda iritacije dok se oko ne prilagodi leći i, također, (ako leća koja se koristi više puta nije dobro očišćena) zbog prljavštine na leći.
Ako ste naopako stavili leću, vid je smanjen te je iritacija izraženija. Može se odrediti položaj leće prije stavljanja, držeći leću na vrhu prsta - ako je leća na ispravnoj strani, rubovi se oblikuju prema unutra. Meka leća može biti uklonjena držeći kapak otvorenim i uzimanjem leće palcem i kažiprstom. Ovom metodom može doći do iritacije stoga je vrlo važna edukacija koju vam pružaju liječnik i medicinske sestre Poliklinike Ghetaldus. Tvrde i GP kontaktne leće mogu se ukloniti tako da se jednim prstom povlači vanjski kut oka, a zatim treptanjem da leća izgubi prianjanje. Druga ruka je obično ispod oka i hvata leću. Također postoje mali alati za uklanjanje tvrdih leća.
Održavanje leća
Redovita izmjena po rasporedu i prema preporuci vašeg oftalmologa promovira zdraviji pristup nošenju kontaktnih leća. Kutijica za pohranjivanje kontaktnih leća mora se redovito mijenjati, što je olakšano s obzirom na to da se kupnjom nove višenamjenske tekućine dobije i nova kutijica.
Dok leće za jednokratnu upotrebu ne treba čistiti, druge vrste leća treba redovito čistiti i dezinficirati da bi se kroz njih dobro vidjelo, spriječila se nelagoda i infekcije različitim mikroorganizmima poput bakterija, gljivica i Acanthamoeba. Štoviše, leća koja stoji u otopini i ne nosi se opasnija je od one koju nosimo svaki dan jer se svakodnevnim čišćenjem i mijenjanjem otopine leća dodatno čisti.
Postoje različite vrste proizvoda za čišćenje, no danas je ipak najpopularnija višenamjenska otopina koja se upotrebljava za ispiranje, dezinfekciju, čišćenje i pohranjivanje leća. Upotrebom ovog proizvoda u većini slučajeva ne stvara se potreba za enzimskim tabletama za uklanjanje proteina te otopinama hidrogen peroksida za dezinfekciju. Novije generacije višenamjenskih otopina učinkovito uklanjaju bakterije, gljivice i Acanthamoebe te regeneriraju leće za vrijeme namakanja.
Neki otopine se mogu upotrebljavati samo s određenim tipovima kontaktnih leća pa je važno provjeriti može li se proizvodom čistiti određen tip leće. Sama voda ne smije se koristiti za čišćenje kontaktnih leća. Upotreba vode može rezultirati kontaminacijom leća, a poznati su slučajevi u kojima je kontaminacija leća uzrokovala neizlječivu štetu na oku. Također, ne savjetuje se kupanje odnosno tuširanje s njima zbog povećane mogućoj nastanka same infekcije.
Važno je držati se uputstva za upotrebu proizvoda kako bi se smanjio rizik iritacije ili infekcije oka. Uz to, važno je svakodnevno temeljito oprati kutijice za pohranu leća s vodom i višenamjenskom otopinom. Također je važno s proizvodom postupati na način koji sprečava kontaminaciju mikroorganizmima: vrhovi posuda u kojima se čuvaju te otopine ni u kojem slučaju ne smiju dotaknuti bilo koju drugu površinu, i moraju se držati zatvorenima kad nisu u upotrebi.
Obavezno posjetite oftalmologa-kontaktologa
Kontaktne leće propisuje oftalmolog. Liječnik određuje prikladnost kontaktnih leća za pojedinca tijekom pregleda očiju. Pregled za kontaktne leće uključuje oftalmološku anamnezu, autokeratorefraktometriju, određivanje refrakcijskog statusa oka i zakrivljenosti rožnice, biomikroskopiju i pregled očne pozadine oka, fitanje mekih i polutvrdih kontaktnih leća te edukaciju o nošenju i održavanju kontaktnih leća.
Provjerava se zdravlje rožnice s obzirom na to da očne alergije ili suhe oči mogu utjecati na sposobnost osoba da uspješno nose kontaktne leće - posebice nakon dobi od 35 godina, suhe oči čine rizik za nošenje leća. Parametri navedeni u receptu za kontaktne leće su dioptrijske vrijednosti, bazna zakrivljenost i promjer.
Ne postoji određena dioptrija pri kojoj treba početi nositi kontaktne leće, odnosno, ako osoba nosi naočale bez obzira koliko malena dioptrija bila, a želi jednako dobro vidjeti i bez naočala, ako nema kontraindikacija, može nositi leće. Kontaktne leće mogu nositi, naravno u strogo indiciranim slučajevima, čak i djeca. Djeca samostalno stavljaju i skidaju leće s već oko 6 godina starosti, a uz pomoć roditelja i ranije.
Autor: dr. med. Jelena Farkaš, spec. oftalmolog, Poliklinika Ghetaldus
Izvor: www.poliklinika-ghetaldus.hr
www.naturala.hr
Foto: © Studio KIVI - fotolia