Granični poremećaj ličnosti je mentalni poremećaj koji utječe na način na koji ljudi razmišljaju i osjećaju, odnosno kako razmišljaju o sebi i drugima. Ovaj problem uvelike utječe na svakodnevni život, točnije na sliku o sebi, poteškoće u upravljanju emocija i ponašanje te stvara nestabilne odnose.
Ljudi s ovim poremećajem osjećaju intenzivan strah od napuštanja ili nestabilnosti te im je teško kada su sami. No tu se pojavljuje neprimjeren bijes, impulzivnost i promjene raspoloženja koji mogu otjerati druge ljude, iako osoba želi imati dugotrajne odnose i ljubav. Ovaj poremćaj se često javlja u adolescentskoj dobi, a stanje se pogoršava s godinama. Ipak, uz liječenje se mogu popraviti kvaliteta života i odnosi, piše klinika Mayo.
No granični poremećaj ličnosti neće se uvijek lako pokazati i mnogi ljudi vješto skrivaju da se bore s njim. Skrivaju osjećaje poput tjeskobe, samoozljeđivanja, impulzivnosti, čak i suicidalnih misli, a onda se radi "tihom" graničnom poremećaju osobnosti. Zbog toga je dobro znati koji su "tihi" znakovi ovog mentalnog poremećaja.
Ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često su funkcionalni u svakodnevnom životu, ali u sebi osjećaju veliki sram, strah od napuštanja, opsesivno su vezani za druge i imaju mnoge druge simptome. Ako se osjećaš loše ili misliš da netko u tvojoj blizini ima ovakav problem onda možeš u nastavku pročitati sve o znakovima koji pokazuju da kod osobe postoji "tihi" granični poremećaj ličnosti.
Česte promjene raspoloženja
Stalne promjene raspoloženja su vrlo uobičajene za ljude koji imaju granični poremećaj ličnosti. Neki ljudi će često pokazivati promjene raspoloženja, no kod onih koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti može se dogoditi da ne pokazuju promjene raspoloženja nego se s njima bore u tišini. Umjesto da svoje emocije izbace van, osobe s ovim poremećajem pokušat će sakriti sve svoje emocije i glumit će da je sve u redu ili će potpuno zatomiti svoje osjećaje. Mnogi ljudi koji se u tišini bore s ovim poremećajem osjećaju sram zbog ovakvih emocija i mogu se odvojiti od drugih ljudi te se ne žele povjeriti bližnjima.
Okrivljavanje sebe
Samookrivljavanje je vrlo uobičajeno ponašanje kod ljudi koji imaju ovaj problem. Mnogi osjećaju krivnju zbog različitih situacija, a bore se ovim redovito i intenzivno. Ponekad će sebe kriviti za nešto za što uopće nisu krivi. Krivnja je uvijek s njima, a mogu se boriti s osjećajima bezvrijednosti, srama, ali i uvjerenjem da ne zaslužuju sreću, odnose s drugima i ljubav, piše Modernintimacy.com.
Ugađanje drugima
Mnogi ljudi koji se bore s graničnim poremećajem ličnosti žele ugoditi ljudima oko sebe, ali često se radi o lažnom osjećaju. Ugađanje drugima je obično nešto što su činili tijekom djetinjstva kako bi izbjegli zlostavljanje i loša ponašanja odraslih ljudi. Djeca koja doživljavaju traumu žele ugoditi drugima jer osjećaju da se radi o najsigurnijem načinu da umire zlostavljače i sprječe zlostavljanje. Mnogi ljudi koji imaju ovaj poremećaj imaju povijest trauma u djetinjstvu i ovo ponašanje im je uobičajeno. A ovakvo ponašanje se može nastaviti u odrasloj dobi u drugim odnosima, obiteljskim ii prijateljskim. Često se oblikuju prema onome što će svidjeti drugima jer žele biti prihvaćeni i voljeni.
Strah od napuštanja i emocionalne intimnosti
Ljudi koji imaju tihi granični poremećaj ličnosti se često boje pustiti druge ljude u svoju blizinu i otvoriti se emocionalno. Često vjeruju "ako nekoga pustim blizu sebe, možda će me napusti i bit će nepodnošljivo". Ovo može biti jako veliki problem kada trebaju izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima. Strah od napuštanja ljude s tihim graničnim poremećajem ličnosti često može odvojiti od ljudi.
Potiskivanje emocija
Ljudi koji imaju izražen granični poremećaj ličnosti, posebno oni koji su doživjeli traumu u djetinjstvu, skrivaju svoje osjećaje jer su u djetinjstvu morali naučiti kako preživljavati. Možda vjeruju da su njihove emocije vrijedne samo ako su pozitivne. Stoga umjesto da pokazuju autentičnost, puno ugodnije i sigurnije će se osjećati ako skrivaju bol i glume da je sve u redu. Vrlo često ni ne znaju opisati kako se osjećaju, čak i ako intenzivno proživljavaju emocije.
Disocijacija
Mnogi ljudi oboljeli od graničnog poremćaja osobnosti se osjećaju nepovezano sa sobom i drugima. No često kada im emocije postanu prezahtjevne pokušavaju se odvojiti od iskustva što je poznato kao disocijacija. Izgledat će im kao da svoj život gledaju s udaljenosti i odvojeni od bolnih emocija, ali i od sreće i ljubavi.
Samoozljeđivanje
Samoozljeđivanje nije neobično ponašanje za ljude koji se bore s ovim poremećajem. Istraživanja pokazuju da 75 posto ljudi koji se bore s graničnim poremećajem se na neki način samoozljeđuje. Ponašanja poput rezanja, paljenja i svi drugi oblici ozljeđivanja kože i tijela su uobičajeni. Također je vrlo često da se bore sa suicidalnim mislima. No samoozljeđivanje nije nužno povezano sa željom da završe svoj život. Što se događa? Mnogi ljudi se ne mogu nositi s jako intenzivnim osjećajima i unutarnjom boli pa je prenose van.
Vrlo dobro funkcioniraju
Neki osobe koje se bore s ovim problemom skrivaju svoje stanje i vrlo su uspješni, neovisni i dobro funkcioniraju. Mogu biti vrlo učinkoviti preko dana na poslu, ali kada sve prođe utonu u depresiju, anksioznost i druge negativne osjećaje. Nose masku tijekom dana i kada su ljudi oko njih. Tek kada su sami i odvojeni od drugih mogu skinuti masku i ne opterećivati se često "savršenstvom" što pokušavaju ostvariti tijekom dana. Potrebno je puno mentalne energije kako bi uspjeli svijetu prikazati sretno i uspješno lice. Stoga ljudi s tihim graničnim poremećajem ličnosti često pate u tišini, no terapija i podrška sigurno bi im mogla pomoći da se osjećaju bolje i dok prolaze kroz život.
