Prema podacima svjetskih istraživanja od celijakije boluje 1-2 posto stanovništva. Radi se o iznimno čestoj doživotnoj bolesti koja neliječena dovodi do mnogobrojnih i ozbiljnih komplikacija, a dugi niz godina može biti skrivena. Kada posumnjati na celijakiju, kako ju otkriti na vrijeme, kako se nositi s tom bolešću u dječjoj, a kako u odrasloj dobi, odgovore na ta i druga pitanja koja se tiču celijakije potražili smo kod Ružice Lah, predsjednice Hrvatskog društva za celijakiju. Naša sugovornica objašnjava što je to celijakija, koju treba pravodobno prepoznati i kod bolesnika s minimalnim simptomima budući da pravodobno uvođenje bezglutenske prehrane sprečava brojen komplikacije bolesti.
"Neke osobe osjete da je gluten ono što im stvara tegobe ili ono nešto što im smeta zdravlju. Postoje razne nepodnošljivosti ili alergijske smetnje na gluten. Česta bolest - celijakija, može biti u pitanju. Celijakija ili glutenska enteropatija autoimuna je doživotna kronična bolest svih organskih sustava u kojoj imunološki sustav uglavnom u genetski predisponiranih osoba napada vlastito tkivo oštećujući sluznicu tankog crijeva. Od sto osoba najmanje jedna ima celijakiju. Autoimunu reakciju izazvanu komponentama glutena (glijadinima i gluteninima) pokreće gluten koji je strukturna proteinska komponenta pšenice, raži i ječma i njihovih križanaca. Bolest je u čijem nastanku osim glutena sudjeluju i genetski i okolišni čimbenici. Konzumiranje hrane koja sadrži gluten čak i u vrlo malim količinama uzrokuje oboljelima poremećenu imunološku reakciju. Ako se oboljeli od celijakije strogo pridržava striktne dijete bez glutena može biti dobrog zdravlja. Kasno prepoznata i neliječena ili nepravilno liječena (u 98% oboljelih) može biti zaista opasna i smrtna bolest. Brojne maligne bolesti upravo su posljedica neotkrivene celijakije. Stoga i kod pretraga za brojne bolesti treba pomisliti na celijakiju i poticati njezino rano otkrivanje. Za otkrivanje traže se povišena specifična antitijela u krvi, tTg (IgA) i oštećenje sluznice tankog crijeva. Za terapiju potrebna je striktna doživotna bezglutenska prehrana, ozbiljnost i potpora u znanju. Prije pretraga za celijakiju pacijent treba biti na prehrani glutenom (uzimati žitarice) najmanje 2 mjeseca. "
Koji su simptomi celijakije, kada posumnjati, zbog kojih tegoba, da se radi upravo o toj bolesti?
Celijakiju s pravom nazivaju „bolest s tisuću lica“ jer na svaki klinički prepoznati slučaj dolazi najmanje 12 neprepoznatih bolesnika. Ta različitost, šarolikost kliničke slike i mogućih oblika bolesti, atipičnih, subkliničkih i latentnih, daje celijakiji opravdani naziv “kliničkog kameleona”. Neki pojedinačni simptomi, posebice u odraslih bolesnika, mogu upućivati na celijakiju, primjerice, opći simptomi kao što su opća slabost, nizak krvni tlak, neznatno povišena tjelesna temperatura; gastrointestinalni simptomi: upala jezika, afte u usnoj šupljini, proljev, odbijanje hrane, mučnina, povraćanje, distenzija abdomena, vidljiva peristaltika crijeva, bolovi u trbuhu i flatulencija; anemija, sklonost krvarenju, edemi, parestezije, noćno mokrenje, mišićno koštani simptomi: bolovi u mišićima i kostima, spontani prijelomi, loša zubna caklina; neuropsihijatrijski simptomi, anksioznost, depresija, promjene kognitivnih funkcija, razdražljivost, poremećaj ponašanja; reprodukcijski: smetnje menstrualnog ciklusa, smanjena muška i ženska plodnost, impotencija, spontani pobačaji; kožni simptomi: različiti osipi, brojne pigmentacije, crvenilo, petehije ili hematomi, potom papulozni osipi s jakim svrbežom.
Kod djece može biti prisutno zaostajanje u rastu, odgođen pubertet, dijete može imati bolove u zglobovima, biti jače anemično, imati jače kariozno zubalo. I neki oblici epilepsije povezuju se s neliječenom celijakijom. Oboljeli od celijakije mogu imati i neke pridružene bolesti, odnosno pacijenti s tim bolestima imaju češće i celijakiju. Imajući u vidu šarolikost kliničke slike potrebno je pomisliti na celijakiju kod osoba koje lutaju od liječnika do liječnika duže vrijeme i nitko ne može otkriti uzrok njihovim tegobama. Ili kod osoba kojima liječenje ne daje očekivane rezultate, primjerice, kod anemije.
Kako se otkriva celijakija, kojim testovima?
Kod sumnje na celijakiju nije dobro izostavljati gluten (čak i privremeno) sve do završenog dijagnostičkog postupka za celijakiju, jer to odgađa ili potpuno onemogućuje pravilno postavljanje ove dijagnoze. Naime, izostavljanjem dolazi do oporavka (privremenog zacjeljivanja) sluznice tankog crijeva. Bez unošenja glutena u organizam neće se naći niti specifična, štetna antitijela. Oštećenje sluznice tankog crijeva nastaje zbog izloženosti crijeva glutenu, glavnoj bjelančevini žitarica. Važno je biti na glutenskoj prehrani najmanje dva mjeseca prije završetka dijagnostičkog postupka.
Na celijakiju se nedovoljno misli iako je najčešći uzrok crijevne malapsorpcije i najgori, podmukli oblik nepodnošenja i tragova glutena. Radi brojnih i skrivenih oblika celijakije i čak i smrtnih njenih posljedica što prije treba je otkriti ili isključiti. Ako se radi o ovoj bolesti bez dijagnoze zasigurno se ne može dugoročno i ozbiljno postići povrat zdravlja i pravilno, specifično njeno liječenje.
Za otkrivanje celijakije potrebno je učiniti krvni probir i duodenoskopiju. Krvni probir - traži se u krvi prisutnost protutijela na tkivnu transglutaminazu - anti tTG. Ponekad i endomizijska protutijela– EMA. Pozitivna protutijela u krvi ukazuju na bolest celijakiju s veoma visokom točnosti (čak do 95%) dok negativan rezultat ne isključuje celijakiju s velikom sigurnošću jer je čak u 20% ljudi s celijakijom nedostatak tih specifičnih protutijela u krvi i test će u njih biti lažno negativan.
Celijakija se nikako ne smije isključiti temeljem negativnog rezultata krvnog testa. Postavljanje dijagnoze celijakije gastroenterolog radi duodenoskopiju (dubljom gastroskopijom). Uzima 3 do 6 uzoraka iz sluznice tankog crijeva na kojima iskusan patolog traži patohistološke promjene. Bez oštećenja resica sluznice (Marsh 2 i viši) ne može se dijagnosticirati celijakija. Iznimno, krvni test može biti dovoljan za postavljanje dijagnoze celijakije u djece i to ako su tTg antitijela u krvi 10 puta viša od normale i ako ostali nalazi, pretrage, ukazuju na celijakiju.
Što kada dijagnoza potvrdi celijakiju? Kako nastaviti svakodnevni život, što se mijenja, ponajprije u prehrani?
Jednom postavljena dijagnoza celijakije za cijeli je život celijakija! Postavljaju se brojna pitanja kao: Što mogu jesti? Koja hrana ne sadrži gluten? Gdje to mogu kupiti? Kako pripremiti bezglutenske obroke i za izvan kuće? Kako izbjeći kontaminaciju hrane glutenom? Upoznavanje i prihvaćanje bolesti, te potreba za promjenom načina života s doživotnom pažnjom oko posebne prehrane. Kroz vrijeme učenjem, prikupljanjem podataka o glutenu u proizvodima, praksom i donesenom čvrstom odlukom o promjeni načina života uz nikako ne jednostavnu, striktnu i sveobuhvatnu bezglutensku prehranu, bolest može biti pod kontrolom i relativno jednostavna, a dijetoterapija lagana za provođenje.
Život s celijakijom može biti sličan kao u drugih vršnjaka. Osobe s celijakijom u održavanju zdravlja nisu, a i ne mogu u potpunosti biti zbrinute od profesionalaca. Kod ove bolesti važno je surađivati s civilnom nacionalnom udrugom osoba s celijakijom - Hrvatskim društvom za celijakiju, Zagreb. Upućivanje pacijenta na nacionalnu udrugu kao obvezatan princip liječenja celijakije nalaže ESPAGAN, a izazov je profesionalcima. Podaci govore da se samo 3% dijagnosticiranih u EU pravilno liječi (podaci AOECS). Hrvatska za razliku i od naprednijih zemalja ima kvalitetnu podršku kod dijetnog programa u nacionalnoj udruzi pod vodstvom od 1999. od Ružice Lah. U Hrvatskoj je HDC u tu namjenu 2008. otvorio Celiko centar uzorni, reprezentativni, sveobuhvatni centar za celijakiju.
Što podrazumijeva bezglutenska dijeta? Kako izabrati namirnice bez glutena, kako se pravilno informirati da li sadrže gluten i u kojem omjeru?
Pravilna terapija celijakije zahtjeva striktnu i sveobuhvatnu bezglutensku dijetoterapiju, koja se postiže eliminacijskom prehranom - isključivanjem glutena, proteina žitarica pšenice, raži, ječma, dinkla, kamuta, pira, semolina, triticale i njihovih križanaca i hibridnih vrsta istih. Eliminacija kod celijakije podrazumijeva doslovno, striktno i doživotno isključivanje glutena što znači i isključivanje sve hrane koja može sadržavati gluten i hrane kontaminirane glutenom, hrane nepoznatog sastava, te druge jednostavne i složene hrane za koju nema provjere, nema podataka i dovoljno saznanja o sadržaju glutena. Izbor prehrambenih namirnica i pažnja radi kontaminacije glutenom predstavljaju veliki napor za bolesnike i njihove obitelji. Terapija celijakije može se postići uz prikupljena znanja, dobru potporu znalaca u tome, uz potporu okoline i posjedovanje točnih podataka o glutenu u hrani. Kontrola unosa tragova glutena vrši se zbrajanjem dnevnih unosa glutena i povremenim provjerama dnevnika prehrane od strane iskusnih znalaca.
Koja je hrana dozvoljena, a koja zabranjena?
Za utjehu je što mnoga prirodna hrana kao što je povrće, voće, mlijeko, jaja, riba, meso, neke žitarice, riža, sjemenke i koštice, ali i njihove jednostavne prerađevine jer ne sadrži gluten. Zob se isključuje iz prehrane uglavnom radi visoke kontaminacije glutenom. Isključuju se brašna ako nisu prošla stroge provjere od nekih prirodno bezglutenskih žitarica kao što je kukuruzno i heljdino, a ponekad i rižino, jer su često kontaminirana glutenom iz mlinova i s polja. Umjesto tih upotrebljavaju se istovrsne namirnice, ali one koje na deklaraciji nose prekriženi klas, internacionalni znak bezglutenskih proizvoda.
Savjeti roditeljima kako brinuti o prehrani djeteta koje boluje od celijakije, a ide u goste, vrtić, odnosno, školu?
Osnovno načelo bi trebalo biti ne učiniti dijete bolesnijim nego što jest. Treba se kloniti pretjeranog straha. Za pozive na jelo k drugima može se uzeti vlastito jelo ili barem pecivo i podijeliti ga s drugima, nakon što se roditelji domaćini obavijeste o posebnoj situaciji pozvanog djeteta. Djetetu se i u vrtiću uz dobru informiranost okoline i onih koji brinu o prehrani i uz dobru suradnju roditelja sa stručnjacima koji brinu o prehrani u vrtiću može se omogućiti dobar nadzor I uz malo potpore omogućiti raznovrsni izbor namirnica bez glutena. Dobro vođenje kroz rano djetinjstvo isplatit će se u školskom razdoblju kada će dijete lakše moći samo zaključiti što može jesti a što treba odbiti. Ako dijete mora čitavo prijepodne provesti u školi, može i uglavnom treba sa sobom ponijeti obrok bez glutena. Sudjelovanje u školskom obroku često nije sigurno. Ako dijete jednom pojede nešto krivo, ne treba paničariti. Treba vjerovati da neće odmah doći do loših posljedica. Treba biti svjestan pogreške i ubuduće je izbjegavati.
(M.G.)
Foto: © imaginando - Fotolia.com