Čini se kako su obje u kontakt s predatorima došle putem interneta, odnosno dopisivanjem s nepoznatim ljudima koji su ih namamili da se i osobno s njima nađu. Sva sreća djevojčice su vraćene kućama, no pitanje je s kakvim psiho-emocionalnim traumama. Nekada je glavni strah roditelja bio da netko njihovo dijete fizički ne napadne na ulici, no danas djeca mogu biti povrijeđena i ugrožena na niz načina u svojoj vlastitoj sobi. Stoga je vrlo važno zaštiti djecu online i naučiti ih sigurnosti na internetu.
Često je to vrlo teško jer se tehnologija i društvene mreže toliko brzo razvijaju da roditelji više ne mogu držati korak s tim promjenama i nemaju pojma što djeca rade na pametnim telefonima, koje aplikacije koriste, s kim su u kontaktu i kako izgleda njihov virtualni život. Ne znaju kako zaštititi djecu od predatora koji u online svijetu vrebaju pod lažnim profilima i skriveni iza svojih računala.
Iako su na meti predatora i dječaci i djevojčice podjednako, čini se kako tinejdžerice u većem postotku "stradavaju" od odraslih muškaraca s vrlo ozbiljnim problemima i lošim namjerama. Pubertet je doba kada djeca istražuju, traže više samostalnosti i neovisnosti, grade svoj identitet, ali su i vrlo emocionalno labilna, često povodljiva i izgubljena u periodu između djetinjstva i adolescencije. U pubertetu djeci postaje vrlo važna socijalizacija, pripadanje grupi, prihvaćanje od strane okoline, dok istovremeno grade vlastitu individualnost i identitet. Sklonija su rizicima, eksperimentiranju, koketiranju sa zabranjenim. I redovito se osjećaju puno zrelije i odraslije od svoje kronološke dobi. Žele brzo postati odrasli i u toj težnji ponekad naprave krive korake koji ih mogu skupo stajati i nepovratno povrijediti.
Naša je obaveza razgovarati s djecom o sigurnosti na internetu
Razgovor o ponašanju i sigurnosti na internetu više nije opcija. To obavezno treba biti na listi odgojnih prioriteta svakog roditelja. Čak i ako roditelj ništa ne zna o chatu, slanju poruka, društvenim mrežama i sigurnosnim postavkama na raznim aplikacijama, razgovor o sigurnosti svakako treba voditi, kontinuirano i vrlo ozbiljno.
Naravno, bilo bi idealno kada bi se roditelj informirao i upoznao sa svim alatima kojima se dijete služi u svojoj online komunikaciji. Vrlo dobro mjesto za edukaciju su sljedeće internetske stranice: Sigurnost djece na internetuCentar za nestalu i zlostavljanu djecuMedijska pismenost HAKOM - Zaštita djece na internetu
Tinejdžeri često pružaju otpor i ne žele s roditeljima razgovarati o tome što rade na internetu i tko su im prijatelji s kojima su u interakciji. Ponekad je to zato što tinejdžeri misle da već sve znaju o internetu i da im se ništa loše ne može dogoditi ako se interakcija događa u virtualnom svijetu. No roditelji trebaju ostati smireni i pronaći načina da s djetetom stalno razgovaraju o tome što se događa na internetu.
Najvažnije poruke koje treba prenijeti tinejdžerima o sigurnosti na internetu
Zamoli nekog stručnog i odraslog od povjerenja (učitelj informatike, starijeg člana obitelji i sl.) da ti pomogne postaviti sigurnosne postavke na svim aplikacijama i društvenim mrežama koje koristiš.
Nikada ne objavljuj osobne podatke (adresu, školu koju pohađaš, izvannastavne aktivnosti, broj telefona, e-mail adresu i sl.).
Ne šalji svoje fotografije nepoznatim ljudima i ne objavljuj fotografije koje mogu biti vidljive svima.
Ne dijeli lozinke na svoje profile s nikim, pa čak ni sa najboljim prijateljima i prijateljicama.
Ne sprijateljuj se, ne razgovaraj na chatu, ne razmjenjuj poruke i sadržaje s osobama koje ne poznaješ u stvarnom svijetu, čak i ako se radi o tvojem vršnjaku. Iza tog nepoznatog "vršnjaka" može se skrivati odrasla osoba s jako lošim namjerama.
Ne dozvoli da te netko natjera da radiš nešto što ne želiš i oko čega se osjećaš nelagodno (primjerice, ako netko traži da se fotografiraš ili da fotografiraš dijelove tijela i traži da mu to pošalješ, jer bi te fotografije kasnije mogao iskoristiti kao ucjenu).
Ni pod koju cijenu se ne dogovaraj i ne nalazi s nekim samo zato što kaže da ti je prijatelj i da mu možeš vjerovati.
Ako te netko vrijeđa i zlostavlja, pa čak i ako samo nameće nelagodne i proste teme, prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima, a ako treba i policiji.
Ako te netko ucjenjuje, obavezno prijavi odraslima - učiteljima, pedagogu, roditeljima i policiji.
Općenito se sa svakim problemom na koji naiđeš na internetu, slobodno obrati roditeljima. Ne postoji ništa tako strašno, a da to zajedno ne bi mogli riješiti.