Ponedjeljkom i srijedom sport, utorkom i četvrtkom tečaj stranog jezika, a petkom dramska, ples ili glazbena škola. Tu je još i učenje za ispite i pisanje zadaće pa dijete jedva da se stigne odmoriti i družiti. Upravo tako - natrpano - može izgledati raspored svestranog školarca.
Roditelji često misle da bi se djeca trebala okušati u svemu u svačemu, nerijetko to i sama djeca žele, ali nekad treba podvući crtu. Učenik višeg razreda, na primjer, smatra da može pohvatati sve ove obaveze, no s vremenom postaje jasno da mu je obaveza jednostavno previše. Isto vrijedi i za učenike nižih razreda - i oni znaju biti rastrgani između škole, glazbene škole i treninga pa roditelj, u razgovoru s djetetom, treba odrediti prioritete.
Kao što se ti osjetiš stres i pritisak da te obaveze jednostavno stišću, isto može osjetiti i tvoje dijete. Školarcima je potrebno vrijeme za igru i odmor, odnosno balans.
''Vrtićanci i učenici nižih razreda neka odaberu jednu izvanškolsku aktivnost, a taj se broj može povećati u višim razredima. Sve ovisi o djetetovim željama i mogućnostima te financijskim sredstvima kojima obitelj raspolaže. Djetetova dobrobit treba biti prioritet'', kaže razvojna psihologinja Kimberley O’Brien. Nijedna krajnost nije dobra - ni kad ti je dijete cijelo popodne na mobitelu, ali ni kad nema sekundu vremena za igru jer stalno nešto i nekamo mora.
Pa ako je tvoje dijete odabralo više aktivnosti te ih za sada bez problema rješava, to je u redu. No, vidiš li da su djetetu sve te aktivnosti postale 'tlaka', razgovaraj s njim. Možda mu je zaista trčanje iz škole na trening pa u glazbenu školu postalo prenaporno. A kako se stres i osjećaj preokupiranosti razvija postepeno dok ne dostigne kritičnu točku, važno je na vrijeme primijetiti da je tvom školarcu previše toga u rasporedu.
Evo kako ćeš to najlakše prepoznati. U tom ga slučaju nemoj tjerati da pod svaku cijenu treba polaziti sve aktivnosti. Bolje je da se posveti jednoj ili maksimalno dvjema koja ga u tom trenutku najviše zanimaju.