“Nimalo nemam osjećaj da sam bila glavna akterica cijele priče, nego sam se osjećala kao jedna u nizu koja će to odraditi i iza nje dolazi druga koju treba poroditi.“
„Nisam imala dojam da rađam, nego da me porađaju opstetičari i babice. Mijenjanje položaja tijekom trudova svodilo se na okretanje s leđa na bok. Ono što me smetalo je osjećaj da sam na traci, i da je glavni cilj porod obaviti što brže (trip, epiziotomija, kiretaža) ne prateći prirodni tijek.“
„Ako krene po zlu i želite znati što se događa, ne dobivate nikakve odgovore ili samo vrlo općenite – kao da ste retardirani ili polupismeni pa s vama ne treba niti razgovarati - kao niža vrsta.“.
„Također me smeta ponašanje nekih liječnika prema meni kao prema inventaru odnosno objektu koji nema svoju glavu, te način komunikacije. Nitko me nije pitao ništa u vezi ijednog zahvata koji je na meni obavljen. Kad sam ja postavila neko pitanje, neki su se znali čak nervozno obrecnuti na mene, da što kao postavljam pitanja kad nisam stručna, tako da sam brzo odustala od toga. Preživjela sam samo čekajući dan kada ću ići kući.“
Ovo su neka iskustva žena iz hrvatskih rodilišta, koja je prikupila udruga Roda, a koja zorno ilustriraju diskriminirajući tretman žena te nepoštivanje njihovih prava u rađaonici. Tu osjetljivu temu Roda je aktualizirala na okruglom stolu, nedavno održanom u Hrvatskome saboru, pod nazivom „I nasilje u porodu je nasilje nad ženama”. Potaknute brojnim iskustvima žena, sve glasnijim inicijativama u svijetu i činjenicom da taj oblik nasilja do sada nije prepoznat niti imenovan, željele smo upozoriti na svakodnevna kršenja temeljnih ljudskih prava, diskriminaciju te verbalno i fizičko nasilje u rodilištima koje se skriva iza bolničkog protokola, poručuju članice udruge Roda.
Rodilište - prijatelj majke
Članica udruge Roda Branka Mrzić Jagatić naglašava važnost prepoznavanja oblika verbalnog i fizičkog nasilja, ali i edukacije svih uključenih u skrb trudnica i rodilja o njihovim pravima. Navela je podatke dobivene iz hrvatskih rodilišta (o rutinskim intervencijama, zabrani ulaska pratnje, prisiljavanju na ležeći položaj, o uskraćivanju vode i hrane tijekom poroda i dr.) a koji, na žalost, svjedoče o tome da cijeli sustav ne prepoznaje potrebe i prava rodilja već ih smatra bolničkim protokolom. Ipak, postoji nada da će provedba inicijative Rodilište-prijatelj majke koju priprema UNICEF, donijeti željene promjene.
Na skupu je govorila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić koja je upozorila na važnost suzbijanja svake pojave diskriminacije i na prava žena koja proizlaze iz zakona Republike Hrvatske, Europske konvencije o ljudskim pravima i Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima. Također, navela je primjer Venezuele koja je u svoje zakonodavstvo ugradila odredbu o kažnjavanju pojave nasilja u porodu.
Marica Mirić, koordinatorica Mreže žena s invaliditetom kao jedan od problema navela je i to da se od najranije dobi tu skupinu žena ohrabruje da ne postanu majke umjesto da im se pruži potrebna podrška i pomoć. Poseban problem za tu skupinu žena predstavlja neprilagođena oprema u ginekološkim ambulantama i neupoznatost osoblja sa specifičnostima različitih dijagnoza zbog kojih su i potrebe žena drugačije. Naglasila je kako je ženama s invaliditetom važna uloga pratnje na porodu te da žene u rodilištima uglavnom imaju dobra iskustva, jer je zbog njihova invaliditeta osoblje u rodilištima svjesnije njihovih potreba.
Što institucije mogu napraviti da se spriječi diskriminacija u rodilištima?
Odvjetnica Ines Bojić pobrojala je zakone koji ženama jamče zaštitu njihovih prava i koji bi trebali omogućiti svim rodiljama mogućnost informiranog pristanka ili odbijanja postupaka i intervencija. Spomenula je i slučaj Ivana Pojatine koja je uputila tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zbog nemogućnosti dobivanja stručne skrbi tijekom poroda kod kuće. Etnologinja i sociologinja Željka Jelavić podsjetila je da živimo u patrijarhalnom društvu u kojem su rodilišta jedan od najjačih bastiona patrijarhata. Ukazala je na apsurd stanja u našem porodništvu gdje su muškarci preuzeli vlast i kontrolu nad porodom iako je porod kao najveća biološka razdjelnica između muškaraca i žena oduvijek bio „ženski posao”.
Primalja Erika Spirić iz Varaždina prisjetila se početaka svojega primaljskoga puta dok su primalje još bile prepoznate kao bliska podrška ženama tijekom poroda. Sve većom uporabom tehnologije primalje su polako postajale asistentice liječnicima u porodu. Tome je pridonijela i nemogućnost edukacije primalja. Vremena se polako mijenjaju iako je još dalek put do kontinuirane primaljske skrbi tijekom trudnoće, poroda i babinja kakvu mnoge žene žele.
Studentica Fakulteta političkih znanosti Nina Juretić prezentirala je svoj rad na temu stvaranja javne politike asistiranog kućnog poroda u Hrvatskoj. Napomenula je da u Hrvatskoj ne postoji niti jedan zakon ili akt koji izričito zabranjuje kućni porod, ali zato postoji više zakonskih odredbi koje predstavljaju izvrsne temelje za zakonsku regulaciju kućnog poroda.
Kako poboljšati položaj rodilja?
Okrugli stol zaključen je navođenjem nekoliko aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi hrvatska rodilišta postala mjesta nulte tolerancije na nasilje. To su:
- edukacija trudnica i njihovih partnera, ali i svih uključenih u skrb žena tijekom trudnoće i poroda s ciljem prepoznavanja oblika verbalnog i fizičkog nasilja
- potrebna je kampanja kojom bi se senzibilizirala i educirala javnost o ovom problemu
- žene treba informirati o njihovim pravima i mogućnostima
- posvetiti posebnu pažnju osjetljivim skupinama žena
- prilagoditi zakonodavni okvir potrebama trudnica i rodilja
- nužna je edukacija o ravnopravnosti spolova od najranije dobi
- svakako treba jačati ulogu primalja u skrbi trudnica i rodilja
- nedostaje razvoj potrebnih javnih politika vezanih uz mogućnost odabira mjesta i okolnosti poroda.
Povelja o pravima žena i primalja
Svjetsko udruženje primalja smatra da kao osnovno pravo žena diljem svijeta treba biti priznato slijedeće:
1. Svaka žena tijekom porođaja ima pravo na skrb neovisne i kompetentne primalje.
2. Svako novorođenče ima pravo na zdravu i dobro informiranu majku.
3. Svaka žena ima pravo biti poštovana kao vrijedna i značajna osoba.
4. Svaka žena ima pravo na sigurnost vlastita tijela.
5. Svaka žena ima pravo biti oslobođena bilo kakvog oblika diskriminacije.
6. Svaka žena ima pravo na najsuvremenije zdravstvene informacije.
7. Svaka žena ima pravo aktivno sudjelovati u donošenju odluka o zdravstvenoj skrbi koja joj se pruža i dati informirani pristanak.
8. Svaka žena ima pravo na privatnost.
9. Svaka žena ima pravo izabrati mjesto poroda.
(M.G.)
Foto: Stuart Miles / FreeDigitalPhotos.net
Tom Clare / FreeDigitalPhotos.net