Zvuči malo nespretno, baš kao i pomisao da s gipkim i aktivnim mališanima o tome treba razgovarati, odnosno učiti ih kako očuvati zdravlje mišićno-koštanog sustava. Međutim, pedijatri diljem svijeta uočavaju sve veći broj djece koja boluju od bolesti odraslih, među kojima su i počeci raznih mišićno-koštanih oboljenja već u ranom djetinjstvu. Kao i kod drugih zdravstvenih problema, važna je edukacija djece od najranije dobi, ispravljanje nepravilnih kretnji i prevencija mogućih ozljeda.
Samo u SAD-u, čak 10% djece ima dijagnosticiranu neku oblika mišićno-koštanih oboljenja, a kod populacije starije od 18 godina taj postotak raste na 48%! Stoga pedijatri ulažu velike napore u edukaciji roditelja te su itekako osviješteni o važnosti dostatnog unosa vitamina D u odrastanju djece.
Vitamin D se u tijelu može sintetizirati u koži pod utjecajem ultraljubičastih zraka, odnosno boravkom na suncu nekoliko minuta dnevno. Može se unositi i hranom. Najviše ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim prozvodima i žumanjku, te gljivama. Dnevni zahtjevi za vitaminom D relativno su mali i odrasli ga nadoknađuju izlaganjem suncu ili hranom. Preporučena dnevna količina (RDA) iznosi 5 - 10 μg.
Primarna je uloga vitamina D održavanje konstantne koncentracije kalcija i fosfata u plazmi. Vitamin D potiče njihovu apsorpciju iz probavnog trakta, a time pridonosi jačim kostima i zdravim zubima te je vrlo učinkovit u razvoju djece.
Nedostatak vitamina D očituje se klinički hipokalcijemijom, hipofosfatemijom ili općom demineralizacijom kosti, bolovima u kostima, spontanim frakturama i slabošću mišića. To je uzrokovano nedovoljnom resorpcijom kalcija i fosfata. Tako može doći i do bolesti koja se zove rahitis. To je metabolička bolest kostiju. Kosti postaju mekane i naginju deformacijama dok zubi postaju defektni. Najčešća je kod djece pa je njima vitamina D najviše potreban. U odraslih se javlja rijetko.
Roditelji bi se trebali konzultirati s pedijatrom ukoliko dijete uzima određene lijekove ili pati od neke kronične bolesti, jer je moguće da izlaganje suncu u tom slučaju neće biti učinkovito, pa će se vitamin D trebati nadoknaditi iz drugih izvora.
Što još roditelji mogu učiniti za zdravlje kostiju i zglobova kod svojih mališana? Tjelovježba je očiti odgovor, ali pri tom treba imati na umu da nije svaka vježba zdrava za koštani sustav u razvoju, odnosno treba znati kako optimalno vježbati. Za djecu kod koje primjetite da su im određeni mišići i zglobovi slabiji, fizijatar može preporučiti vježbe osnaživanja te instruirati odrasle kako da rade s djecom.
Vježbanje i ojačavanje muskulature ujedno smanjuje rizik od ozljeda. Djeca postaju stabilnija, sigurnija, kondicijski snažnija i motorički vještija.
Kada fizijatar preporučuje vježbe, prethodno bi trebao uzeti u obzir mišićno-koštani, neuro-mišićni, dišni i kardiovaskularni status djeteta. S obzirom na djetovo cjelokupno stanje, preporučenim personaliziranim vježbama može ojačati određene mišiće i tako pomoći zglobovima i kostima u pravilnom rastu i razvoju, također može ispraviti neke postojeće nepravilne obrasce kretanja, poboljšati ravnotežu, snagu, hod, držanje i koordinaciju te tako umanjiti rizike od ozljeda zglobova i kostiju u budućnosti.