Na svaki, pa i najblaži kašalj, uvjereno je da je riječ o opasnoj bolesti pluća, a urin i stolicu promatra i komentira nakon svake obavljene nužde?
Jedan dan mu trebaju dioptrijske naočale, drugi je dan uvjereno kako ima krive zube i treba aparatić, a već treći dan zabrinut je zbog modrice na koljenu koja se ne povlači. Možda je vrijeme da posumnjate na hipohondriju.
Maleni hipohondri često tragaju za pažnjom
Hipohondriju karakterizira pretjerana zaokupljenost tjelesnim funkcijama koje ukazuju na eventualnu bolest. Iako ga obično povezujemo s pripadnicima treće životne dobi, nije neobično da se pretjeran strah od bolesti javlja i kod djece.
Maleni hipohondri možda neće mjeriti puls, ali će znakove ovog nelagodnog poremećaja pokazivati ponešto suptilnije. Ako primjetite da mališan odjednom želi nositi naočale i smatra kako bez njih ne može ništa vidjeti, iako na trenutke zaboravlja na tu opsesiju i funkcionira normalno, zapitajte se je li riječ o hipohondriji.
Ako dijete koje jednom do dvaput u danu zakašlje odmah pomisli kako ima upalu pluća i uvjerava vas kako mu je potrebna pumpica, sirup ili tableta, iako je sasvim jasno da je riječ o običnoj prehladi ili podražaju na kašalj, moguće je da je preopterećeno i u strahu od bolesti.
Iako se jasni razlozi nastanka hipohondrije ne znaju, stanje se lako može povezati s brojnim faktorima. Ako dijete ima brata ili sestru koje pati od neke kronične bolesti, vrlo je vjerojatno da će u određenom trenutku pomisliti kako i sam ima identične simptome. Jedan od razloga je izazov koji bolest predstavlja malenome djetetu jer, ako je sam ne doživljava, ponekad mu se čini kao zanimljiva igra.
Gledajući svojega brata dijabetičara kako nekoliko puta dnevno bode prstiće i ubrizgava si neobičnu tekućinu u tijelo ili promatrajući svoju sestru asmatičarku kako potiskuje pumpicu u zanimljivoj ambalaži, dijete će poželjeti i samo sudjelovati u neobičnim i "zabavnim" aktivnostima.
Drugi i svakako češći razlog jest traženje pažnje. Dijete već u vrtićkoj dobi razumije koncept bolesti i zna da će ga, kad je bolestan, svi maziti, paziti i o njemu brinuti. Vodeći se time, dijete će ponekad glumiti ili podsvjesno početi osjećati simptome bolesti kako bi dobio pažnju koja mu nedostaje, posebice ako veći dio pažnje odlazi bolesnom članu obitelji.
I djeca "guglaju" simptome bolesti
Maleni hipohondri uglavnom imaju neki razlog za svoje stanje. Ovakve vrste strahova rijetko dolaze same od sebe, a neki od najčešćih razloga za pretjeran strah od bolesti jesu bolesni ukućani, prijatelji ili obitelj, posebice oni s vidljivim znacima bolesti.
Nedavna smrt drage ili djetetu poznate osobe također može pobuditi strah od smrti i boli, a na djetetovo ponšanje utječe i njegova okolina.
Ako dijete puno vremena provodi s bakom i djedom koji su po prirodi skloni žaljenju, može se dogoditi da mališan poprimi neke njihove izraze i umisli da je i sam obolio od mrene, osteoporoze, niskog ili visokog tlaka pa čak i krvožilnih bolesti.
Hipohondrija je ozbiljno stanje koje treba adekvatno liječiti kod dječjeg terapeuta. Pogađa djecu svih dobnih skupina, a u pubertetu je češći kod djevojčica nego dječaka.
Kada primjetite prve znakove hipohondrije, važno je obratiti se liječniku obiteljske medicine odnosno pedijatru kako bi se isključila sva ozbiljnija patološka stanja. Kada liječnik utvrdi da su djetetovi nalazi uredni, tada je vjerojatno riječ o umišljanju bolesti.
Pravu bol od umišljenog doživljaja nije teško razlikovati. Djeca koja umišljaju bolest najčešće se žale na bol u očima, trepavicama, noktima, petama ili svako toliko tvrde da im je drugi dio tijela u boli.
Starijoj je djeci dostupan internet pa svoje simptome vjerojatno istražuju na medicinskim stranicama i forumima i samodijagnosticiraju si bolest. Ako primjetite da vaše dijete, kada razgovara o svojoj navodnoj bolesti, koristi stručne termine koje nije mogao čuti od vas, zasigurno je preopterećen tjelesnim reakcijama i potrebna mu je pomoć.