Djeca između 2-3 godine života znaju biti jako, jako uporna u svojim namjerama i jako, jako „ljuta“ na mame i tate kad ih u tim namjerama žele zaustaviti. To je razdoblje kada dvogodišnjaci počinju iskušavati granice kako bi otkrili što sve mogu izvesti. A kada s tim krenu, onda nastupa vrijeme koje često nije lako za roditelje. I oni moraju usvojiti potrebne vještine kako bi se na najbolji način ponašali prema djetetu, moraju naučiti kako da izbjegnu ljutnju i „sukob“ s malim tvrdoglavcima.
Sloboda istraživanja do određenih granica
U dobi između druge i treće godine djeca su iznimno znatiželjna, postaju samostalnija i pokretnija pa uživaju u istraživanju svijeta oko sebe, a tako i uče kontrolirati pokrete i motoričke vještine. Treba ih u tome pustiti, naravno, granice moraju postojati, dijete se ne smije ozlijediti, ugroziti zdravlje drugih ili uništavati imovinu. Potrebno je mališane u toj dobi poticati da istražuju i maksimalno iskorištavaju sve svoje tjelesne i druge vještine. Tako će najbolje naučiti na vlastitom iskustvu. To često znači pustiti dijete da pokuša dohvatiti sve što nije moglo dok nije hodalo.
Pravila ponašanja
Postoji vrijeme kada roditelj mora nametnuti pravila ponašanja i discipline kroz različite metode i mjere. Naučiti dijete disciplini i lijepome ponašanju jedan je od najvažnijih faktora u odgoju djeteta. Kod djeteta je potrebno razviti sposobnost prepoznavanja dobrih i loših postupaka, lijepog i lošeg ponašanja. Nivo razvoja takve sposobnosti kod djeteta će biti odlučujući faktor modela ponašanja koji će razviti u kasnijoj dobi i koji će odrediti postupke i odluke koje će donositi u odrasloj dobi.
Svaki roditelj ima svoj način ukazivanja na disciplinu i prihvatljivo ponašanje djeteta. Ti načini i pristupi uglavnom se oslanjaju na one koje smo naučili od naših roditelja u dobi kada su se naše ličnosti formirale. Koje metode pozitivno utječu na izgradnju discipline kod djece? Svakako treba izbjegavati fizičko kažnjavanje djece jer dugoročno može imati negativan učinak na dijete. Djeca zapravo neće promijeniti svoje ponašanje nakon batina, nego će nagomilati skriveni bijes. Prema djeci roditelji trebaju biti otvoreni. Trebaju im dati prostora, a ne ih stalno upozoravati na pogreške koje su učinili. Maloj djeci treba vremena da se sami suoče sa svojim postupcima.
Ispadi bijesa i agresivno ponašanje
Djeca znaju koristiti agresiju kako bi istjerala svoju volju ili dobila vlasništvo nad nečim što žele. Ovaj tip ponašanja najčešći je kod djece od 2 do 3 godine. Kada dijete nauči da agresijom neće postići ono što želi, pronaći će druge načine da postigne cilj. Roditelji se tada nađu u svakodnevnoj dvojbi – kako reagirati? Pokušajte ne izgubiti kontrolu kao odgovor na ponašanje svojega djeteta. Ispade bijesa može biti jako teško ignorirati, pogotovo ako se vaše dijete baca po podu. Pazite da se ne ozlijedi, ali oduprite se iskušenju da mu prigovorite – ne pridajte veliku važnost njegovu ponašanju. Da biste ostali mirni, pokušajte par puta duboko udahnuti ili čak izaći iz prostorije, ali budite spremni zagrliti i pomazati svoje dijete jednom kad ispad završi.
Većina će ispade bijesa prerasti do četvrte godine i do tada bi trebali naučiti da postoji bolji način da dobije što želi. Ponekad se vaš mališan uči kako upravljati svojim frustracijama koje mogu biti raznolike, od cipelica koje ga ne slušaju, do toga da je njegovo tijelo sporije od njegovih želja i misli te da je previše umoran da bi uopće znao što želi. U tom trenu treba samo pet minuta vremena koje će mu pomoći da malo predahne i da se bolje osjeća. Trogodišnjaci znaju biti zahtjevni, ali to je faza u njihovu razvoju u kojoj uče kako se nositi s određenim situacijama koje ih često znaju naljutiti i rasplakati jer nije uvijek sve po njihovom.
(M.G.)