Roditeljstvo zna biti naporno, teško, iscrpljujuće umno i fizički, ali i nadasve predivno i jedno jedinstveno iskustvo za koje ne znaš što je niti ti ga itko može opisati dok ti se ne dogodi. Onda kada se jednom dogodi, nema natrag - sve što radiš, radiš za njih. I tu počinje briga koja nikada ne prestaje.
Koliko god pročitala knjiga, članaka i tekstova, shvatiš da je odgoj, koji je toliko općepoznat, jer svi primjenjujemo slične norme, opet toliko individualan - jer te iste norme možemo primijeniti na sto različitih načina . Svi težimo onoj društvenoj paradigmi u kojoj živimo savršen život u savršenom domu sa savršenim mužem i savršenom djecom. Ta paradigma širi se kroz televizijske serije i filmove gdje je odgoj gotovo uvijek prikazan kroz šalu, a tu šalu djeca u serijama prihvaćaju bez pogovora ili s vrlo malo pobune.
Stvarnost je malo drugačija. U stvarnosti se roditeljstvo čini potpuni 'cirkus' u kojem si ti ona koja hoda po žici (nevezana), žonglira s tri loptice (između prljavog rublja, ručka i urlajuće djece) dok joj partner dodaje četvrtu lopticu (odlazak u kupovinu). Uz sve to trudiš se usaditi djeci pravilne vrijednosti, pazeći pritom na njihov ego, tuđe osjećaje, želje i pozdrave ( i sve ono ostalo što piše po internetima i knjigama). U tom silnom trudu da odradimo najbolji posao i 'stvorimo' najbolje moguće ljude, nerijetko griješimo,a te greške mogu imati ozbiljne razvojne posljedice kod djece . Ali, možeš osvijestiti neke bitne greške koje imaju značajnu ulogu u kreiranju svijesti tvojih najmlađih
