Oko domaćih zadaća već se godinama vode polemike. Zagovornici zadaća smatraju da se djeca tako uče odgovornosti, samostalnom radu i izvršavanju obaveza. Drugi pak tvrde da su mališani često preopterećeni i da im previše zadataka 'ubija' kreativnost, oduzima slobodno vrijeme i stvara averziju prema obrazovanju.
Zadaća se u većini slučajeva sastoji od šablonskih zadataka, a nakon dana u klupama, rijetko koje dijete jedva čeka ponovno sjesti za stol i rješavati je. Posebice to vrijedi za djecu mlađeg uzrasta koje roditelji najčešće tjeraju da prionu tome što rezultira nezadovoljstvom, a često i plačem.
Kako bi izgladili situaciju, mnogi roditelji popuste i sjede s djetetom. Neki čak pišu zadaće umjesto djeteta ili mu diktiraju što da napiše da bi se što prije riješili obaveze. To nameće pitanje ima li uopće smisla djeci zadavati gomile zadataka ako će ih rješavati 'na jedvite jade'. Još važnije: što roditelji nipošto ne bi smjeli raditi?