Naučiti kako učiti. To je lekcija koju bismo iznova trebali ponavljati. Izgledno je da mnogi dođu do završnih razreda bez da pronađu svoju efikasnu metodu učenja. Jer, učenje ne znači samo dosadno podcrtavanje šarenim flomasterima ili bubanje na pamet, već prije svega - razumijevanje. Do tog razumijevanja može se doći pažljivim čitanjem, povezivanjem, mentalnim mapama, izradom vlastitih skripti.... Svi smo drugačiji pa tako svakom odgovara neka druga metoda savladavanja gradiva i nije za očekivati da će nam svako područje ići jednako dobro. Jednostavno, većina djece nije i ne mora biti maher za sve.
I dok se o metodama učenja uglavnom govori u kontekstu studiranja, na djecu osnovnoškolske i srednjoškolske dobi nerijetko se zaboravi. To je razdoblje ključno za savladavanje ove vještine, a često se dogodi da djeca nisu sigurna kako balansirati između 10 i više nastavnih predmeta. Hiperinflacija odlikaša i forsiranje izvrsnih ocjena ne pomaže im u tome pa se lako zagube. Tu onda uskaču instrukcije i pripreme za mature na koje unazad 10 godina odlazi velik broj školaraca. Dakako da to nije nužno loše, no važno je zdravom okolinom pokušati dijete motivirati da uči samostalno, kod kuće. To znači da se, ovisno o djetetovoj dobi, pisanju zadaće treba pristupiti na zabavan način, a ne kao nečemu što se mora i što je grozno.
Upravo na početku nastavne godine djeca znaju izgubiti motivaciju pa roditelji uskaču u pomoć. Pronalaziš li se u ovim riječima, donosimo ti neke savjete. Motivirati dijete da zagrije stolac nekad nije lako, no treba mu pažljivo pristupiti. To znači da neke stvari jednostavno trebaš izbjegavati. Suočavate li se s istim brigama, evo što trebaš znati o učenju, procesu učenja i stavu prema tome.
POGLEDAJ VIDEO: Kako ojačati dječju samokontrolu?
Ocjene nisu najvažnije
Pravilo broj jedan kad se govori o učenju jest da roditelj ne treba očekivati da će njegovo briljirati u svemu. Roditelji koji inzistiraju na 5.0 prosjeku i nijednoj četvorci uglavnom nepovoljno utječu na djetetov odnos naspram obrazovanju, ali i samopouzdanje. Postavljanje previsokih očekivanja vodi do toga da dijete u zrelijoj dobi postane ili perfekcionist (što nije uvijek dobro) ili da se iz mladenačkog bunta prestane truditi jer 'mami i tati i tako ništa nije dobro'. Dijete treba motivirati i podržavati, a očekivanja trebaju biti postavljena ili na razini djetetovih sposobnosti ili malo više kako bi ono napredovalo. To podrazumijeva da poznaješ svoje dijete toliko da si svjesna što mu ide bolje, a što lošije. Treba shvatiti da i tvoje dijete ima pravo biti vrendovano nižom ocjenom ili imati loš dan.
Suludo je očekivati da tvoje dijete uvijek zna za pet ili svaliti odgovornost na njegove nastavnike. Naravno, ne treba ići ni u drugu krajnost i tolerirati niz loših ocjena nego tada valja pokušati ustanoviti problem.
Očekivanja, dakle, trebaju biti uravnotežena, a ocjene sekundarni plod učenja. Pokušaj se staviti u djetetovu kožu i objasni mu koje su blagodati znanja. A to sigurno nije samo ocjena u e-Dnevniku ili definicija koju će već sutra zaboraviti.
Podržavati i ohrabrivati, a ne činiti sve umjesto djeteta
Uloga roditelja u procesu učenja jest da dijete obogaćuje znanjima i vještinama koje se stječu izvan formalnog obrazovanja. S druge strane, ovisno o djetetovoj dobi, treba mu prepuštati školske obaveze. To znači da je u redu pomoći djetetu da se u prvom razredu ustane na vrijeme, uskočiti mu oko zadaće i slaganja knjiga, no iz godine u godinu dijete bi trebalo biti sve samostalnije i ne misliti da ćeš ti sve napraviti umjesto njega. Razgovaraj o njegovom snalaženju u školi, među prijateljima, a ako je školarac stariji, i o daljnim planovima.
Kad školu shvate kao sastavni dio svakodnevice - isto kao što roditelji idu na posao - i njihova bi motivacija trebala biti veća. Mališanima treba osvijestiti da ne idu u školu zbog roditelja. To znači da djecu treba saslušati i pokušati razumjeti. Takav prisan stav efektivniji je od vike, galame i srozavanja djetetova samopoimanja.
Naučiti kako učiti ne ide preko noći
Kako se dijete susreće s učenjem, treba pronaći adekvatnu metodu savladavanja gradiva. Svako je dijete drugačije - neki su vizualni tipovi pa ih treba usmjeriti prema kreativnim mentalnim mapama, drugi najbolje uče slušanjem, a treći ispisivanjem. Važno je pomoći djetetu da otkrije koja je metoda najbolja za njega. No, to kao ni motivacija ne dolazi preko noći.
Zato dijete ne valja obasipati dalekosežnim ciljevima koje možda zbog svoje dobi ne može ni razumjeti. Umjesto toga, otkrij mu nevjerojatne mogućnosti učenja (lako ih je pronaći na YouTubeu), razgovarajte o naučenom te mu pokaži da učenje novih stvari može biti zanimljivo. Neka mu to sve, barem u nižim razredima, bude igra. Igra istraživanja svijeta oko njega.
Male nagrade zlata vrijede
Naravno da dijete treba poticati i pohvaliti ga kad nešto dobro nauči, no ne treba pretjerivati. Obećavati djetetu skupe darove samo zato što je prošao s odličnim nema smisla jer je u tom slučaju glavni motiv učenja obećani dar. Koji može postati sve skuplji. Da pohvali i čašćenju sitnicom, ali ne pretjerivanju.
Usmjeri dijete prema analiziranju i učenju s razumijevanjem
Učenje bez razumijevanja često se pokaže bezvezno i dosadno. Dijete treba spoznati svoje strasti, interese, vidjeti zašto to uči i postavljati pitanje: Zašto? U ležernom razgovoru pokušajte povezati naučeno sa stvarnim životom te mu, primjereno dobi, objasniti uzročno-posljedične veze. Ne uči se samo u školi nego je cijeli život škola i sve je povezano - probudi djetetovu znatiželju, a suhoparne rečenice iz udžbenika pokušaj mu pojednostaviti i biti tu ako mu nešto nije jasno. Ali ne i učiti umjesto djeteta.
Smanji stres i osvijesti djetetove sposobnosti
Kad roditelji dijete pitaju što je tog dana bilo u školi, obično misle na postignuća koje je dijete ostvarilo. Sjeti se da je škola mjesto druženja, prvih ljubavi i iskustava pa razgovore o školi ne treba ograničiti samo na ocjene. Kakav stav roditelj ima o obrazovanju i učenju, utječe i na djetetov stav prema tome. Približi djetetu svoja iskustva te spomeni i dobre i loše trenutke (primjereno dobi). Dijete treba znati da je nekad u redu osjećati se nemotivirano i loše volje te da ćeš ga rado saslušati.
Zajedno dogovorite plan učenja i ne zaboravite na pauze
Ako je djetetu teško odrediti kad da što uči, možeš mu pomoći. Sagledaj njegove obaveze i razmišljajte o malim ciljevima. Neka mu današnji cilj bude savladati jednu lekciju, nacrtati nešto ili pročitati pripovijetku. Tako dijete uči o važnosti organizacije koja će mu biti ključna i u kasnijem životu. Kad dijete odradi te zadatke, slobodno ga počasti ili potakni da se poigra, ide trčati ili pogleda omiljeni crtić. Njihov se život, posebice u nižim razredima, ne bi smio sastojati samo od učenja i škole.
Školarac zaslužuje slobodno vrijeme, uživanje u djetinjstvu, a dobra organizacija pomoći će mu da ide ukorak sa školskim obavezama. Ako je riječ o starijem đaku, ne zaboravi da bi se mozak svakih 35-40 minuta trebao odmoriti odnosno da učenik zaslužuje kratku pauzu. U toj pauzi treba protegnuti noge pa za pet minuta nastaviti.
Čim tvoj školarac vidi da ovakav zdrav pristup učenju daje rezultate, i motivacija bi mogla biti na razini. Budi podrška i pomoć, ali ne čini sve umjesto mališana.