Naime, sve više roditelja koristi te pametne i zabavne uređaje kao pomagalo u čuvanju djece. Stručni suradnici u obrazovanju u Južnoj Australiji upozoravaju da gotovo svaki osmi predškolac treba govorne vježbe zbog ograničenog vokabulara i premalo govornih vježbi koje se izvršavaju kroz svakodnevni govor.
Udruga ravnatelja australskih osnovnih škola tvrdi da se problemi javljaju i kod starije djece pa je potreban veći broj logopeda kako bi se pomoglo sve većem broju učenika koji imaju poteškoće u izgovoru osnovnih fonetskih zvukova.
Neki roditelji preko privatnih terapija pokušavaju riješiti govorne probleme svoje djece i prije polaska u vrtić, pa je i broj djece s govornim poteškoćama u stvarnosti mnogo veći.
Važno je znati da su digitalni uređaji fantastična pomagala, ali oni ne mogu poslužiti kao "dadilje", odnosno roditelji se ne bi smjeli "rješavati" djece kojoj je dosadno ili traže neku vrstu pažnje i interakcije na način da im u ruke tutnu svoj mobitel ili tablet i dobe malo mira. Osim toga, aktivnosti vezane uz elektronička pomagala moraju biti pomno praćena i ograničena jer su vrlo zarazna i mogu izazvati ovisnost djece.
Djeca koja imaju poteškoće u govoru svakodnevno se suočavaju s problemima u školama ili društvu jer se ne mogu primjereno izražavati ili normalno povezati s vršnjacima.
Što se više koriste digitalni uređaji, obitelji manje vremena provode u igri s djecom. Svaki zauzeti roditelj pod pritiskom, radije će usmjeriti dijete na tehnologiju nego na socijalno područje gdje bi dijete steklo potrebne vještine. Djeca su katkad u većoj mjeri izložena tehnologije nego ljudskom utjecaju i odnosu.
U porastu je broj djece s govorno-jezičnim problemima, ali još uvijek se ne zna točan uzrok. Pravodobni rad logopeda u suradnji s učiteljima i roditeljima dovodi do poboljšanja pojedinih dječjih komunikacijskih poteškoća.
Jedan od najboljih načina za uspješni jezični razvoj djeteta je redovita interakcija licem u lice s roditeljima. Redoviti "kvalitetni razgovori" s malom djecom poboljšavaju dječju intelegenciju, razvijaju socijalne vještine i smanjuju govorne poteškoće kod djece, smatraju stručnjaci.
Hrvatska ne odstupa od svjetskog standarda. Prema rezultatima istraživanja, 20 do 30% predškolske djece u Hrvatskoj ima neki od poremećaja u jezično-govornoj komunikaciji. Pravodobnom intervencijom roditelja i logopeda dio djece kroz terapiju riješi taj problem.