Jedna nova studija ipak tvrdi suprotno, odnosno da je dobro za djecu da prisustvuju konfliktnim situacijama, ali samo ako se one rješavaju na licu mjesta i pred očima djece.
Kako bi mjerili utjecaj bračnih svađa na djecu, znanstvenici su organizirali niz eksperimenata na Sveučilištu u Notre Dameu. Uredili su prostor koji je scenografijom podsjećao na udoban dom prosječne obitelji, te su ga opremili kamerama. Konflikte i svađe glumili su profesionalni glumci pred djecom, ali su im ponudili različite scenarije završetka.
U istraživanju je sudjelovalo oko 500 djece starosti od 5 do 18 godina i to kroz čak 20 godina. Znanstvenici su proučavali njihove reakcije na svađe, a ponekad su uzimali od djece uzorke sline kako bi mjerili razinu kortizola - hormona stresa.
Rezultati kazuju da kada su glumci izveli scenarij u kojem je konflikt riješen u pozitivnom tonu, djeca su zapravo učila iz tog iskustva.
"Djeca zapravo nisu bila uznemirena ukoliko su postojale iskrene namjere da se problem riješi", rekao je Mark E. Cummings, profesor psihologije i voditelj istraživanja. "Djeca su čak bila i sretna kada su vidjela da je svađa riješena", dodao je prof. Cummings.
Poruka koju djeca vide i usvajaju jest da dvoje ljudi može imati nesuglasica, ali da one nikada nisu nešto što se ne može riješiti uz malo volje i dobru komunikaciju te da to ne znači da se više ne vole.
Rezultati istraživanja također su pokazali da prosječan par ima oko 8 trzavica i svađica dnevno, a da djeca svjedoče oko 45% istih. Poanta istraživanja je da se takvi trenuci pretvore u edukativne. Ukoliko roditelji ostave rješavanje svađe za poslije, ostavljaju djecu u stanju stresa i napetosti, a ako naprave suprotno, djeca se osjećaju sigurno i imaju povjerenja u odnos roditelja.
Ukoliko se roditelji povuku u neku drugu prostoriju i izoliraju od djeteta, vrlo je važno da na kraju kažu djetetu da je svađa izglađena. Naime, tijekom eksperimenta s glumcima u kojem svađa nije imala kraj i konflikt je ostao visjeti u zraku i neriješen, djeca su pokazivala razne oblike negativnosti. Neka su čak vikala, bila ljutita i bacala jastuke po prostoriji.
Osim toga, važno je da djeca vide happy end kako ne bi stvorila mišljenje da su nesuglasice kamen spoticanja raznim rješenjima.
Istraživanje je pokazalo da dječaci i djevojčice različito reagiraju na konfliktne situacije u obitelji. Dječaci pokazuju više nervoze i tjeskobe kroz kraći vremenski period te se brže oporavljaju, dok djevojčice na prvu loptu ne izgledaju kao da su povrijeđene ponašanjem roditelja, ali ih konflikt zapravo deprimira kroz period od nekoliko tjedana.
(JK, Izvor: abcnews.go.com)