Svakim danom sve je više neodgodivih obveza i dužnosti, a sve manje dragocjenog privatnog vremena kojeg bismo htjeli i trebali provoditi s mališanima. Trenutak u kojem svi zajedno sjedite za stolom i jedete, većini roditelja ponekad izgleda poput sna.
U posljednje vrijeme sve je više znanstveno utemeljenih studija koje napominju da su zajednički obroci odlična prilika za istinsko obiteljsko povezivanje. Razgovorom i raspravljanjem o koječemu, djeca imaju priliku saznati puno o nama, o našim stavovima glede pojedinih tema, što smatramo dobrim, a što lošim, o našim sklonostima i odbojnostima. Zauzvrat, mi možemo naučiti puno više o svojoj djeci, njihovim promišljanjima, mislima, pa čak i ranjivostima ili slabostima. Dr. William Doherty, autor brojnih knjiga o obitelji, pak tvrdi da je vrijeme koje obitelj provodi u blagovanju "presudno za sveopće dobro djeteta i njegova napredovanja u školi", nastavlja tezom da obiteljski obrok također predstavlja "forum za povezivanje" te napominje da iz obitelji koje se za obroke ne okupljaju za stolom dolaze djeca s većim psihološkim problemima negoli iz onih koji to čine redovito.
Kako ostvariti suvremeni obiteljski obrok?
Veoma je mala vjerojatnost da će oba roditelja stići s posla dovoljno rano da tijekom tjedna večeraju zajedno posebno s malom djecom, stoga stručnjaci predlažu da to učinite vikendom. Čak, i ako su vam djeca još u visokim stolcima, jedite dovoljno rano da mogu biti nazočni. Tijekom tjedna sjednite za stol dok vaša mala djeca jedu; nikada ne puštajte da djeca jedu sama za stolom, uvijek sjednite i razgovarajte s njima, potičite njihovo lijepo ponašanje za stolom. Djeca će biti manje izbirljiva u jelu ako njihovi roditelji jedu s njima. Kad god je moguće, jedite zajedno uvečer i, ovisno o dobi vaše djece pokušajte ostati za stolom poslije večere i npr. zaigrati neku društvenu igru. Ne brinite, to što ste počeli jesti zajedno i razgovarati kao obitelj ne znači da svi zajedno ne možete jednom tjedno uživati u naručenoj pizzi s podignutim nogama ispred TV prijamnika.
Samohrani roditelji
Samohrani roditelji također mogu upriličiti obiteljsko okupljanje za stolom, jedina je razlika da je očigledno prisutan samo jedan roditelj, ali sve ostale prethodno opisane vrijednosti vrijede. Kad vam odgovara, pozovite bake i djedove, tete, stričeve i bliske prijatelje da vam se pridruže tako da se, osim što vi imate društvo, djeca navikavaju na razgovor s drugim odraslim osobama, te na slušanje. Objasnite gostima da će im se za stolom priključiti vaša djeca te im slobodno možete dati nekoliko natuknica vezanih za vašu djecu tako da imaju o čemu razgovarati. Vodite računa da se ne zanesete u razgovor sa svojim prijateljima pa da djeca ostanu zanemarena. Strpite se dok se djeca udalje od stola pa onda sa svojim gostima pretresite aktualne teme. Bez obzira u kakvim ste odnosima s drugim roditeljem vašeg djeteta, veoma je važno da u odgoju djece postoji kontinuitet, šo znači da se dijete odgaja na isti način u oba doma.
Postavljanje stola
Djecu od tri godine nadalje treba poticati da počnu pomagati u postavljanju stola, pa makar samo stavljali salvete sa strane. Prepustite li djeci donošenje "sitnih" odluka, primjerice koju boju salveta ili svijeća bi htjeli na stolu, osjećat će se jako važnima i pucati od ponosa. Nikada nemojte podcijeniti činjenicu da djeca ove dobi silno vole pomagati. Do četvrte godine mogu postavljati stol uz vašu pomoć. Najjednostavnije će to naučiti tako da postavite jedno mjesto s jedaćim priborom, tanjurićem za salatu, ubrusom i čašom, te ih zamolite da na isti način postave sva ostala mjesta za stolom. Razumljivo je da ćete maloj djeci donijeti čaše i noževe na stol i objasniti im da noževe treba držati za ručku, ne za oštricu.
Za posebne prilike stavite stolnjak i pokažite djeci kako mogu biti kreativni s ukrašavanjem stola, uvijek ih pohvalite i zahvalite im na trudu. Međutim, ako to starija djeca odrade šlampavo, zatražite da to obave kako treba, u protivnom će zaključiti da je prihvatljiv i nezadovoljavajući posao. Postavljanje stola je zadatak kojemu se mala djeca unaprijed raduju jer je to dio priprema za obiteljski obrok, a brzo će naučiti da je to vrlo dragocjeno vrijeme provedeno s roditeljima. Uvijek tražite od djece, bez obzira koje dobi bili da pomažu u postavljanju stola, a ako imate više od jednog djeteta, neka to čine naizmjence.
Poticanje razgovora za stolom
Ovo je savršena prilika za poticanje govornih vještina i općenito razgovora među ljudima jer ne postoji brži način da bilo koje dijete izgubi zanimanje nego kad ga ignoriramo. Stoga promislite o čemu ćete razgovarati za stolom da se mogu uključiti i djeca, bez obzira na životnu dob. Stručnjaci ističu i da je iznimno važno da se mališani počnu družiti za stolom s odraslima. Čak i u najranijoj dobi oni imaju mišljenje i zapažanje, stoga slušajte kad i što govore. Pokušajte postavljati pitanja koja ne traže odgovor u jednoj riječi i potičite ih da se uključe i da se pritom dobro osjećaju.
Pričajte priče!
Mala djeca uvijek rado slušaju priče o drugoj djeci, osobito ako je riječ o neposlušnoj djeci, možete im ispričati i nešto smiješno iz vašeg djetinjstva. Sva djeca vole pričati anegdote, pogotovo ako su smiješne, stoga potičite djecu da prepričaju nešto što im se dogodilo. Gledajte ih, slušajte pažljivo, zadržite zanimanje, gledajte ih u oči i nikada usred pričanja ne prekidajte opomenama za ponašanje kod stola njih ili njihovu braću. Postavljajući pitanja vezana za njihovu priču učinit ćete da se osjećaju važno, što je početak razvijanja njihova povjerenja u razgovor s odraslima. Kad malo odrastu, poučite ih da u razgovoru ili pričanju priče u društvu više od jedne osobe moraju gledati u oči svima, ne samo jednoj osobi, jer tako zaokupljaju pozornost svih slušatelja.
Pohvalite za stolom!
Jednom ili dvaput tjedno spomenite nešto što su toga dana vaša djeca napravila u kući ili u školi, a vrijedno je pohvale, pa svima za stolom ispričajte o tome. Djeca, jednako kao i odrasli uživaju u pohvalama, to im daje dodatno samopouzdanje. Nikada nemojte ponižavati svoju ili bilo čiju djecu, osobito ne pred drugim ljudima. Čak i najbezazlenije nepodopštine vašeg djeteta koje se vama mogu činiti smiješnima, mogu biti užasno neugodne vašem djetetu ako ih prepričavate okupljenima za stolom. Djeca su puno osjetljivija nego što možete zamisliti. Ako je prikladno, razgovarajte kamo biste mogli otići na godišnji odmor (bez natezanja koliko će to stajati), razgovarajte o nadolazećem obiteljskom događaju ili što biste željeli raditi poslije večere, za vikend. Raspravljajte o knjigama, filmovima, TV programima, novostima, bilo čemu što potiče razgovor i mišljenja.
Poticanje slušanja
Kad djeca steknu dovoljno samopouzdanja da razgovaraju sa skupinom odraslih i drugom djecom, može ih obuzeti toliko oduševljenje da ne prestaju upadati u riječ. Dakle, sad kad ste ih pridobili da govore, moraju shvatiti kada smiju, a kada ne smiju govoriti. Objasnite im da svatko ima pravo na svojih pet minuta i da moraju čekati da dođe red na njih. Osim toga, moraju naučiti slušati što drugi govore tako da bi mogli postavljati pitanja i izraziti svoje mišljenje. Moguće je da će za stolom biti i situacija kada ćete poželjeti nešto raspraviti sa svojim partnerom, a djeca trebaju šutjeti pet ili deset minuta. Ako se uključe u razgovor, jasno im dajte do znanja da mogu slušati, ali neka šute i ne prekidaju. Premda se trebamo družiti s djecom i za stolom, mora im biti jasno da se život ne okreće oko njih. Ne budite jedan od roditelja koji prekida svaki razgovor odraslih čim dijete poželi nešto reći, osim ako je to od po život opasne važnosti kao npr: "Gori kuća/vaša kosa /susjedov stan!"
I za kraj, ne smijemo zaboraviti napomenuti da je smijeh uvijek najbolji lijek. Pokušajte se zajedno smijati za stolom svaki dan jer smijeh čini čuda za opuštanje i kvalitetne međuljudske odnose.