. Kada roditelj nije u njenom vidokrugu, beba će znati da je negdje, ali i da nije s njim, što je čini nesretnom. Budući da dijete predškolske dobi ne shvaća pojam vremena, ne može predvidjeti kada će se roditelj vratiti, a nije ni na razvojnom stupnju da može zamisliti kako će se to dogoditi.
Kako dijete postaje starije, iskustvo da se roditelj svaki puta vratio, smiruje ga i osposobljuje da očekuje njegov povratak. No, sve dok dijete nema dovoljno tog iskustva odvajanja od roditelja, dijete će se uzrujati i početi plakati čak i ako roditelj ode na trenutak u susjednu sobu.
Situacije koje mogu uzrokovati osjećaj anksioznost kod malog djeteta:
• kada roditelj napusti sobu
• kada majka ode u bolnicu roditi drugo dijete
• kada dijete ode u bolnicu
• kada roditelji izađu na večeru
• kada dijete krene u vrtić
• preseljenje u novi grad, kuću
• svađe i napetost u obitelji
• razvod roditelja.
Dužina trajanja separacijske anksioznosti ovisi o načinu na koji roditelj odgovara na djetetov strah od odvajanja te o osobinama ličnosti djeteta. Da bi dijete doživljavalo manje straha zbog odvajanja od roditelja, ono se treba prilagoditi na novu situaciju, okolinu, ljude. Prilagodba na novu situaciju u prosjeku traje dva tjedna, no može trajati mnogo duže pa čak i cijelo predškolsko razdoblje.
Ako zbog separacijske anksioznosti, dijete nije u stanju slijediti svakodnevne aktivnosti, tada to može ukazivati na ozbiljnije poteškoće. Također, ako starije dijete odjednom pokazuje separacijsku anksioznost, to može ukazivati na drugi ozbiljniji problem, primjerice da je dijete zlostavljano.
Faktori koji mogu doprinijeti separacijskoj anksioznosti:
• umor
• bolest
• promjene u obiteljskoj rutini
• promjene odgajatelja ili rutine u vrtiću
• način na koji se roditelji odnose prema djetetovom strahu od odvajanja.
U početku bebina života majka i dijete nalaze se u tzv. zdravoj simbiozi koja je potrebna za preživljavanje djeteta, ali isto tako i za emocionalni razvoj i socijalizaciju.
Majka i dijete, međutim, ne mogu vječno ostati u takvoj simbiozi. Roditeljstvo se između ostalog odnosi na pripremu djeteta za samostalan život i, kada dođe vrijeme za to, dozvoljavanje djetetu da se odvoji. Odlazak u vrtić najčešće je prvo iskustvo odvajanja, kako za dijete tako i za majku Ukoliko ne postoji adekvatna priprema, to odvajanje može predstavljati ozbiljan problem za obije strane.
Dječji separacijski strah sasvim je normalna faza u razvoju djeteta, no ono što još može dodatno „pogoršati „ situaciju jest roditeljski strah od odvajanja. Naime, roditelji vrlo često nenamjerno potiču separacijski problem svojom vlastitom anksioznošću, koju je od djeteta vrlo teško sakriti. Ako postoji bilo kakav problem s roditeljske strane vezan uz odlazak djeteta u vrtić, on će vjerojatno izaći na vidjelo, makar ga ne izgovorili – govorna komunikacija nije jedini način kako dijete „čita“ naše poruke.
Ako roditelj ne vjeruje da će djetetu u vrtiću biti dobro, u to neće vjerovati ni dijete, ma koliko mu pričali o tome kako je u vrtiću jako lijepo i kako će se tamo zabavljati, učiti i igrati s drugom djecom. Naprotiv, biti će zbunjeno dvostrukim porukama koje su mu upućene, jednu na verbalnoj, a drugu na neverbalnoj razini. Na verbalnoj razini je upućeno „sve će biti u redu, u vrtiću je jako lijepo“, a na neverbalnoj (onoj dubljoj) razini poruka je „joj, joj, hoće li sve biti u redu?“.
Vjerojatno ste se i vi u životu našli u situaciji kada vas je netko tješio, a da i sam nije vjerovao u to što govori. Vjerujemo da se niste osjećali utješenima. Isto tako niti dijete se ne osjeća sigurno, ukoliko osjeća vašu vlastitu nesigurnost. Zbog toga je prva zadaća roditelja koji dijete po prvi put odvaja od sebe, stjecanje čvrstog uvjerenja da je to dobro za dijete i njegov razvoj. To je nepobitna činjenica – svi smo svjesni da se dijete u određenoj životnoj dobi treba odvojiti od roditelja kako bi se socijaliziralo sa svojim vršnjacima i drugim ljudima – dijete mora jednog dana, kao odrastao čovjek, samo funkcionirati u društvu, a to se neće dogoditi samo od sebe.
Kako možemo steći to uvjerenje? Prije svega – informiranjem. Informirajte se o sredini u koju odlazi Vaše dijete. Ako je to odlazak u vrtić, razmislite što bi mu tamo moglo nedostajati i postoji li mogućnost kompenzacije za to:
• omiljena igračka,
• teta u vrtiću s kojom je prethodno stvorilo neki odnos,
• dijete iz susjedstva koje ide u istu grupu, a koje Vaše dijete već poznaje i slično
• ako je moguće, dogovorite se s odgajateljicama i ako Vam vrijeme to dozvoljava, posjetite vrtić i provedite nekoliko sati (ili dana) u vrtiću zajedno s djetetom i odgajateljicama prije nego što dijete prvi put ostavite samo s njima i drugom djecom.
Ovakav, postepeni način informiranja o novoj sredini, stvaranja novih odnosa i usvajanja znanja o okolini pomoći će i Vama i djetetu da lakše prihvati odlaske u vrtić.
Što možete još učiniti?
• igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti
• neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju
• razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav
• otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja
• izbjegavajte da dijete gleda televiziju sa sadržajima koji izazivaju strah – vaše dijete će vjerojatnije biti manje prestrašeno ako sadržaje koje gleda ne izazivaju strah
• razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to
• trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi
• ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu
• pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao."
• čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji
• ponekad djeca kada su tokom dana u vrtiću, žele ostati duže budnim i odbijaju ići na spavanje – dajte im malo više vremena da provedu s vama
• kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.
Važno je znati:
Dijete može plakati dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiriti i zadovoljno se igrati. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio "ostavljen". Takvim reackijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim.
Važno je znati:
Ponekad nakon što je dijete prošlo prilagodbu na novu sredinu i čini se da je sasvim zadovoljan tamo, te više ne pokazuje separacijsku anksioznost, ono može promijeniti ponašanje ako ostaje doma s majkom jer je primjerice rođeno drugo dijete. Dijete može imati izraženu potrebu da bude uz roditelje i može se činiti kao da regresira. No, i to je način na koji dijete prolazi kroz separaciju nakon što se ponovno osjeća sigurno. Ukoliko mu se dozvoli da ispočetka "visi" uz vas, kada će biti spreman za to, dijete će prestat s tim ponašanjem. Ako ga se odguruje od sebe ili očekuje da vrlo brzo odraste (primjerice da se brine za mlađe dijete više nego što je to primjereno za njegovu dob), tada će se nesigurnost djeteta u vas produbiti i ono će to nastaviti izražavati kroz ponašanje.
Što ako ništa ne pomaže?
Djeca imaju različite osobine ličnosti i temperament zbog čega će neka djeca doživjeti izraženiji strah zbog odvajanja od druge. Ako se vaše dijete ne može smiriti navedenim metodama, potrebno je razmisliti o sljedećim stvarima:
• Razmislite kako se pozdravljate s djetetom. Da li se išuljate kada vas dijete ne gleda? Kako predstavljate svoj odlazak – kao nešto normalno bez previše priče oko toga ili ga previše naglašavate? Da li se polako udaljavate, mašući i plačući sve dok vam se dijete izgubi iz vidokruga? Jednostavna i kratka rečenica "Vidimo se poslije (ručka, spavanja...), ljubavi" čini čuda za anksiozno dijete. Svojim postupcima ukazujete svom djetetu, da vaš odlazak nije velika stvar i da ćete biti zajedno doma tog istog dana.
• Ponovno procijenite odgajatelje ili dadilju. Možda su osobe koje se brinu za vaše dijete neusklađene s njim ako je on i dalje anksiozan i žalostan kada ga ostavljate.
Kod neke djece separacijski strah se može intenzivirati tokom vremena ili se pojaviti odjednom iznova. Ako je anksioznost konstantna i toliko intenzivna da ometa dijete u sudjelovanju u svakodnevnim aktivnostima, moguće je da to dijete ima poremećaj separacijske anksioznosti. Za razliku od normalne separacijske anksioznosti, ovo stanje može zahtijevati profesionalnu pomoć, poput one koju možete dobiti od terapeuta igrom. No, ima mnogo toga što roditelj može učiniti za svoje dijete u toj situaciji i o tome ćemo pisati u sljedećem članku.
Trening za roditelje
Ako imate volje i želje raditi na sebi i mijenjati se, pridružite nam se na praktičarskom treningu NLP-a „Na krilima promjene“.
Trening je podijeljen na deset modula na kojima ćemo kroz deset mjeseci raditi na promjenama ograničavajućih uvjerenja, na osvještavanju osobne povijesti i životnih priča, na otkrivanju sebe i svojih autentičnih potreba. Sve s ciljem promjene kako ne biste ono što vam smeta i što vas ograničava prenijeli na svoju djecu.
Dragi roditelji iz Istre, ukoliko ste zainteresirani, također se javite. Jer praktičarski trening kreće i u Puli.
Za više informacija nazovite Jelenu na 091 520 0005 ili joj napišite mail na jelena@centarproventus.hr. Rado će odgovoriti na sva vaša pitanja.
Svakodnevnu pomoć roditeljima pruža i Centar Proventus kojem se također možete obratiti s punim povjerenjem i poboljšati svoj odnos s djetetom, pomoći djetetu u razrješenju emotivnih i drugih problema te mu pomoći u odrastanju.
Više informacija:
Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani trener komunikacijskih vještina
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
Centar Proventus, www.centarproventus.hr