Najteži dio svakog razvoda svakako je briga kako će ga prihvatiti dijete ili djeca koja bivaju odvojena od jednog roditelja, viđaju ga povremeno i moraju se prilagoditi novoj situaciji. Kada se prvotni šok i problemi umire i ublaže, bivši supružnici nastavljaju s životom. To često uključuje ulazak u novu vezu s novim partnerom ili partnericom. Što kada roditelj uživa u novoj ljubavi, ali je dijete ne želi nikako prihvatiti?
Kada ulazimo u novu vezu nakon razvoda, najveći izazov nam je kako će se novi partner/partnerica uklopiti u našu obitelj. Pri tom nam je najvažnije da naš partner bude prihvaćen od osobe koja nam je najvažnija u životu, a to je naše dijete i obratno. Ponekad se čak ni ne mora raditi o tome da dijete ne prihvaća novu osobu u našem životu zato što ga ne voli. Ponekad se radi o tome da je dijete pod pritiskom promjena i ne može se snaći u novonastaloj situaciji, a uz to je u osjetljivom razvojnom periodu kada mu je potrebno više pažnje i vremena da prihvati te promjene.
Djeca će različito reagirati na promjene koje su se dogodile u obitelji, a ovisno o njihovoj dobi, stadiju razvoja i prisutnosti nekih drugih životnih promjena (npr. pubertet, polazak u školu ili vrtić, smrt u obitelji i sl.). Najveći strah i napetost kod djece izaziva pomisao da je budućnost nesigurna i da nemaju čvrste i pouzdane informacije o tome kako će živjeti kada se u životu roditelja pojavi novi partner ili partnerica. Djeca se odmah počinju zamarati pitanjima kao što su: Gdje ću živjeti? Hoću li imati svoju sobu ili ću je morati dijeliti? Hoću li ga/ju morati zvati "tata"/"mama"? Gdje je moje mjesto u toj obitelji? Hoću li i dalje biti mami/tati najvažniji?
Zanimljivo je da djeca u vrlo malom broju slučajeva podržavaju razvod. Čak i ako je razvod dobar za roditelje, čak i ako se ne slažu i nesretni su zajedno, a djeca to vide, svejedno će željeti da roditelji ostanu zajedno, jer jednostavno žele imati oba roditelja pod istim krovom i blizu.
Kada pronađe novog partnera ili partnericu, roditelj bi trebao uspostaviti komunikaciju i vezu između njega i djeteta od samog početka. Treba imati na umu da dijete, osobito ako je tinejdžer, neće odmah prihvatiti novonastalu situaciju i da je nerealno očekivati od djeteta da se preko noći prilagodi.
Period prilagodbe bit će duži ukoliko dijete još uvijek pati i tuguje zbog razvoda svojih roditelja i nije preboljelo cijelu situaciju.
Malena djeca mogla bi regresirati u neki period života kada su osjećala sigurnost i zadovoljstvo, pa bi mogli početi ponovno tepati ili govoriti kao beba, piškiti u krevet, sisati palac i sl. Drugi klinci mogli bi reagirati agresivno prema roditelju u smislu izbacivanja bijesa i iskazivanja straha. Neki mališani pak počinju nakupljati osjećaje u sebi, zatvaraju se i povlače, postaju tihi i pokazuju simptome depresije. Tinejdžeri mogu pokazivati promjene u ponašanju, biti iznimno cinični prema roditelju i njegovom partneru ili partnerici.
Ono što ćete također primjetiti je da će dijete biti manje željno razgovarati o problemu dolaska treće osobe u obitelj, nego o nekim drugim problemima i životnim situacijama. Javit će se otpor na invaziju te druge osobe na djetetov prostor. Baš kao i odrasli i djeca na različite načine formiraju veze s drugim ljudima u različitim razvojnim fazama. To se posebno odnosi na tinejdžere koji tek započinju formirati svoja romantična stajališta, proživljavaju prva zaljubljivanja i veze s vršnjacima. Pri tom se možda dodatno pribojavaju hoće li se njihovi odnosi s vršnjacima održati, jer u svome domu su imali prilike svjedočiti kako jedna veza može završiti. Osim toga, mogli bi misliti da nemaju više dom te osjećati sram pred drugima.
Kada roditelj pronađe novog partnera ili partnericu, djeca mogu osjetiti i veliku tugu, jer tada definitvno pada u vodu svaka nada da će se roditelji pomoriti. Ljubomora prema "uljezu" u obitelji samo su uvod u daljnje probleme s osjećajem odanosti. Tipično se ove nesigurnosti manifestiraju u obliku ljutnje na partnera ili partnericu koja je ušla u život roditelja.
Kako se postaviti i pomoći djetetu da se porilagodi promjenama u obitelji?
Sve te reakcije normalne su obzirom na promjene u obitelji koje dijete osjeća. Ključ pomoći djetetu je komunikacija. Dijete treba informirati o svemu, otvoriti se u potpunosti za raspravu o bilo kojoj temi i tretirati dijete s poštovanjem. Njegove brige i strahove treba shvaćati ozbiljno, a ne ih ismijavati ili etiketirati kao smiješne i glupave. Bilo bi dobro kada bi se djetetu dala mogućnost da i samo sudjeluje u donošenju nekih odluka.
Bez obzira u kojoj su dobi, sva djeca trebaju strukturu i rutinu. Stoga se pokušajte držati postojeće rutine i pravila koliko god možete. U cijeli proces tranzicije pokušajte, ako je ikako moguće, uključiti i bivšeg supruga ili suprugu, koji također mogu razgovarati s djetetom. Oboje mu morate pružiti sigurnu okolinu punu ljubavi.
Ako se dijete s vremenom ne prilagodi i nema nikakvih poboljšanja, držite dijete na oku, jer se često događa da u takvim periodima popuste u školi, počnu istraživati rizične oblike ponašanja (pušenje, alkohol, droga, seksualni odnosi i sl.). U djetetu vjerojatno postoji velika količina ljutnje i bijesa koje ne može sam riješiti i otpustiti, osim toga osjeća da je prepušten sam sebi, pada mu razina samopoštovanja i gubi povjerenje i odanost prema roditelju za kojeg osjeća da ga je na neki način izdao (iako to nije istina). Tinejdžeri tada prolazi kroz proces gradnje samostalnosti i neovisnosti, ali na krivi način, jer ne posotoji baza u obitelji i domu za koju vjeruje da joj se može vratiti nakon izleta u samostalnost. To može imati utjecaja na cjelokupno osobno i profesionalno zadovoljstvo u kasnijem životu.
U takvim situacijama možda je pametno potražiti pomoć stručnjaka, dječjeg psihologa ili socijalnog pedagoga, koji mogu pomoći djetetu u prihvaćanju stvarnosti i smirivanju negativnih emocija.
Što još roditelj može učiniti?
1. Razgovarajte s bivšim suprugom, na način da svoje vlastite emocije prema njemu (ili njoj) stavite sastrane i pokušate se fokusirati na dijete bez međusobnog optuživanja i gorčine.
2. Potražite pomoć članova obitelji s obje strane. U ovakvim tranzicijskim periodima prilagodbe, od velike pomoći mogu biti bake i djedovi, stričevi i tete te drugi članovi uže obitelji koji poznaju dijete i mogu u značajnom trenutku u njihovu životu odigrati važnu pozitivnu ulogu.
3. Obavezno ponavljajte djetetu koliko vam je ono posebno i važno u životu. Iako vam možda neće vjerovati i reagirirati s cinizmom i sumnjičavo, svejedno govorite djetetu da neće prestati biti voljeno i da ga nitko ne može u vašem životu zamijeniti.
4. Pitajte ga češće kako se osjeća. Odvojite vrijeme za razgovor o bilo čemu sa svojim djetetom.
5. Kada dijete napokon počne pričati o svojim razmišljanjima i osjećajima, nikako ga nemojte prekidati. Baš naprotiv, uložite ekstra trud da ga shvatite i dajte mu svoju pažnju. Ne morate se slagati s time što dijete govori, ali mu možete pružiti razumijevanje i emotivnu podršku.
6. Ako do sad niste, odvojite vrijeme koje će biti posebno rezervirano za druženje s djetetom, a bez novog partnera ili nove partnerice.
7. Potičite djetetovo druženje s vršnjacima. Ponekad prijatelji mogu doista pružiti utjehu i podršku koju roditelj ne može dati.
8. Razgovarajte s djetetovim učiteljima i razrednicom. Ispričajte što se događa i zamolite ga da prati ponašanje djeteta te da vas upozori ukoliko dođe do nekih neželjenih promjena u rezultatima i učenju, kao i u ponašanju prema vršnjacima, profesorima ili samome sebi.
9. Pokušajte novu situaciju prikazati zabavnom. Dopustite djetetu da planira nova zajednička druženja. Dajte mu osjećaj da ima kontrolu nad vašim vremenom i prostorom.
10. Educirajte se. Pokušajte pronaći što više knjiga i članaka na ovu temu. Slušajte savjete stručnjaka i pokušajte primjeniti opcije koje najbolje odgovaraju karakteru vašeg djeteta.
11. Ukoliko poznajete nekog tko je bio u sličnoj situaciji, posavjetujte se i pitajte ga/ju o njegovom iskustvu.
12. Imajte na umu da je svaka vaša veza primjer vašem djetetu. Onako kako vidi kod kuće, možda preslika na sebe i svoje veze. Nova veza neka bude primjer harmoničnog odnosa punog poštovanja, ljubavi i razumijevanja. Vaše će dijete više cijeniti vašeg novog partnera ukoliko se bude prema vama i njemu ponašao s poštovanjem i ljubavlju.
13. Ukoliko je dijete "zapelo" u tugovanju i ima poteškoća, odvedite ga terapeutu. U tome nema ničeg lošeg, a samo može pomoći vašem mališanu.