U trgovini si i tvoje inače milo i drago dijete odjednom se pretvara u čudovište koje vrišti, plače i baca se po podu? Pokušavaš ga umiriti, ali ništa ne pali - i lagano te hvata panika? Da, to je izljev bijesa kod djece koji se obično javlja između prve i treće godine, jednako često kod djevojčica i dječaka. Tantrumi se događaju većini djece, samo su neka sklonija bijesu pa ih imaju mnogo češće. Utješno je čuti kako su ove nimalo simpatične epizode sasvim normalne - to je način na koji dijete izbacuje svoju frustraciju. Čak i mnogi odrasli ljudi još uvijek imaju tantrume kad ih nešto izbaci iz takta - pa onda viču, psuju ili bacaju stvari. No, odrali većinom znaju kako kontrolirati svoje osjećaje, dok malena djeca to još ne mogu.
Najčešći razlozi ispada bijesa kod mališana su umor, glad, nedobivanje potrebne pažnje, nemogućnost izražavanja vlastitih potreba (dijete još ne govori) ili nezadovoljstvo svijetom - dijete ne može dobiti nešto što želi. Frustracija je normalan dio u dječjem razvoju- i zato trebaš znati kako tantrumi ne znače da je dijete loše, neodgojeno ili da ima psihičkih problema. No,kad se nađeš u središtu kaosa zvanog tantrum, sigurno je da ne želiš dodatno pogoršati situaciju - zato, evo nekoliko važnih savjeta o tome što nikako ne smiješ napraviti.
1. Dopustiti da preuzme ljutnja
Iako je tantrum izuzetno neugodan za roditelja, osobito ako se događa na javnom mjestu, najgore što odrasli može napraviti je dodatno zakomplicirati situaciju vlastitim frustracijom. Ako se počneš ljutiti na dijete, ono će to osjetiti i samo će se osjećati još gore. Ostani smirena, bistre glave i ne dopusti da te preuzmu negativni osjećaji.
2. Fizički kažnjavati dijete
Fizičko kažnjavanje djeteta nikad nije rješenje - jer samo šalje poruku djetetu kako je nasilje prihvatljivo. U situaciji kad dijete ima tantrum, očito je da je nasilje samo dolijevanje ulja na vatru. Kad ispadne iz emocionalne stabilnosti, dijete treba roditelja da ga vrati u zonu sigurnosti. Zato je roditelj taj koji može i mora preuzeti samokontrolu za oboje.
3. Otići
Iako je teško ostati uz vrišteće dijete koje možda i udara ili se baca po podu, nikako ne smiješ otići. Ostani dovoljno blizu da dijete zna da si tu za njega, a opet, nemoj na silu pokušavati uspostaviti fizički kontakt bliskosti, kao što je grljenje ili maženje. Zatim, pokušaj shvatiti zašto je došlo do tantruma - ako je dijete doživjelo razočaranje, svakako će trebati tvoju utjehu. No, ako ima ispad jer nije dobilo nešto što je željelo, pokušaj sa strategijom mirnog čekanja da oluja prođe. Nastavi raditi što si radila i dozvoli djetetu da ima vremena kako bi se smirilo. Ako se tantrum događa na javnom mjestu ili je dijete u opasnosti da povrijedi sebe ili druge, odvedi ga na tiho i mirno mjesto gdje nema dodatnih podražaja.
Djeca starija od 3 godine imaju tantrume uglavnom zato što su naučena da na taj način dobivaju što žele. Zato je bitno da se, nakon što tantrum prođe, ne popusti djetetu, nego da ga se pohvali zato što se smirilo i vratilo samokontrolu. Nemoj se osvećivati ili ljutiti na dijete nakon što tantrum prođe, jer se mnoga djeca ionako osjećaju krivima zbog izlijeva bijesa. Daj do znanja djetetu da ga voliš, bez obzira na sve. Ključ je ostati mirna i čvrsta, a ne postati frustrirana ili još gore - hladna.
