Apgarovim testom ocjenjuje se vitalnost novorođenčeta. Ime je dobio po američkoj doktorici Virginiji Apgar 1952. godine, a u široku primjenu ušao je 1960-ih godina prošlog stoljeća. Ovaj vrlo jednostavni test mjeri pet osnovnih parametara kod novorođene bebe kojoj se dodjeljuju ocjene od 0 do 2 po parametru, te se potom zbrajaju i daju konačni zbroj od 0 do 10 bodova.
Ovaj test nastao je upravo kako bi se na jedinstven način u cijelom svijetu ocijenilo zdravlje i vitalni znaci beba te kako se pojedina beba generalno prilagođava na samostalan život izvan majčine utrobe.
Parametri koji se ocjenjuju su: boja kože, srčani ritam, tonus mišića, stupanj refleksa i disanje.
Koža nakon poroda može biti blijeda ili ružičasta, srčani rad odsutan, znatno ili lakše usporen, mišićni tonus može u potpunosti nedostajati ili biti znatno izražen. Refleksi mogu izostati, ali i biti oslabljeni ili normalni. Vrijednost svakog od ovih znakova ocjenjuje se pojedinačnom ocjenom 0, 1 ili 2, a ukupan zbroj svih ocjena daje konačnu ocjenu i uvid u opće stanje bebe.
Rezultat koji daje ocjenu između 8 i 10 ocjenjuje se kao odličan, ocjene između 5 do 7 znače da je beba rođena u "lakoj depresiji", 3 do 4 znače da je beba osrednjeg do lošeg zdravlja, dok 2 do 0 znači da je beba rođena u teškoj asfiksiji odnosno nije disala i općenito je lošeg stanja.
Test se provodi kada je beba stara jednu minutu i zatim pet minuta nakon poroda. Ako beba odmah po porodu plače i djeluje budno i bistro, većina liječnika daje ocjenu 10, koja je ponekad smanjena na 9 ako su bebine ruke ili stopala plava, što je učestalo i nije zabrinjavajuće. Nakon pet minuta većina beba obično dobiva ocjenu 10, jer pokazuju znakove dobre prilagodbe na vanjski svijet.
Iako nema apsolutnu vrijednost, jer stanje novorođenčeta nakon rođenja može se naglo promijeniti na bolje ili gore, Apgar test odličan je indikator stanja kod novorođenčeta i prepoznata i ujednačena skala ocjenjivanja u cijelom svijetu.