. No, zasigurno su presretne i bebe jer više nisu vezane uz jedno mjesto i sposobne su krenuti u istraživanje okoline. Beba u tih tek nekoliko mjeseci života učini velike i važne napretke u razvoju. Potrebna je koordinacija velikog broja mišića i mozga kako bi uspjela u svom naumu. Kada u svom rastu i razvoju stigne do puzanja, obično je stara između sedam i deset mjeseci.
Osim koordinacije i razvoja mišića i mozga, početak kretanja važan je napredak za motorički razvoj bebe, no i za njezino samopouzdanje. Većina beba nakon što svlada okretanje i sjedenje, kretanje započinje gmizanjem, odnosno migoljenjem na trbuhu, koje je često u početku unatrag, pa tek onda unaprijed, a nakon toga slijedi oslanjanje na dlanove, pa laktove i povlačenje tijela prema naprijed. Nakon toga beba uči kako koristiti i podignuti noge koje uz dlanove vuku cijelo tijelo prema naprijed. To se naziva pravilnim puzanjem.
Dakle, postoji nekoliko vrsta, odnosno stilova puzanja koje koriste bebe u svom rastu i razvoju. Niti jedan od njih ne smatra se pravilnim ili nepravilnim, već svaki od njih svrstava se u određeni dio razvoja djetetovih motoričkih sposobnosti.
Gmizanje ili "marinac" stil puzanja
Gmizanjem se smatra migoljenje na trbuhu prema naprijed, a stilom podsjeća na način puzanja dobro istreniranih marinaca. U tim pokušajima kretanja dijete se ne pomiče puno, no shvaća da kretanjem može doseći željeni predmet ili igračku.
Puzanje unazad
Puzanje unazad obično prethodi "pravom" puzanju. U tom položaju većina djece provede nekoliko dana (ili tjedana) u ljuljanju i kretanju naprijed-nazad prije nego shvati funkciju nogu.
Tradicionalno puzanje
Sastoji se od potpunog oslanjanja na dlanove ruku i koljena nogu. U tom slučaju kretanje svih udova koordinira se naizmjenično, dijete dijagonalno pomiče ruke i noge. U tom položaju dijete čini važan korak prema uspravnom hodu, jer njegovo tijelo je po prvi puta podignuto s podloge.
"Medvjeđi hod"
Mnoga djeca kreću se tzv. medvjeđim hodom prije nego što se usprave i prohodaju: podupiru se dlanovima i stopalima. Medvjeđi hod smatra se napornim i ne u potpunosti učinkovitim načinom kretanja. Uglavnom je riječ o prijelaznom razdoblju između puzanja i početka hodanja.
Niti jedno dijete u svom razvoju ne prati isti unaprijed propisani obrazac, a tako je i s puzanjem. Pojedina djeca u potpunosti preskaču gmizanje, ali i puzanje. Pojedina se odmah podižu s potrbušnog položaja i hodaju, dok postoje i djeca koja se posjednu i kližu na stražnjici, a pojedina kombiniraju sve vrste gmizanja i puzanja u svom razvoju. Niti za jedne ili druge ne može se reći da se razvijaju pravilno ili nepravilno po određenom obrascu. Ispravnije je reći da se razvijaju na svoj način. No, važno je znati da ako se dijete ni na koji način ne kreće do 12. mjeseca života ili ne hoda do 18. mjeseca života, potrebno je kontaktirati liječnika, odnosno stručnu osobu.