Izgubiti kontrolu, nažalost, nije nimalo učinkovito ni korisno, kao ni sama ideja da „tko je glasniji, taj je u pravu“.
Nek' podigne ruku tko nikad nije viknuo na dijete. Događa se svima, malo zbog umora, malo zbog nervoze ili žurbe, i tako u minuti izgubimo kontrolu nad sobom. Djeca su “mali majstori“ inaćenja, bratskih svađa i to baš kad su naše „baterije“ pri kraju. Ako je to samo izuzetak, a ne pravilo, tada je prihvatljivo. Povremeno vikanje smatra se normalnim ponašanjem. Ali, ako stalno vičete na dijete i govorite mu neprestano da je zločesto i da će takvo i ostati, to će mu prije ili kasnije narušiti samopouzdanje, razvit će lošu sliku o sebi. Ako je vikanje vaš stil komunikacije, djeca će ga s vremenom naučiti zanemarivati.
Što bismo, dakle, trebali učiniti kad izgubimo kontrolu nad sobom i počnemo vikati? Prvo bismo se trebali svakako ispričati djetetu. Iskreno ispričati da nismo bili u pravu, ali da se eto dogodilo, da smo malo izgubili kontrolu i da smo pogriješili. Donosim nekoliko primjera kako izbjeći neke od svakodnevnih kritičnih situacija.
Jutarnja žurba
Jesi li oprao zube? Jesi li se umio? Počešljao? Daj zaveži žnirance! Priznajmo, jutro je jedno od stresnijih dijelova dana. Čini nam se kao da dijete sve radi namjerno kako bi zakasnilo u školu, a mi na posao. Što napraviti da ne eksplodiramo?
Rješenje: Malo više dobre organizacije. Dijete treba ići rano u krevet, a školska torba treba biti spremna večer prije. Isto tako, večer prije, dijete treba samo izabrati robicu koju će obući ujutro. Za vrijeme doručka nema gledanja TV-a. Isto tako bilo bi lijepo, zajedno s djetetom, pripremiti stol za doručak. Djeca jako vole pravila i male „zadaće“ te ih obavljaju s velikim zadovoljstvom. Na taj način lagano smo izbjegli jutarnju utrku s vremenom te imamo puno manje posla i mirniju situaciju te zadovoljniju djecu.
Svađa braće u autu
Jedan od stresnijih trenutaka u danu je jutro kada krećete na posao, na cesti je gužva, sporo se vozite u koloni, kasnite, a prije posla treba djecu odvesti u školu i stići na vrijeme na posao. Možda imate neodgodiv sastanak i šef vas je već zvao i upozorio vas da ne kasnite. Braća sjede na zadnjem sjedalu u svojim sjedalicama, uredno vezani, i tada počinje svađa. Braća se prvo počinju svađati, a potom i udarati, vikati, a vi za volanom riskirate slom živaca.
Rješenje: Ako djeca zanemaruju vašu prvu opomenu, tada je ispravan trenutak da podignete ton da biste ih nadglasali i da bi vas čuli. To je nešto poput vatrogasne sirene, kako bi rekla Maria Montessori. Vožnja iziskuje veliku pažnju i opreznost i djeca moraju znati kako se ponašati u vožnji. Naravno, djeca će koristiti poznate izgovore: nisam započeo ja već je on prvi meni rekao... ne, ali on je mene povukao za kosu...
Roditelj u tom slučaju nije detektiv koji bi trebao pronaći krivca, u tom slučaju treba samo smiriti situaciju da bi mogao normalno nastaviti vožnju. Djeca imaju jednu izvanrednu sposobnost da se sami reguliraju, brzo nađu dogovor i problem je nestao. Ono što je važno u ovom slučaju je da svađa završi prije izlaska iz auta.
Dijete ne želi na spavanje
Uzrok je banalan - dijete ne želi u krevet, po svaku cijenu želi neku igračku koju je vidio taj dan u vitrini trgovine dok je bio s mamom u šetnji ili želi kolačić prije večere. Baci se na pod, počne udarati, vikati, plakati... Mama najprije pokušava obrazložiti zašto ne može dobiti baš sad to što tako jako želi. Kako dijete i dalje odbija saslušati i ostaje pri svom ponašanju, mama na kraju počne vikati ili ga „protrese“ za ramena da se sabere.
Rješenje: U ovakvim situacijama je preporučljivo izbjegavati naredbe. Smireno ponoviti pravilo da djeca trebaju biti u krevetu u 21 sat kako bi se mogli odmoriti, kako bi veseli i puni energije dočekali novi dan. Kako bi izbjegli začarani krug „zid zidu“ doskočite dijete pitanjem: Jesi li siguran da želiš baš tu igračku? Što misliš o onoj drugoj o kojoj si stalno pričao u zadnje vrijeme? Koja ti se više dopada? Dijete će ostati zatečeno pitanjem te početi razmišljati i lagano se upuštati u razgovor koji će ga smiriti i lakše uljuljkati u san. Ako se pak radi o kolačiću, to mu se i može priuštiti.