Strah od odvajanja pojavljuje se u različitoj dječjoj dobi i može se iskazivati na mnoge načine. Neke bebe postaju vrlo nervozne, čak i histerične, ako mama samo nakratko nestane iz njihovog vidnog polja, a s druge strane neka djeca to pokazuju tijekom cijelog djetinjstva i u predškolskoj dobi.
Trik za preživljavanje i olakšavanje djetetu ove faze zahtijeva pripremu, brze rastanke, ali je potrebno i vrijeme. "Roditelji često osjećaju krivnju i misle da sve rade pogrešno kada ih dijete uhvati za nogu, jeca jer želi da ostanu i oplakuje rastanak. Kao zaposleni roditelj često sam si i postavljala ovo pitanje. Iako je to sasvim normalno ponašanje i prekrasan znak privrženosti, separacijska anksioznost može biti izuzetno uznemirujuća za sve", objašnjava pedijatrica i autorica Sue Swanson za Healthychildren.org.
Liječnica Swanson dalje objašnjava na koji način se separacijska anksioznost pokazuje različitoj dječjoj dobi, ali i koje pogreške treba izbjeći, jer kako sama kaže nema potrebe da i drugi roditelji čine pogreške koje je ona prošla.
Bebe
Separacijska anksioznost razvija kada dijete shvati da postoji određeno trajanje. Odnosno jednom kada beba shvati da je mama zaista otišla i da je nema može biti potpuno zbunjena. Iako neke bebe ovu vrstu straha počinju osjećati u dobi od 4 do 5 mjeseci, većina djece jaču tjeskobu razvije oko devetog mjeseca. Odsustvo mame ili tate još se više izražava ako je dijete gladno, umorno ili se ne osjeća dobro. Zato je važno da razdvajanja budu što kraća ako dijete ima težak dan.
Djeca jasličke dobi
Neće svaka beba doživjeti strah od odvajanja, ali mnoga djeca ovaj strah počinju osjećati u dobi od 15 do 18 mjeseci. Razdvajanje je puno teže kada su djeca gladna, umorna ili bolesna, a u toj dobi je ovo vrlo često. Kako se tijekom djetinjstva razvija neovisnost djeca mogu postati još svjesnija odvajanja. Njihovo ponašanje bit će glasno, plačljivo i teško ga je zaustaviti.
Djeca predškolske dobi
U vrijeme kada djeca navrše tri godine najjasnije se vidi njihova tjeskoba prilikom rastanka. Važno je biti dosljedan te se roditelji ne bi trebali vraćati u sobu bez obzira na dječje molbe. Ključni su faktori poput dosljednosti, objašnjenja i držanje obećanja koji su roditelji dali.
Kako djetetu olakšati bol kada prolazi kroz ovu fazu?
Brzo opraštanje - Kada se pozdravljaš s djetetom radi to što brže možeš jer će se strah produljiti ako rastanak dugo traje. No, važno je da rastanak bude sladak. Daj djetetu puno poljupca, omiljenu igračku ili dekicu i budi vesela jer će djetetu biti lakše.
Dosljednost - Pokušaj, koliko god je moguće, uvijek imati iste rituale kako bi se izbjegao faktor iznenađenja. Rutina će djetetu umanjiti bol koju osjeća i istodobno pomoći da gradi svoju neovisnost, ali i da osjeća povjerenje prema tebi.
Pažnja - Kako se bliži vrijeme za odvajanje posveti se djetetu maksimalno, budi puna ljubavi i posveti mu potpunu pažnju. Zatim se brzo oprosti.
Održi obećanje - Ovo je vrlo važno u odnosu dijete-roditelj jer će se izgraditi povjerenje i neovisnost, a dijete će puno lakše biti bez tebe i čekati da se vratiš. Također se nije dobro vraćati kako bi provjerila je li dijete dobro jer se tako cijeli proces može ponoviti i mališan će se opet morati odvojiti i proživljavati strah.
Budi konkretna - Kada djetetu objašnjavaš što se događa budi jako konkretna, ali s informacijama koje dijete razumije. Na primjer, ako ćeš se vratiti poslijepodne djetetu reci "da ćeš se vratiti nakon što se probudi i prije ručka". Vrlo je važno govoriti dječjim jezikom u ovakvim situacijama.
Vježbaj odvojenost - Za vježbanje odvojenosti mogu ti pomoći bake i djedovi ili prijatelji. Na primjer, dijete može provesti jedan sat kod bake i djeda tijekom vikenda ili ga možeš odvesti na igranje kod prijatelja. Važno je djetetu dati priliku da se pripremi, doživi i napreduje u tvojoj odsutnosti!