Što je dijete poslušnije i pokornije, tim bolje, složit će se mnogi no je li zaista tako?
Ugledni danski psiholog i obiteljski terapeut Jesper Juul poznat je po svojoj tvrdnji kako ne možemo istovremeno imati i poslušno i zdravo dijete. Drugim riječima, očekivanje da djeca, a posebice tinejdžeri uvijek i odmah čine baš onako kako od njih očekujemo, može biti iznimno štetno za njihov razvoj te daljnje odnose.
Poslušnost treba proizlaziti iz povjerenja
Tvrdoglavu djecu koja često prkose roditeljima percipira se kao svojeglavu i tešku. No, pristojna doza tvrdoglavosti itekako je poželjna osobina i djeci daje veću šansu da izrastu u samosvjesne mlade ljude koji se ne boje izraziti svoj stav i braniti svoja uvjerenja.
Jasno je da dijete od malih nogu treba učiti kako u određenim situacijama, posebice potencijalno opasnim trenutcima treba slušati roditelja ili stariju osobu kako se ne bi ozlijedilo ili stradalo, no zahtjevanje bespogovorne poslušnosti može imati trajne posljedice za dijete, ali i za odnos roditelja i djece. Zdrava i stvarna poslušnost je ona koja se temelji na uzajamnom povjerenju.
Svako ostalo inzistiranje na poslušnosti, oštećuju djetetovo samopouzdanje jer mu se šalje poruka kako njegovo mišljenje i potrebe nisu važne već je važno samo slijediti ono što drugi od njega zahtjevaju. Zapostavljajući vlastite potrebe i emocije, dijete postepeno razvija osjećaj stida jer sve što ne napravi onako kako se od njega očekuje, u njemu stvara velik osjećaj krivnje da je nekoga povrijedio i da nije zaslužio ljubav i podršku jer nije onakav kakav bi "trebao biti."
Djeca kojoj roditelji često prijete da će ih kazniti ako budu neposlušna i ako ne naprave kako se od njih očekuje, nisu u stanju razlikovati nasilne od nenasilnih situacija jer vjeruju kako bilo koju vrstu maltretiranja od svojih vršnjaka ili učitelja zaslužuju, budući da nisu bili poslušni.
Djeca koja na svoja pitanja "zašto ovo moram napraviti?" redovito dobivaju odgovore poput "napravi to zato što sam tako rekao/rekla i ne pitaj zašto" neće biti u stanju razviti kritičko mišljenje jer bilo koje alternativno rješenje situacije neće moći vidjeti, budući da su trenirani činiti upravo onako kako im je rečeno.
Najteže su posljedice ovakvog ponašanja oštećen odnos između djeteta i roditelja. Dijete koje se konstantno osjeća loše zbog udovoljavanja roditeljima, pitat će se žele li mu njegovi roditelji zaista najbolje i kako to da se zbog njihovih pravila mora osjećati tako loše.
Tinejdžeri na udaru
Istraživanja su pokazala kako se velik broj tinejdžera ponaša onako kako bi to željeli njihovi roditelji. Dobar su primjer komentari baka, djedova, susjeda i bližnjih koji će za neke tinejdžere govoriti kako su više no predivni, nimalo bezobrazni, divno odgojeni, mirni, ne izlaze, ne puše, ne suprostavljaju se roditeljima i zbog toga su tako posebni.
Ako bolje pogledamo, ni jedan od ovih epiteta ne odgovara onome što prosječan tinejdžer zaista jest. Adolescencija je vrijeme buđenja, potpunog gubitka, a zatim pronalaska samoga sebe. To je razdoblje u kojemu dijete postaje mlada osoba i preispituje sve što je do sada naučilo, u što je vjerovalo i kako je živjelo.
Bunt je neizbježan u zdravoj adolescenciji, a mladi koji se bezuvjetno drže roditeljskih pravila, ne pokazujući nikakav otpor, vrlo su vjerojatno u skupini djece koja je naučena na potpunu poslušnost roditeljima.
Svjesno ili nesvjesno, roditelji znaju djetetu nabijati osjećaj krivice jer čineći suprotno njihovoj volji, vrijeđaju i razočaravaju njih, a takva su uvjeravanja opasna za mlade ljude.
Takvi tinejdžeri često imaju problema u ljubavnim, ali i prijateljskim odnosima jer osim manjka samopoštovanja i vjere u sebe, oni su skloni dozvoljavati drugima da ih maltretiraju samo kako bi izbjegli svađe i suprostavljena mišljenja. Učeni su da izražavanje vlastitoga mišljenje šteti odnosu pa će svoje stavove više puta zataškati kako bi održali prividnu stabilnost odnosa.
Roditelji bi se svako toliko trebali posjetiti na čuvenu Juulovu izjavu i znati kako od djeteta mogu tražiti poslušnost i poštovanje bez da ugroze njihov identitet. Jasno i glasno reći "ne" roditelju i pobuniti se protiv stavova s kojima se ne slažu, zdrav je način poštivanja sebe i drugih, a svako dijete, posebice mladi u najosjetljivijim godinama, trebaju imati pravo na to.