Isto je i kad im kažete da odnesu smeće, pospreme svoje stvari, da ne mogu na računalo, da ne mogu dobiti mobitel, odnosno na većinu toga što im kažete. Dječje negodovanje često je popraćeno pitanjem "A zašto (ja)"? Svi su roditelji čuli to dosadno protupitanje na stotine puta, a mnogi od njih su i nasjeli na mamac te su počeli svoje odluke opravdavati djetetu razumnim argumentima.
Međutim, vaše dijete zasigurno ne očekuje neki suvisli odgovor poput: "Sine, spavati moraš ići jer tvoje tijelo treba odmor kako bi skupio energiju koja ti je potrebna za zdrav rast i razvoj".
Djete koristi protupitanje "Zašto?" iz mnogih drugih razloga, a dobivanje točnog odgovora vjerojatno je zadnje na listi tih razloga.
"Zašto?" je najčešće oblik protesta. To je način na koji nam dijete govori da mu se nimalo ne sviđa to što mu govorimo ili situaciju koja se oko njega ili nje događa. Ono što dijete u našoj situaciji želi čuti kao odgovor je "Ok, nema veze, zapravo ne moraš ići u krevet. Ti odluči".
Vrlo često dječje "Zašto?" je alat kojim odugovlače provedbu roditeljske naredbe. Time dijete kupuje vrijeme.
U nekim drugim situacijama "Zašto?" je alat pomoću kojeg dijete želi zadržati našu pažnju. U tim situacijama "Zašto?" dolazi nakon svega što mi kažemo, nakon svakog našeg odgovora dok ne shvatimo da nas maleni pokušava nasamariti. Na primjer:
- Molim te dođi jesti.
- Zaaašto moram?
- Zato jer je ručak. Dođi za stol.
- Zaštooo?
- Zato jer je već 14.00 sati i zakasnit ćemo.
- Zašto?
- Zato što smo rekli da ćemo biti kod bake u 15.00.
- Zašto moramo baki?
- Zato jer...
S ovim oblikom zadržavanja pažnje djeca počinju već nakon 2. godine. Isprva nam je to smiješno i simpatično jer nam djeluju tako radoznalo i pametno, a onda jednog dana shvatimo da zapitkivanja koriste kao suptilno oružje kojim nas ponekad izluđuju, umjesto da učine ono što se od njih traži.
Ipak, ponekad će postaviti pitanje "Zašto?" jer doista traže dodatne informacije. Svaki roditelj znat će prepoznati koji je "Zašto?" rezultat iskrenog interesa ili pak pokušaj da se zezne mamu ili tatu.
Kao što smo naveli u uvodu, kada dijete uporno bombardira sa "Zašto?" ta njegova pitanja u većini slučajeva ne zahtijevaju odgovor, pa kako onda da se roditelji toliko često uhvate u klopku i počnu svoje razloge opravdavati djeci? Pogrešno je smatrati da će na taj način urazumiti dijete i pridobiti ga na željenu akciju. Ponekad će upaliti i ta metoda, obično kad su djeca malena, ali prije ili kasnije dijete će ući u fazu kad će svemu morati prigovarati, sve raditi na svoj način i uz obveznu pobunu, pa čak i kad će shvaćati što je u određenoj situaciji razumno i najbolje za njega. Drugim riječima, dijete će vaše objašnjenje shvatiti, bit će mu logično, ali njegova ili njezina želja uvijek će nadjačati želju roditelja.
Vašeg sina ili kćer neće zanimati zašto nešto mora biti onako kako mora biti, jer je najvažnije ono što on ili ona želi. I točka.
Roditelji puno energije troše u pokušaju da dijete natjeraju da stvari vidi njihovim očima. Oni smatraju da zapravo mogu uvjeriti dijete da su u pravu i da će djeca odustati od onog što žele. Ili misle da ako će dati dovoljno razumnih razloga, da će riječi pasti na plodno tlo i urazumiti dijete. Međutim, to se rijetko ili gotovo nikada ne događa.
Pročitajte nekoliko savjeta kako se snositi s djetetovim "Zašto?", kako mu odgovoriti i spriječiti da ovo kratko pitanje postane oružje za buduće prepirke s kikićima.
1. S previše znatiželjnim 3-godišnjacima koji stalno ponavljaju "Ali zašto?", Ok je čak i uopće ne odgovoriti. "Odgovorila sam ti na sva tvoja pitanja i više nemam što reći", vrlo je dobra rečenica za prekidanje začaranog kruga. I bit će učinkovita ako ćete se držati svog obećanja i ignorirati narednih tisuću "Zašto?".
2. Nemojte nasjesti na mamac kada dijete počne protestirati i nemojte ni pokušavati iznositi razumne razloge zašto se nešto treba napraviti. Šanse da ćete preobratiti dijete neznatne su ili ravne nuli, bez obzira koliko vaši argumenti bili razumni i logični.
3. Na djetetovo "Ali zašto?" smireno ponovite svoj zahtjev i zaključite debatu i prije no što je počela: "Vrijeme je za spavanje. Nećemo o tome više raspravljati".
4. Držite se cilja. Nemojte komenirati ono što dijete govori ako mu "Zaaašto?" nije upalilo ili njegove zahtjeve u kojima iznosi ono što bi ono htjelo.
5. Priznajte djetetu njegove osjećaje: "Shvaćam da si ljutit jer moraš pospremiti igračke, ali vrijeme je za spavanje".
6. Izdržite komentare na svoj račun koji će vam kad tad doletjeti u lice - ti si najgora mama na svijetu, ne volim te, neću više ovdje živjeti, mrzim te i slično. Na to je najbolje odgovoriti: "Bez obzira što ti osjećao za mene, vrijeme je za krevet".
7. Nemojte se razljutiti i kontrolirajte nervozu. Pokušajte ostati smireni, jer vaš bijest bit će samo ulje na vatricu, a dijete će brzo shvatiti da vas njegove riječi diraju i da je to dobro oružje da vas se izbaci iz takta, a s vremenom možda i smekša i pobijedi.
8. Bez obzira na vašu iscrpljenost prilikom slušanja djetetovih prigovora, izgovora i argumenata, nemojte se predati i popustiti samo zato što je tako lakše. Jer sljedeći put bit će još teže.
9. "No dobro, ali samo ovaj put" nikada nije dobar odgovor. Vratit će se kao bumerang već sljedeći put kada postavite djetetu neki zahtjev.