Koju ćete metodu, tehniku, način koristiti kako bi se dijete umirilo, kako bi se smanjila napetost i razdražljivost, kako bi dijete pritom nešto i naučilo, ovisi o dobi i karakteristikama, temperamentu vašeg djeteta. Stoga isprobajte različite savjete i preporuke kako biste otkrili koji i u kojem trenutku najviše odgovaraju vama i vašem djetetu ili iskoristite postojeće kako biste kreirali neke svoje načine.

Prije svega, vodeći se teškoćama i postojećim problemima kao izazovima i prilikama za učenje, iskoristite ova teška vremena i naučite djecu kako možete i kako mogu biti bolji jedni prema drugima, suosjećajniji, strpljiviji i tolerantniji, kako razviti dobre strategije za suočavanje s frustracijama, kako mudro planirati i gospodariti vremenom. Sve su to važne životne lekcije, možemo reći i škola za život. 

To nikako ne znači da djeca ne bi trebala osjećati primjerice ljutnju na brata ili sestru koji se igra na računalu dok ono treba poslati zadaću, frustriranost jer se ne može vidjeti s prijateljima ili otići na trening na kojem se ima priliku ''ispuhati'', razdražljivost kada nemaju ''pet minuta mira'' ili im govorite ''nemoj se ljutiti, budi bolji prema braci, zašto ti sve treba ponavljati...''. U takvim je situacijama dobro da im kažete da je razumljivo da su ljuti i frustrirani, da se i sami povremeno tako osjećate. 

Potom podijelite s njima načine i strategije koje vama pomognu da se osjećate bolje (npr. pričanje s prijateljem, pisanje dnevnika, kopanje po starim fotoalbumima, tjelovježba, tuširanje..) i potaknite ih da otkriju svoje.

Negiranje neugodnih osjećaja ili očekivanje da ih se prekine, mogu dodatno frustrirati te intenzivirati neugodne osjećaje. Stoga je važno razumjeti, priznati i normalizirati sve neugodne osjećaje koje i odrasli i djeca mogu osjećati. Promislite o svakodnevnoj komunikaciji s osobama do kojih vam je stalo, vašom djecom, i gradite ju na odnosu ljubavi, brige, povjerenja i poštovanja. 

Slušanje i razumijevanje je način pružanja podrške koji pomaže i umiruje, pri čemu ne uzima puno više vremena od prigovaranja koje nerijetko preraste u konflikt i nezadovoljstvo. (Foto: Profimedia.hr)

Dajte djeci svoje vrijeme i slušajte ih:

-Često roditelji nemaju puno vremena, no djeca niti ne zahtijevaju puno.

-Često roditelji imaju potrebu zaštititi djecu i riješiti im sve probleme, no oni uglavnom ne žele savjete i rješenja, već da ih se sasluša.

Pričajte s djecom o osjećajima i recite im par riječi koje puno znače:

-umjesto ''Nemaš se čega bojati'' djetetu reći ''Svi se ponekad bojimo, reci mi čega je tebe strah''.

-umjesto ''Zločest si prema sestri'' djetetu reći ''Vidim da ti je teško sa sestrom, ali to što si napravio nije u redu, reci što ti smeta pa da vidimo što možeš učiniti''.

Koristite tehnike distrakcije i samosmirivanja :  

-Naučite ih da broje do 10 (u sebi, na glas, na stranom jeziku) ili ih usmjerite na neki njima važan predmet (neka se fokusiraju na njega, opišu ga) – za to je potrebna koncentracija, a što je ona usmjerenija, intenzitet emocija se smanjuje

-Naučite ih da uzmu pauzu dok ne steknu kontrolu nad svojim emocijama – time uvažavate njihove osjećaje, no istovremeno postavljate granice samokontrole (u redu je biti ljut i uznemiren, ali nije u redu govoriti ružne riječi, bacati stvari i sl., nad ponašanjem trebamo naučiti imati kontrolu)

-Naučite ih polaganom i dubokom disanju (kao prilikom liječničkog pregleda ili puhanja balona ili gašenja svijeće) kojem si mogu pomoći sami sebe smiriti

Budite primjer svoj djeci:

-ponašajte se kao osoba koja želite da vaše dijete postane (ako želite da vam dijete bude strpljivo s braćom ili prijateljima, trudite se sami biti strpljivi, ako želite da bude iskreno, budite iskreni, ako želite da nauči kontrolirati svoje reakcije i ponašanje bez obzira koji im osjećaji bili povod, razmislite o svojim strategijama)