Teški trenuci nude i mogućnost propitivanja prioriteta, jačanja povezanosti s nama samima i drugima, suosjećanja, podrške. Upravo su to mehanizmi i vrijednosti kojima želimo i trebamo poučiti svoju djecu
Psihologinja Renata Ćorić Špoljar savjetuje kako organizirati život s djecom, ali i što učiniti kod dječjih svađa
Što bismo sve dali da u ovim trenucima možemo brinuti samo uobičajene brige - oko posla, kućanstva, djetetove zadaće, odabira uskrsnih poklona - umjesto da smo uz uobičajene probleme preplavljeni brigom za život i zdravlje te uz osjećaje straha i neizvjesnosti, prisiljeni prilagoditi se promijenjenom načinu svakodnevnog funkcioniranja uz brojna ograničenja, što bi i u manje stresnim uvjetima zahtijevalo određenu energiju i vrijeme, a uobičajene probleme dodatno intenzivira i otežava.
Upravo u najtežim životnim trenucima važno je osvijestiti da postoji izbor, mogućnost svakom životnom događaju dodijeliti predznak koji odlučimo. Tako utječemo na vlastiti život i preuzimamo kontrolu nad njim što nam pruža osjećaje predvidivosti i sigurnosti, optimizma, snage i strpljenja za dalje.
Upravo ti teški trenuci nude i mogućnost propitivanja prioriteta, jačanja povezanosti s nama samima i važnim drugima, suosjećanja, podrške. A upravo su to mehanizmi i vrijednosti kojima želimo i trebamo poučiti svoju djecu. Stoga, uz duboki udah i čvrstu odluku, pomozimo sebi i svojima da svaki dan prođe sa što više pozitivnih predznaka.
Koju ćete metodu, tehniku, način koristiti kako bi se dijete umirilo, kako bi se smanjila napetost i razdražljivost, kako bi dijete pritom nešto i naučilo, ovisi o dobi i karakteristikama, temperamentu vašeg djeteta. Stoga isprobajte različite savjete i preporuke kako biste otkrili koji i u kojem trenutku najviše odgovaraju vama i vašem djetetu ili iskoristite postojeće kako biste kreirali neke svoje načine.
Prije svega, vodeći se teškoćama i postojećim problemima kao izazovima i prilikama za učenje, iskoristite ova teška vremena i naučite djecu kako možete i kako mogu biti bolji jedni prema drugima, suosjećajniji, strpljiviji i tolerantniji, kako razviti dobre strategije za suočavanje s frustracijama, kako mudro planirati i gospodariti vremenom. Sve su to važne životne lekcije, možemo reći i škola za život.
To nikako ne znači da djeca ne bi trebala osjećati primjerice ljutnju na brata ili sestru koji se igra na računalu dok ono treba poslati zadaću, frustriranost jer se ne može vidjeti s prijateljima ili otići na trening na kojem se ima priliku ''ispuhati'', razdražljivost kada nemaju ''pet minuta mira'' ili im govorite ''nemoj se ljutiti, budi bolji prema braci, zašto ti sve treba ponavljati...''. U takvim je situacijama dobro da im kažete da je razumljivo da su ljuti i frustrirani, da se i sami povremeno tako osjećate.
Potom podijelite s njima načine i strategije koje vama pomognu da se osjećate bolje (npr. pričanje s prijateljem, pisanje dnevnika, kopanje po starim fotoalbumima, tjelovježba, tuširanje..) i potaknite ih da otkriju svoje.
Negiranje neugodnih osjećaja ili očekivanje da ih se prekine, mogu dodatno frustrirati te intenzivirati neugodne osjećaje. Stoga je važno razumjeti, priznati i normalizirati sve neugodne osjećaje koje i odrasli i djeca mogu osjećati. Promislite o svakodnevnoj komunikaciji s osobama do kojih vam je stalo, vašom djecom, i gradite ju na odnosu ljubavi, brige, povjerenja i poštovanja.
Slušanje i razumijevanje je način pružanja podrške koji pomaže i umiruje, pri čemu ne uzima puno više vremena od prigovaranja koje nerijetko preraste u konflikt i nezadovoljstvo.
(Foto: Profimedia.hr)
Dajte djeci svoje vrijeme i slušajte ih:
-Često roditelji nemaju puno vremena, no djeca niti ne zahtijevaju puno.
-Često roditelji imaju potrebu zaštititi djecu i riješiti im sve probleme, no oni uglavnom ne žele savjete i rješenja, već da ih se sasluša.
Pričajte s djecom o osjećajima i recite im par riječi koje puno znače:
-umjesto ''Nemaš se čega bojati'' djetetu reći ''Svi se ponekad bojimo, reci mi čega je tebe strah''.
-umjesto ''Zločest si prema sestri'' djetetu reći ''Vidim da ti je teško sa sestrom, ali to što si napravio nije u redu, reci što ti smeta pa da vidimo što možeš učiniti''.
Koristite tehnike distrakcije i samosmirivanja:
-Naučite ih da broje do 10 (u sebi, na glas, na stranom jeziku) ili ih usmjerite na neki njima važan predmet (neka se fokusiraju na njega, opišu ga) – za to je potrebna koncentracija, a što je ona usmjerenija, intenzitet emocija se smanjuje
-Naučite ih da uzmu pauzu dok ne steknu kontrolu nad svojim emocijama – time uvažavate njihove osjećaje, no istovremeno postavljate granice samokontrole (u redu je biti ljut i uznemiren, ali nije u redu govoriti ružne riječi, bacati stvari i sl., nad ponašanjem trebamo naučiti imati kontrolu)
-Naučite ih polaganom i dubokom disanju (kao prilikom liječničkog pregleda ili puhanja balona ili gašenja svijeće) kojem si mogu pomoći sami sebe smiriti
Budite primjer svoj djeci:
-ponašajte se kao osoba koja želite da vaše dijete postane (ako želite da vam dijete bude strpljivo s braćom ili prijateljima, trudite se sami biti strpljivi, ako želite da bude iskreno, budite iskreni, ako želite da nauči kontrolirati svoje reakcije i ponašanje bez obzira koji im osjećaji bili povod, razmislite o svojim strategijama)
Jednako kako djeci pružate podršku i poučavate ih strategijama kojima se mogu suočavati s neugodnim emocijama, važno je da im pomognete i poučite ih nekim vještinama organizacije, planiranja, usklađivanja različitih zahtjeva i obaveza, svojih i tuđih potreba (npr. kako organizirati vrijeme, kako isplanirati aktivnosti, kako uskladiti različite potrebe članova obitelji).
Promislite kako funkcioniraju škole, zbog čega djeca u školi imaju raspored sati, kako funkcioniraju tvrtke, zbog čega postoje planovi i organizacija rada. Jednim dijelom radi boljeg, učinkovitijeg i kvalitetnijeg funkcioniranja kako pojedinaca tako i cijele organizacije.
Neke zakonitosti i mudrosti dobrog grupnog funkcioniranja možete preslikati na funkcioniranje svoje obiteljske grupe. Prije svega, za vrijeme stalnog i zajedničkog boravka svih članova obitelji kod kuće važna je uspostava rutine i strukture vremena i aktivnosti, kako za djecu tako i za odrasle.
Pomoći se vam PLAN. Plan temeljen na promišljanju i razumu te dogovoru umjesto na neizgovorenim očekivanjima, naredbama, ljutnji i eksplozivnim reakcijama pomoći će vam da uspijete.
U izradu plana, kao i inače svih obiteljskih i kućnih pravila, važno je uključiti djecu jer će spremnije slijediti upute u čijem su kreiranju i sami sudjelovali.
Napravite plan obaveza i aktivnosti za sebe i za svako dijete:
-S obzirom na to da je računalo u ovim okolnostima potrebno svakom članu obitelji, dogovorite raspodjelu vremena na računalu kako za postojeće obaveze (posao, online škola) tako i tijekom preostalog, slobodnog vremena (igra, zabava, informiranje).
-Slobodno vrijeme možete svakako iskoristiti i na kreativniji način nego pred računalom. Posvetite ga razgovoru o nekim djetetu važnim temama (crtani, filmovi, glazba, igrice, prijatelji, vicevi, sport..). Pokazujući djeci interes za ono što njih zanima i veseli zapravo im dajete poruku da su vam važni. To je ulaganje u vaš odnos i međusobno povjerenje, a i dobra prilika za prenošenje poruka i vrijednosti koje će u situacijama ugodnih razgovora i druženja pasti na podno tlo.
-Vrijeme koje zajednički provodite u kući dobro je posvetiti zajedničkoj aktivnosti poput društvene igri, pri čemu je važno da se s odabirom igre svi slože ili u situaciji neslaganja uvažite želju svakog člana i dogovorite koji dan je čija na redu (uz zajedništvo i zabavu time im prenosite poruke i strategije stvaranja kompromisa i međusobnog uvažavanja).
-Obaveze poput pripreme jela ili pospremanja kuće također možete pretvoriti u zajedničku aktivnost ili u pustolovinu. Sjetite se da događajima sami imamo priliku dati pozitivan odnosno negativan predznak, pa dosadno i naporno usisavanje ili brisanje prašine može postati kraće i zabavnije ako vam i djeca pomognu i to uz glazbu i smišljanje koreografije pritom. Zamislite koji rezultat možete dobiti – odrađen posao, malo tjelesne aktivnosti, kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme i bonus - zabava.
Kako to djeci najbolje pojasniti?
Imajte na umu važnost kontinuiranog i dosljednog ohrabrivanja i poticanja poželjnih ponašanja kod djece jer im time postavljate jasne granice i gradite temelj međusobnog odnosa. Budite jasni oko pravila o kojima se ne pregovara (poput primjerice pisanja zadaće, pranja zubi, odlaska u krevet tijekom tjedna), ali pregovarajte i uvažite njihovo mišljenje i želje kada je to moguće (npr.kako će provesti slobodno vrijeme, odlazak na spavanje vikendom, kojim redom će pisati zadaću i sl.).
I ne zaboravite da ste modeli svojoj djeci pa manje brinite jer vas djeca ponekad ne poslušaju, a više jer vas uvijek imaju na oku. Važno je kako se sami ponašate i odnosite prema sebi i drugom roditelju, prema djeci, kako se nosite s problemima i frustracijama te kako ih rješavate.
Kako bi se roditelji lakše suočili sa svađama i sukobima svoje djece, koje ih s razlogom često brinu, važno je znati da svakodnevni manji sukobi pa i rivalitet između braće/sestara, pružaju djeci priliku da se uče kompromisu, prihvaćanju različitosti, samokontroli i mirenju, što su vrijedne životne vještine. Stoga, ako sukobi nisu ozbiljni tako da se djeca međusobno povređuju što je nužno promptno prekinuti, mogu imati i pozitivnih strana. Možda bi bilo dobro da se u situacijama kada se djeca bune, bilo njima bilo bratu/sestri, roditelji zapitaju žele li za svoju djecu da se u budućnosti znaju izboriti za sebe i svoje mišljenje, da se osjećaju sigurno i sposobno izraziti vlastite želje i potrebe ili da pasivno i poslušno prihvaćaju sve što im život i budući autoriteti u životu serviraju.
Prihvatite li sukobe i konflikte kao dio procesa učenja i odrastanja, manje će vas ljutiti kod djece te ćete na njih adekvatnije reagirati.
U situacijama konflikata:
-Važno je djecu usmjeriti na moguća rješenja i postizanje kompromisa radije nego na utvrđivanje krivnje za sukob. Kako je već ranije spomenuta važnost sudjelovanja djece u izradi obiteljskih planova i pravila, u ovakvim zahtjevnim situacijama upravo možete vidjeti i korisnost toga.
-Pravila ponašanja trebaju biti jasna svakom članu obitelji. Sva djeca moraju znati koja su ponašanja prihvatljiva i koja ne, te koje su posljedice ponašanja što ih odabiru činiti, bez obzira na ono što je napravilo drugo dijete. Time ih učimo i preuzimanju odgovornosti za svoja ponašanja.
Od samih pravila još je važnija dosljednost kojom roditelji provode dogovorena pravila kao i planove.
Za kraj:
-važnost cjelokupne obiteljske klime za sve izazovne i zahtjevne situacije s kojima se svi članovi obitelji suočavaju.
-sve se lakše podnosi i riješi u okružju topline i brižnosti, emocionalne slobode i prihvaćanja, dosljednosti i sigurnosti.
-Svaka situacija s djetetom lakše se riješi pridržavate li se pravila, dosljedno, neovisno o tome za koja se odlučite.
Dr. sc. Renata Ćorić Špoljar, klinički psiholog
Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba