Ova vijest izazvala je brojne komentare zagovornika i protivnika, no što će tek komentirati na pokret britanskog ministra obrazovanja i dijela nastavnika koji smatraju da bi djeca trebala krenuti u školu s navršene 2 godine.
Zagovornici ovog stava smatraju kako je prihvatljivo da djeca u najranijoj dobi krenu u školu te bi ih se tako poticalo da što manje vremena provode sa svojim obiteljima, a više u školi.
Britanski ministar obrazovanja Michael Gove predlaže prijedlog zakona s kojim bi škole mogle same birati koliko slobodnog vremena bi djeca dobivala izvan škole te čak ohrabruje i prijedlog s kojim bi djeca imala što manje praznika te još više školskih sati.
Postavlja se pitanje zašto takav stav ministra i koliko dobrog bi zapravo mogao donijeti djeci i njihovim roditeljima? Britanski mediji prvo su analizirali moguću političku pozadinu ovakvih prijedloga, no nisu naišli na odgovarajuće odgovore u već standardnom sukobu ljevice i desnice. Odgovor možda leži u komentaru ravnatelja britanskih škola u siromašnijim područjima najčešće velikih gradova koji smatraju da se većina njihova utjecaja i dobrog odgoja koji uspiju usaditi u djecu tijekom školske godine gubi kada djeca uglavnom prepuštena samima sebi provode školske praznike.
Barunica Sally Morgan, ujedno i predsjednica Britanske školske inspekcije razlozima za ovako rani polazak djece u školu prikazuje rezultate nedavno prikazanog istraživanja. Naime, istraživanje je pokazalo kako djeca iz siromašnijih obitelji do polaska u školu, za što je u Britaniji dobna granica od 5 godina, već zaostaju za svojim "bogatijim" vršnjacima za 19 mjeseci. Što znači da sva djeca nisu jednako pripremljena, a za to barunica Morgan svaljuje krivnju na loše educirane i obrazovane roditelje, lošu prehranu i općenito loše uvjete u kojima pojedina djeca žive. Ističe kako se ponekad i događa kako djeca koja kreću u školu još uvijek ne znaju ispravno govoriti, nisu naučena na korištenje WC-a, a ponekad ne znaju ni izgovoriti svoje ime.
Na optužbe da će ovim potezom uništiti obitelj i razdvojiti djecu od obitelji, vladajući u Britaniji odgovaraju kako njihov pokušaj ukazuje upravo na suprotno i da je obitelj već uništena i da ne postoje prevelike spone između roditelja i djece.
Novac se navodi kao glavni razlog nastanka razdora u britanskim obiteljima. Britanska Vlada donosi razne mjere poput poreznih poticaja za majke koje ostaju kod kuće sa svojom djecom, no nažalost većina obitelji ili majki si to ne može priuštiti. No, najveći problem i razlog prijedloga ovog zakona leži na roditeljima djece koji niti ne rade već primaju socijalnu pomoć za koje se, s obzirom na količinu slobodnog vremena, očekuje da se bave odgojem svoje djece. Problem je što djeca iz takvih obitelji najčešće imaju najslabiju podlogu prije polaska u školu što ih predodređuje na neuspjeh u budućnosti.
Ispravno rješenje ovog zamršenog problema trebalo bi naći u "popravljanju" roditelja i njihovih odgojnih metoda, a ne u očajničkom pokušaju udaljavanja djece od nepodobnih roditelja koji nemaju znanje kako ih pripremiti na školu. Pritom se stvaraju generacije djece kojima je osim svega ostalog oduzeto i djetinjstvo, a sate i sate igre s roditeljima zamijenit će učitelji koji se ovim prijedlogom zakona pokušavaju pretvoriti u njihove zamjenske roditelje.